:(

[ruza]

Molila bi vas malo utjehe jer sam pre umorna...Sama po cijele dane s 2 kikica..mali od 2god i bebonja od 2mj.Mlađi po cijele dane visi na sisi-napreduje super 1.mj 1500g,2.mj 800g a imali smo rotu.Stvar je u samoj ne posvečenosti starijem djetetu,pošto ovaj maleni konstantno jede.stvarno mi je dojenje postalo naporno radi toga.ovaj stariji je postao jako neposlušan i agresivan,očigledno traženje pažnje i posvečenosti.pokušavam ga preko dana ne zakinuti,ali ne uspijevam...mali je na rukama non stop-jede stalno-traži više rođen je sa 4400g,i osiječam se nemajka radi starijeg...
starijeg uključujem u sve,međutim on želi mene.želi se igrat da sudjelujem s njim u igri,i kad vidi da se ne mogu baviti njime traži pažnju na jako loš naćin-nejelom,agresivnošću i sl.-a prema bratu je predivan...vidim da mu je i dosadno kod kuće s nama jer je mali prehlađen....
nemam nikoga da mi pomogne-niti mame niti svekrve niti ikoga..muž radi po cijele dane i često je i na putovanjima po noći kad sam opet s njima solo.i stvarno mi je došlo teško da bi najrađe uzela adaptirano-nahranila ga i mir..a ne ovako....
samo tražim koju riječ utjehe i podrške....
hvala vam,..

[Smajlić]

ruza, mogu si misliti kako se osjećaš, jer i ja sam bila u sličnoj situaciji iako je bilo lakše jer sam imala dosta starije dijete.
Zapravo, ne znam koji savjet bih ti dala, jer ja na kraju nisam uspjela isključivo dojiti (kombinirali smo 5,6 mjeseci flašu i sisu i sretna sam da smo i to uspjeli), a i mene zanima ova tema jer 3. je na putu i isto se bojim da će maleni opet tražiti non stop cicanje i da jednostavno to neću moći sve uskladiti.

Nadam se da će se netko naći sa savjetom koji će ti pomoći (a možda i meni u budućnosti).
Super je što dojiš i što maleni tako lijepo napreduje, al te u potpunosti razumijem kako se osjećaš i iskreno ti želim da nađeš neko idealno rješenje gdje će svi biti zadovoljni.

[ruza]

hvala ti smajlić
osječam se usran..o jer znam viknut i dreknut na ovo starije koje je još ,mala beba i samo traži pažnju i ljubav..osciliram u ponašanju...napeta sam jako i nije dobro niti radi ovog sisača...

[vissnja]

Uh, nije ti lako.
Najidealnije bi bilo da malog stavis u neku nosiljku (marama/sling), da tu sisa, a ti si onda malo pokretljivija po kuci. I da zanemaris sve kucne poslove osim golog prezivljavanja (jednostavna jela koja samo stavis u lonac). Ali znam da to nije uvek izvedivo.
Mozda da sednes na pod pa sa starijim slazes kocke ili citas knjige dok mali sisa.
Imam samo jedno dete, bila je dosta zahtevna a nosiljka nam je puno olaksala sve. Mada nikad nisam uspela da dojim u marami ona je umela da tako privezana za mene fino odspava. A to je bar nekih pola sata-sat vremena za starije dete.
Drzi se!

[Vrijeska]

Evo i ja šaljem vibre jer sam donekle u sličnoj situaciji... Samo ih ja imam troje...
Ja bih odustala zbog bolova uslijed dojenja, ali evo guram dan po dan ...
Straiji su isto počeli mijenjati svoje ponašanje jer nemaju više svu moju pažnju ...

Imaš li kakvu igraonicu da starije dijete odvedeš na koji sat-dva u društvo da se malo "ispuca" i zabavi?
Brzo će i ljepši dani pa ćete moći prošetati, a i bebici će biti zanimljivije na zraku pa neće stalno sisati...

Drž se ~~~~~~~~~~~~

[dani1]

Što da kažem i ja te nažalost razumijem u potpunosti. Ja sam poklekla, ali jedno vrijeme sam si govorila samo još mjesec dana, pa je nekako prošao mjesec, pa onda samo još jedan mjesec....Mislim da sam zahvaljujući tome ipak izdržala dulje iako nemogu prežaliti. Sada kombiniramo .

