:(

[mlukacin]

Nisam stigla porčitati sve postove jer naprosto ne stignem... Moja situacija ti je sljedeća, dečko skoro 4 god, cura 2 i pol i cura od 4 mjeseca... Sin se super prilagodio situaciji, curka nikako, više od mjesec dana smo imali takve torture... nije htijela jesti, gurala me od sebe, pa je htijela ići kdo bake spavati, ako bi bili kod bake nije se dala doma... i još hrpa situacija popraćeno teatralnim plačem... Beba mi je stvarno super, pa sam si i mogla uzeti vremena biti samo s njom, raditi iste stvari kao i prije, same... no to nije pomagalo, pa sam se obratila psihologu i u dva tjedna riješila problem... Savjet je da budem odriješita, npr: Sjedi za stoli i pojedi! Volim te najviše na svijetu ali moraš jesti! IlI... idemo doma od bake a ona se doslovce drži za štok i neda se, vrišti, plače... bakina reakcija: ma ostavi je, neka ovdje prespava blabla, Ja: M., idemo doma, kratko se pozdravi s bakom, vidjet ćete se sutra! I plakala bi ona prvo po 15 min, pa 10 pa 5 pa se sve svelo na 5 sekundi i sad je iskorijenjeno... Dakle nema kak se kaže cilimili, dijetetu treba dati doznanja da ga voliš, poštuješ i cijeniš, kao i drugo i treće i da razlike nema a da se takvo ponašanje jednostavno ne tolerira... Uz naravno jako jako puno razgovora i primjera....
Sretno ~~~~~~~~~~~~~~~~