Znam da je koma, kod nas je bila ista stvar, najgore je bilo prvih deset mjeseci, za ali doslovce poludjet.
Ja ne znam kako bih preživjela bez pomoći svoje mame zato ti svaka čast i treba ti puuuno zdrave pameti i čeka te još tog ja nazivam hod po rubu granice za nas majke.
Jer dođe mi da puknem, a od toga ništa nemam zato radije odbrojim do deset pa se koliko toliko priberem i pokušam riješiti trenutni problem i stvarno funkcionira. Dobro, tako nam je sad, ali sad je med i mlijeko prema prvih deset mjeseci.

Ako ikako možeš nemoj prekidati dojenje jer to ti i nije nekakva garancija da će ti biti bolje, tj. nikakva, ne spavaju sva djeca puno sati unatoč adaptiranome, mislim da češ možda osijećati možda još veću grižnju savjesti pa ti možda bude još i gore.
Neka te tješi da postoji svjetlo na kraju tog tunela, da dolazi ljeto i ljepši dani, onda je sve nekako ljepše, zabavnije, kupanje...
Pokušaj na sve načine animirati starijeg sa nečime što on najviše voli dok ti dojiš, malo vodice za bučkanje... tak neku igricu koja bi mu bar malo skrenula pažnju od bebice.
Pokušaj ne vikati na starijeg jer vjeruj mi ništ koristi od toga, jednostavno su premali za to, pokušaj mu što manje braniti bebicu i dovoditi se u situacije da mu moraš braniti bebicu, izbjegavaj što više to.
A meni osobno čaroban lijek je ovaj forum i rodine stranice, iz kojih crpim pozitivnu energiju za drugi dan i puuno mi je lakše pravilno reagirati u situacijama.

Zato ti šaljem puuno pozitivne energije i snage da uspiješ izdržati ovo teško razdoblje jer isplati se na kraju kad ih vidiš kako se svakodnevno vole i veselo zajedno igraju.