[tina55]

imam samo jedno dijete pa ne mogu reć da znam kako ti je, ali mogu mislit
dobar je prijedlog da mali sisa dok ti sjediš na podu i igraš se sa starijim
ili da ih vodiš u šetnju, jednog za ruku, drugog u nosiljki
mene je spasila nosiljka i što smo naučili dojiti u njoj pa sad svukud idemo

[MarikaPika]

Moja je starija kćer imala 2 godine kada joj se rodila seka. Obe su sisale. Muž na poslu, mama i sveki po jednom nedeljno dolazile. Ostalo ja sama.
Polako! Sve se može stići. Jeste teško, ali izdrži. Možeš, sigurna sam, jer su mnoge izdržale, što ne bi i ti. Potpuno razumem tvoju napetost i brigu zbog ponašanja starijeg. Pokušaj da se reorganizuješ i neko vrem,e zapostaviš nevažne obaveze (pospremanje, peglanje). Možda da zajedno sa suprugom za dane vikenda skuvaš nekoliko ručkova, koje ćete jesti naredne nedelje. Kada nam se vrati lepo vreme, malenog za ručicu, bebu u sling/maramu/kolica, i pravac park. Napolju ćeš se opustiti. Pokušaj da ne vičeš kada je maleni nemiran, radije zastani, izboj do 10, pa ga zagrli ili jednostavno ignoriši takvo ponašanje, jer zaista samo tako žele da privuku pažnju na sebe. Moja se Pika znala nakačiti na siku kad god bi sela na 5 minuta da popričam telefonom sa prijateljicom. Ali sve je to prošlo.
Ako pokušaš da rastrgneš sebe izmedju njih dvojice u želji da im se istovremeno daš, neće od tebe ostati ništa. Sačuvaj i sebe, srećnu i smirenu, jer jedino tako i njima prenosiš dobru vibru.

[ruza]

kuham večer prije za sutrašnji dan i to klopu za 2 dana,kupili smo vlakić kolica i uživaju obojica.
sjednem ja s njim i igram se dok dojimo,ali želi i on papat sisu...
nakon toga svega ne želi on jest.počeo je odbijati jesti,ne želi i ne želi..ovaj plače ovaj ne želi jest sam....uhh

[dani1]

Mislim da tako on izražava ljubomoru jer drugačije nezna, skreće maximalno pažnju na sebe i to je normalno, samo treba izdržati. Teško je, treba i tebi da se privikneš, da se snađeš i posložiš stvari na svoje mjesto. Nije jednostavno, ali treba još vremena i sve će sjesti na svoje. Ja ti želim dobre živce i da izdržiš...

[Vishnja]

uh, razumem te...ja ih imam troje, devojčice su već velike, ali dešava se i kod nas "kuršlus". mali isto puno sisa, stalno mi je na rukama, a i one traže svoje...
najstresnije je ujutro, kad obe kreću u školu, a on sisa (ili urla ako nije na grudima) - nosam ga svud unaokolo na sebi, dok spremam doručak, pravim pletenice...
starija je sasvim svesna svega, ali vidim da maloj ponekad fali pažnje i tada menja ponašanje ka nemirnom, zahtevnom, neposlušnom...
najčešće uspevam da smireno sve ishendlam uz smešak, ali ima i onih drugih dana (danas je jedan od njih), kada bih se i ja derala na sav glas...
nemam pametan savet, osim da grabiš svaki slobodan trenutak da ga posvetiš starijem. ja, na primer, po lepom vremenu dolazim po malenu u školu i tih sat vremena dok on spava u kolicima posvetim razgovoru i šetnji sa njom. takođe i uveče, pred spavanje, ima svu moju pažnju.
sećam se i perioda kada se ona rodila. srećom, puno je spavala po danu, pa sam mogla da se posvetim starijoj...
drži se, sve će proći (odoh sad, eno mali opet dreči..-)

[oka]

Znam da je koma, kod nas je bila ista stvar, najgore je bilo prvih deset mjeseci, za ali doslovce poludjet.
Ja ne znam kako bih preživjela bez pomoći svoje mame zato ti svaka čast i treba ti puuuno zdrave pameti i čeka te još tog ja nazivam hod po rubu granice za nas majke.
Jer dođe mi da puknem, a od toga ništa nemam zato radije odbrojim do deset pa se koliko toliko priberem i pokušam riješiti trenutni problem i stvarno funkcionira. Dobro, tako nam je sad, ali sad je med i mlijeko prema prvih deset mjeseci.

Ako ikako možeš nemoj prekidati dojenje jer to ti i nije nekakva garancija da će ti biti bolje, tj. nikakva, ne spavaju sva djeca puno sati unatoč adaptiranome, mislim da češ možda osijećati možda još veću grižnju savjesti pa ti možda bude još i gore.
Neka te tješi da postoji svjetlo na kraju tog tunela, da dolazi ljeto i ljepši dani, onda je sve nekako ljepše, zabavnije, kupanje...
Pokušaj na sve načine animirati starijeg sa nečime što on najviše voli dok ti dojiš, malo vodice za bučkanje... tak neku igricu koja bi mu bar malo skrenula pažnju od bebice.
Pokušaj ne vikati na starijeg jer vjeruj mi ništ koristi od toga, jednostavno su premali za to, pokušaj mu što manje braniti bebicu i dovoditi se u situacije da mu moraš braniti bebicu, izbjegavaj što više to.
A meni osobno čaroban lijek je ovaj forum i rodine stranice, iz kojih crpim pozitivnu energiju za drugi dan i puuno mi je lakše pravilno reagirati u situacijama.

Zato ti šaljem puuno pozitivne energije i snage da uspiješ izdržati ovo teško razdoblje jer isplati se na kraju kad ih vidiš kako se svakodnevno vole i veselo zajedno igraju.

[mama pticica]

drži se!

ja imam samo 1 curku, ali vjerujem da poznam osjećaj..

ali, probaj sljedeće; i kad ti je jaako teško i kad je "samo" podnošljivo" - sjeti se kako je to osjećati se 100% ti, tj. kako je doobro osjećati se kad si 100% ja, kad nitko i ništa ne može doći do tvog spokoja/mira/sreće/zadovoljstva..ma bar na 15 sekundi

i probaj to što češće ..

[ruza]

hvala Vam ,popravile ste mi dan od

plašim se tog njegova nejela=rezultira slabijim imunitetom,a ima od 3mj jaki atopijski dermatitis i tako u krug......jedino što pali-a to izbjegavam je zabaviti ga nećim dok jede-tv ili slično---doslovno imam 3min da ga nahranim dok je ovaj mali miran...i stariji osjeti moju napetost da mora sto prije pojesti i nece i nece...

jooj da mi je jos jedan par ruku...

[oka]

A ako imaš mogućnsti da nekog platiš za par sati pomoći, onda kad ti najviše treba i kad imaš najmanje živaca?
Stavi bebu u maramu ili sling dok hraniš dvogodišnjaka ili da malo ritam jela pomakneš u neke druge termine, možda da nudiš jelo samo dok je sigurno baš jako gladan?
A mala bebica ne bi ležala na podu ili vrtiću pa gledala u neki baby gim igračke dok nahraniš većeg, a da pustiš neku glazbu laganu da se svi opustite ili
dok dojiš bebača neku veselu glazbu da dvogodišnjak pleše i zabavlja se popračen tvojim odobravanjem?
Ali svakako bih ti savjetovala da dojiš u naručju ako je moguće, tako da se izbjegnu neke nezgode kod ležanja na krevetu ako dvogodišnjak skače i ludi okolo dok gleda
vas dvoje zagrljene, pa možda bi mu ovo bilo manje stresno.

Ovo je bilo ovak iz glave, ne znam niti sama, kak mi padalo na pamet tako sam pisala, možda kaj upali.... dok ti je muž doma pokušaj malo napuniti baterije...

[Linda]

Prije svega, evo ti jedan veliki zagrljaj podrške
Na pravom si mjestu ako trebaš nekoga kome ćeš se izjadati i istresti svoje brige... ovdje sve vrvi mamama koje dijele tvoje probleme.
I sama sam višestruka mama, još k tome zaposlena, uz pomoć jedino muža, koji je također (pre)zaposlen... ponekad mi stvarno dođe do grla koliko jurim i pokušavam pokriti sve segmente svakodnevice, obiteljske i poslovne, zadovoljiti svo troje djece, fizički i duhovno... na sebe i svoje potrebe već odavno niti ne mislim. Najgore mi je upravo to balansiranje između njih troje, toliko različitih, a zapravo s istim zajedničkim nazivnikom - svi trebaju mene. I trudim se iz petnih žila, dajem i više nego što mogu, navečer legnem kao zaklana od umora, a ujutro se opet budim ispunjena i sretna, jer pored mene leže tri savršena mala bića. Nitko i ništa to ne može platiti. Svaki trud i muka za njih se isplate. I dojenje u nemogućim uvjetima, i noćna buđenja, i čitanje kasnovečernjih priča kad već vidim duplo od umora, i šiljenje bojica svaku večer prije škole, i pripremanje odjeće za drugi dan, i kuhanje unaprijed, i odricanje od svega i svačega... nije lako, stvarno nije, ali nikad se ne bih vratila u vrijeme kad toga nije bilo.

Zato, draga, pregrmi još neko vrijeme, balansiraj i dalje najbolje što možeš. Proći će i prije nego možeš zamisliti... malenom neće još dugo cica biti centar svijeta, pa će biti lakše. Izađite van, šetajte, družite se s drugim mamama i klincima. Imaš ono neprocjenjivo - dvoje zdrave djece. Jedan i dovoljan razlog da sve ovo ima smisao.

Drži se i uvijek se ovdje pojadaj kad ti je teško, nisi sama.

[Anemona]

Ja ću ti samo pružiti malo podrške i poželiti ti sreću.
Ovo što ti proživljavaš su moji strahovi vezani za rođenje druge bebe.

[Enoa]

Moje "bebonje" koje više to baš i nisu su iste dobne razlike kao tvoji. Mogu ti samo reći da te u potpunosti razumijem i poslati ti Samo puno strpljenja, proći će to razdoblje vrlo brzo, vidjeti ćeš, uživaj da ti mogu ostati lijepe uspomene.

[KayaR]

I ja sam imala istu situaciju,sama sa dve bebe,u potpunosti znam kako ti je.
Moj stariji je imao 17 meseci kada se rodio mali i nista mu nije bilo jasno osim da mama vise nije samo njemu posvecena.
Imali smo cak i napade agresije,pa sam neko vreme bebu zakljucavala dok spava
Ja sam bivala toliko umorna i ocajna da bih puno puta nemocno sela i plakala.
A onda,opet nadjes snage i punom parom nastavis dalje.
To taaaako brzo prodje,mada ti se sada sigurno cini da nikad nece i da ti teze ne moze biti.
Dobro je dok su zdravi.Jer,kada su bolesni vise ne znas ko se budi,ko place,kome kada dajes lek,meris temperaturu.....bude tu svega.
Ali i to prodje.
Zao mi je sto nisam stigla uzivati u njima dovoljno,sigurno da mi je ova pamet ne bih tu gresku ponovila.
Nadji vremena za sebe,makar pola sata dnevno,da se opustis malo i skupis snage.
Ako imas neku prijateljicu,neka ti pomogne ponekad,pridrzi bebu ili zabavi starijeg.
To je malo,ali tebi moze biti puno.
I s lepsim vremenom bice sigurno lakse,a bebe tako brzo rastu i menjaju se stalno.
Dok trepnes,igrace se zajedno
Ja sada imam novu bebu,decki su vec veliki,ima puno posla,padam na nos od umora,nocnog dojenja....ali uzivam,naucila sam to.
Gledam ih i ne mogu verovati da sam ih ja stvorila,tako divne i savrsene i ponosna sam na sebe
Izdrzi,isplati se!
.

[Vishnja]

kaya, linda,. u potpunosti delim vaše misli (i problematiku-)

[mlukacin]

Nisam stigla porčitati sve postove jer naprosto ne stignem... Moja situacija ti je sljedeća, dečko skoro 4 god, cura 2 i pol i cura od 4 mjeseca... Sin se super prilagodio situaciji, curka nikako, više od mjesec dana smo imali takve torture... nije htijela jesti, gurala me od sebe, pa je htijela ići kdo bake spavati, ako bi bili kod bake nije se dala doma... i još hrpa situacija popraćeno teatralnim plačem... Beba mi je stvarno super, pa sam si i mogla uzeti vremena biti samo s njom, raditi iste stvari kao i prije, same... no to nije pomagalo, pa sam se obratila psihologu i u dva tjedna riješila problem... Savjet je da budem odriješita, npr: Sjedi za stoli i pojedi! Volim te najviše na svijetu ali moraš jesti! IlI... idemo doma od bake a ona se doslovce drži za štok i neda se, vrišti, plače... bakina reakcija: ma ostavi je, neka ovdje prespava blabla, Ja: M., idemo doma, kratko se pozdravi s bakom, vidjet ćete se sutra! I plakala bi ona prvo po 15 min, pa 10 pa 5 pa se sve svelo na 5 sekundi i sad je iskorijenjeno... Dakle nema kak se kaže cilimili, dijetetu treba dati doznanja da ga voliš, poštuješ i cijeniš, kao i drugo i treće i da razlike nema a da se takvo ponašanje jednostavno ne tolerira... Uz naravno jako jako puno razgovora i primjera....
Sretno ~~~~~~~~~~~~~~~~

[mlukacin]

Aj da vas i nasmijem malo, bebe mi zaspala...
Bilo je to dva tjedna nakon što sam došla iz rodilišta, sama s njih troje, mm otišao raditi... Strah je uradio svoje... Dojim bebu u boravku, dolazi M. i (da sorite na izrazu) zbljuje se po cijelom boravku, pa malo po kuhinji, pa po hodniku do kupaonice i na kraju u wc i svuda okolo naokolo OMG, ja jurim za njom s bebom na cici, dolazi T povraća se i njemu jer je gadljiv i bljuv po ostatku čiste kupaonice! I kaj sad? Ja stojim, gledam, njih dvoje plaću, beba se bori s cicom, meni idu suze, sve izbljuvano, ali sve i oni sami... Skidam bebu s cice, plać i dreka, nema šanse, taman imala skok? U tom trenu mi je stao cijeli svijet i ono ružno pitanje: Ma šta je meni to trebalo, kaj bum sad, uvijek sam sama, bila sam ljuta na sve, muža, sveki, mamu, tatu, seku... jer mi nitko nije blizu da ppomogne! I onda sam se skulirala, strpala sam ih u tuš kabinu i rekla da sve skinu i bace van iz kabine na pod, stajala sam pored njih i čekala, držala sam tuš u jednoj ruci, oni susse ljepo oprali, umili, oprali zube, izašli van, omotali se u ručnike, ja sam ih prenijela preko bljuvotine u njihovu sobu, jednog po jednog i dalje s bebom na cici... Pod sam prala nekih 5 sati, na rate, jer nisam stigla... taman spustim bebu pa pomozi im obući ih, očistim kupaoni pa se opet beba probudi... uglavnom koma.... Sad nakon 3 mjeseca to mi je doslovce tema za sprdnju i smijalicu...

[ivananeda]

Ja sam imala dvoje tako malih, bilo je tesko ali je proslo. Znci stisnes zube i dan po dan prolazi....Sad je tesko ali bice i lakse i lepse

[kljucic]

Ja imam samo jednog, ali mi puno pomaže kad spava i doji u slingu. To je ono vrijeme extra i onda stignem dosta napraviti. Probaj nabaviti maramu ili sling, to je veliko pomagalo za po kući.

[boa]

Je, i meni je bilo tako kad su bile male. Za par mjeseci će ti biti predivno. Samo izdrži ovaj prvi period do nekih 8-9 mjeseci.
Moja starija isto nije htjela jesti, pa onda jedno vrijeme nisam inzistirala da papa za stolom. Dala bih joj onak u zdjelicu u dnevnom boravku dok se igra ili gleda crtić da usput pojede. To sam radila tada u početku, i kada se situacija primirila, naravno morala sam ispravljati krive drine koje sam učinila sa Ivom, ali tada je to bilo čisto preživljavanje mene i njih.

[ruza]

mlukacin-to si tako slikovito napisala,a iskreno da sam se našla u tome 200000%¨..
onaj osječaj kad vidim da svi imaju neku pomoć kad rode oko starijeg djeteta,jer mi nije potrebna za ovo mlađe..onda te obuzme neki bjes,ljutnja koja nije utemeljena-jer tko mi je kriv.svatko ima svoj život.
bilo je i isplanirano da mi mama dolazi se malko zabaviti sa starijim,ona je nakon 1tjedna mog dolaska iz bolnice,pala i pukla joj trtična kost tako da je uhhh........

Trebam biti smirena, i nekako se isključiti...i ufuravati..
al da je naporno bez ičije pomoći-stvarno je.da nekad pucaš po šavovima...sve trebaš biti cool,pogotovo dok obojica vrište-jedan što je beba a drugi što beba vrišti...vježbam se bit smirena...i mogu reć da uspjevam,a i ovako je lagano kad vidiš da ima oko tebe cura koje su prošle te situacije bez ičije pomoći... a i virtualni zagrljaji pomažu

[IvanaR]

Da li možeš da se organizuješ da povremeno napuniš baterije, npr izađeš sa prijateljicom na kafu, odeš na neku rekreaciju i sl. Ja imam samo jedno dete, ali mi je veliki pritisak stvarala ta odvojenost od drugih odraslih. Ono svi su na poslu, a ja ceo dan dete, kuća, kuća, dete. Čini mi se da ta usamljenost i izolacija troše puno psihičke energije. Tako da ti je moj savet da povremeno iskočiš iz uloge mame, da bi bila još bolja u toj ulozi.

[ana.m]

Neću vas više čitati...

Naime, ne želim znati kaj me čeka za koji mjesec. A nemam apsolutno nikakavu pomoć. MM radi puno, a i sveki i mama su jedna na dva sata vožnje, jedna na 3 sata vožnje...Heh...

[SikaPika]

ruzo, prije svega, ja ti se divim, od srca.
Imam jedno dijete, MM radi, ali je dosta i kod kuće (e sad, to što je često umoran, pa mu treba ispušnih ventila u vidu sviranja, sjedenja za kompom, povremenih izlazaka, spavanja... je druga priča), sveki i svekar su mi blizu, uvijek mogu pozvati svoju tetu (koja je istina, stara, no svejedno) no opet se znam osjećati izgubljeno kada sam po cijeli dan sama s njom i kada moram balansirati između njezinih potreba, kuhanja, spremanja...
Ponekad osjećam da gubim konce, da se sve raspada, sve gubi smisao.
No, kada pomislim koliko je majki poput tebe koje su same samcate sa svojom djecom (ne jednim djetetom jer to je sasvim, sasvim druga priča) koju jednako vole i kojoj žele pružiti jednako ljubavi i pažnje, nemam se razloga žaliti.

Cure su manje više već sve rekle, a sviđa mi se mlukacinin savjet o odrješitosti (bez grubosti). Inače, mlukacin, na tvoj drugi post sam umrla od smijeha. Zamišljala sam si taj prizor, kao kakav crnohumorni crtić. Užas!

Zaista, kada dođe bolje vrijeme, pokušaj ići što više van kako bi se stariji zabavio s drugom djecom, u prirodi..., a kućanske poslove svedi na minimum minimuma.
Od današnjih žena se jako puno traži. Nekada nije bilo tako. Neki će reći kako su žene tada radile u polju, ove i one poslove. No, s djecom su uvijek bile prabake, bake, neka neudana teta, starije dijete... DAnas su mnoge žene potpuno same sa svojom djecom, a obaveze su jednake kao prije.

Ruzo, želim ti da izdržiš s dojenjem i sa svim izazovima koje majčinstvo stavlja pred tebe. Diši duboko i govori si da sve ti to možeš (oprosti ako ne vjeruješ u Boga, ali ja uvijek volim reći da nam Bog daje onoliko koliko možemo ponijeti), ako misliš da si u nečemu pogriješila, nemoj se gristi, oprosti si kao što bi oprostila i drugome.
I zaista, sve će proći tako brzo, a onda će već biti vrijeme za treće...

[mamitzi]

ruzo i ja ti se divim. moj je dečko veći i svaki dan je u vrtiću (ne želi ostati doma ni kad ga zamolim) pa opet mi nije lako i ne uspjevam ih uskladiti. molim te nemoj razmišljati o prestanku dojenja jer to ne mora ništa značiti. ja sam filipa prestala dojiti s dvije godine jer sam bila preumorna od njegovog noćnog nacicavanja i jer sam vjerovala da će početi jesti ako ne bude cicao. nažalost ovo s jelom se uopće nije popravilo. kad beba malo poraste sve će krenuti na bolje jer će se njih dvoje zaljubiti jedno u drugo u jednom čarobnom trenutku. a onda kad beba propuže, možda više neće biti zaljubljeni, ali ćeš biti sigurnija jer će beba biti veća i otpornija. probaj sjesti dok dojiš i drugom rukom hraniti veikog. to je moj jako veliki neko vrijeme tražio-"ruke su mu bile preslabe da bi sam jeo".

[mamitzi]

zaboravila sam napisati-traži pomoć, razmisli tko bi mogao uskočiti na sat dva tjedno da malo sjedneš pred zgradu i razmisliš o svemu ili odspavaš. kad je moj muž otišao na put (ela je bila oko mjesec dana stara) ja sam poklopila uši i molila njegovu sestru da dođe svaku večer na sat vrmena da se ja okupam i najedem ( a oni za to vrijeme prežive)

[Vishnja]

"ruke su mu bile preslabe da bi sam jeo".

ha,ha, ovo i moja mlađa izjavljuje svako jutro, pokušavajući da ižica da je ja hranim!-)

[Ninči]

Evo jedne koja je ovu krizu prošla prije par mjeseci. Svekrva i mama su mi 200km daleko od mene. MM radi nekad i do 9 navečer. A ja sama samcata sa bebom i 2-godišnjakinjom. Curica mi je imala 20 mj. kada joj se brat rodio. Otkad sam rodila, glavna preokupacija mi je bila da ne zapostavim svoje starije dijete....nekad i nauštrb malenog, ali srećom je on dosta nezahtjevna beba pa je sve to momački podnio. Npr. kada bi mali dojio, a curica nešta tražila da joj dam/napravim, 99% puta sam prekinula dojenje i otišla to napraviti (ukoliko nisam riješila sa curom da to malo kasnije napravim). I malenom nije ništa bilo što je pričekao koju minutu da opet dobije sisu, a curica se nije osjetila zapostavljeno. A naučila sam se sve raditi jednom rukom....jedna drži malog, druga služi seku :D Bila sam crknuta, premorena, ubijena u pojam...i danas sam ponekad, ali izdrži se. Ono što me brine je ovo treće u potpisu koje nas je iznenadilo :/ Mislim da će mi tad tek biti prava veselica.

[Thlaspi]

evo i ja imam dvoje, stariji ima 2 g i 9 mj a maleni 4 mjeseca... ponekad je strašno teško i naporno, a najgore mi je kad se potrefi npr. stariji mora u wc a taman sam sjela dojiti... onda mlađi mora otplakat par minuta jer je tak jednostavnje nego da se veliki popiški/pokaki u gaćice... ili druga situcija... stariji ne želi zaspati sam a maleni ne želi spavati... ili maleni taman zaspe a stariji bi sad baš vrištao po kući... kud s kojim da jedan drugog ne probude?
ja imam pomoć moje mame jer smo u istoj kući, ali ne volim ni da je stariji stalno kod nje jer mu ona sve pušta i kasnije bude zbunjen što smije a što ne... a iskreno, i meni fali druženje sa njim jer smo prije bili samo on i ja... isto se ponekad osjećam kao nemajka jer se ne stignem pravo ni pomaziti s njim cijeli dan...
jedino rješenje mi je kad su obojica pospana da svi skupa legnemo na bračni krevet i zajedno spavamo... tako maleni može sisati a veliki se pomaziti kraj mene...
ako mi kućanski poslovi to ne dopuste onda kad maleni zaspi, odnesem ga baki ili ga u kolicima stavim na balkon ili ga odnesem u spavaću sobu i zatvorim vrata a stariji i ja zajedno kuhamo ručak, peremo suđe, vješamo veš... srećom mu je to zabavnije i od igre...
navečer, kad mm dođe s posla, onda se ili on igra sa starijim ili čuva bebu pa se ja igram s njim, a sve za obaviti radim po noći, jer mi je lakše propustit malo sna nego propustiti vrijeme s djecom
teško je, istina, još teže ako nemaš nikakvu pomoć, ali kao što je netko već gore napisao... kad mi se nesmiju, sve zaboravim i dala bi sve za njih...

[ruza]

SikaPika vjerujem u Boga i mislim da mi On daje snage da izdržim
Danas mi je bio veseo dan,maleni je dobio 500g u tjedan dana,zato jer je stagnirao sa kilažom tj sporo dobivao radi rota virusa,sad se nacicava i toliko mi je mlijeka navukao da samo mogu reći s te strane nemamo nikakvih problema,ima 2mj i 7kg,68cm dug...baš je dugo buco..onako zdravo dijete-baš sam si ponosna na njega,tj na sebe što je takav od mojeg mlijeka....
a stariji se razbolio-prehladio i šmrcav je cijeli dan jako...fali nam izlazak vani a vrijeme je ružno,fale mu prijatelji iz parka,počele su mu ići na živce tj ne zanimaju ga njegove igračke više,crtić Dora mu ide na uši :D..I tako..maleni više neće biti na miru u viperu,već oće frajer gledat po stanu...dans je imao fazu mame=majmuna.niskala sam ga stalno po stanu,jer kad sam ga spustila ugušio bi se od plača.....
Ovo kaj je netko napisao to sam i ja radila i radim sa klopom..Jedna ruka se nuna beba a 2.hrani mlađeg-al to neslavno završi jer je stvar da nije maleni miran...

[icyoh]

Joj Ruzo baš sam te se sjetila neki dan.
Da te utješim - manji će brzo narasti pa će se zajedno igrati. Tako se barem ja tješim (skoro pa je ista razlika među našim dečkima).

Kod nas je situacija "lakša" jer je MM puno doma, a moji roditelji stalno uskaču i čuvaju većeg. No to mi je grozno jer onda imam feeling da njega odvajamo (iako moram priznati da oduševljeno trči baki i dedi i neće doma).
U park se još nisam usudila otići sama s njih dvojicom (bez MM). Bili smo u dvorištu neki dan i izludila sam. Veći ne sluša i trči naokolo. Ja ne mogu trčati za njim s kolicima pa manjeg ostavim nasred dvorišta i trčim za velikim. Pa veliki vrišti i neće doma. Pa vrišti mali jer kolica miruju. I tako ukrug.

[MarijaP]

ruza, kod mojih razlika 15 mj. Stariji ne ide u jaslice. Imala sam pomoć 3 tjedna. Nakon toga mm radio i do 21-22 h, bio i na terenu kad je mlađa imala 2-3 mjeseca.
U početku sam mlađu nosila u slingu, a stariji u kolica, ali je mlađa počela protestirati na sling pa sam kupila kolica za blizance.

Mlađu sam jednom rukom držala na sisi, a drugom hranila starijeg i sebe. Često sam jela rukom jer mi je korištenje vilice i noža bilo sf. Moja kćer mjesecima nije uopće spavala po danu i vrištala je na svako spuštanje iz ruku i non stop je sisala. UH UH kad se sjetim.

Sad mlađa ima 9 mj, a stariji 2 god i mm mi upravo javlja da on leži na krevetu a njih dvoje slažu kockice. Mlađa sudjeluje u igri tako da joj braco dodaje kockice, a on ih sprema u kutiju ili ih glođe a braco joj svako malo uzme kockicu i viče fuj mokro.

Prođe to sve, a ti ćeš nevjerojatno ojačati i taj osjećaj da se možeš sama brinuti za sebe i svoju obitelj je neopisiv. I ja sam znala žaliti samu sebe što nemam pomoć, ali sam brzo shvatila da samo gubim energiju.

Meni je sestra došla par puta izvesti ih van u šetnju na pola sata - sat. I brat možda jednom - dvaputa otkako sam rodila mlađu. Oni imaju svoj život i obaveze i ne mogu više vremena odvojiti. Zahvalna sam i na tome jer mi je puno značilo. Sveki je u penziji, ali....

[trampolina]

Među mojim dečkima je razlika 19 mjeseci, i dok mlađi nije navršio godinu svakovečernja mantra mi je bila "Bože, daj mi strpljenja i fokusiranosti".

Imala sam pomoć od mame prva tri mjeseca (samo u kućanstvu, klinci nisu htjeli nikome osim meni), ali me najviše iznenađuje što su se stvari posložile na svoje mjesto tek onda kad smo ostali nas troje sami.

Uh, uh, kad se sjetim tog perioda pitam se kako ijedna žena može to podnijeti-psihički i fizički.

[koksy]

Nisam trebala citat ovu temu jer sam dosad bila vrlo optimisticna... Ovo i mene ceka, malac ce imat 3 god kad dode beba. i inace mi je jako privrzen jer je muz na terenu. Da stvar bude gora, sad su ga preselili u Crnu Goru i sad je tamo po 3-4 tjedna pa onda tjedan dana doma. Vec sad, na samom pocetku trudnoce i uz dvoipol godisnjaka kojem tata ocito jako fali pa od mene treba duplo vise paznje, mi je dosta naporno, Tako da me prilicno strah kako ce sve to bit uz malog sisavca kojem paznja treba 24 sata na dan i trogodisnjaka kojem nitko nije ni priblizno dobar kao mama...

[majoslava]

tesko je s malim djetetom kad beba dodje u kucu, ali misli najvise na to da bebe rastu i da moze biti smo bolje i lakse. naravno da se treba koliko je moguce posveteiti vecem djetetu, a prvenstveno paziti da ga se ne kinji previse, ako ne pojede sada pojest ce kasnije, djeca ne izgladnjuju sama sebe, i sl.
i normalno je da dolazi do promjene veze sa vecim djetetom kad bebek dolazi, ali naci cete se ponovo za par mjeseci, do tada je najvaznije da mu se ublazi bol od konkurencije...

[raffaela]

Ruza,kao da sam ja pisala tvoj post.Kod mene je razlika 4 godine i kad sam došla iz rodilišta mlađi je stalno bio na siki i to se nastavilo 25 mjeseci nakon toga.Sad ima 2 godine i vjeruj mi lakše je.A da ti je teško,o itekako je i razumjemte u potpunosti.samo se smiri,polako,pruži malo više starijemu jer njemu je potrebnije.Nabavi jastuk za dojenje,onda možeš sa starijem neto graditi od kockica,slagati puzle ili čitati slikovnice.
Posveti mu se malo više...mlađi to neće osjetiti....
hrabroooo

[eris]

Samo ću reći da bi mi laknulo kad bi ono dvoje ujutro otišlo u školu, onda bih se sabirala i prišpremala za ostatak dana(jedno u pubertetu, drugo krenulo u 1. razred)