Evo i naše priče...
Karlo je malo zakasnio i rodio se sa 41+1, u ponedjeljak 40+6 su nas primili u bolnicu na odjel, dali mi ricinus i ništa, neke kontrakcije ali ne i trudovi. U utorak navečer na ctg u 20 h ni truda mada sam ih ja osjećala kroz dan ali "šta ja znam". U pola 11 je počelo do 12 sam već bila na razmacima od 3 minute i potrebi za tiskanjem. Javila se dežurnoj sestri koja me poslala u krevet da mi nije ništa. Sva sreća u slijedeća 2 truda mi je pukao vodenjak i nije bilo druge nego da krenem u proceduru (pregled, brijanje, klizma, tuš). Na pregledu u trudu mi nisu mogli utvrditi koliko sam otvorena zbog uleknutog cerviksa. U boxu sam bila u 1,30h na čuđeje sviju skroz otvorena u 3,30 se naš Karlo rodio. MM na kraju nije prisustvovao porodu jer je bio na antibioticima ali meni nije ni trebao jer sve o čemu sam ja vodila brigu je bilo disanje, mali razmak i jačina trudova nisu mi dali prostora za ništa više. Napravili su mi epizitomiju i dali 3 kapi dripa.
Moram reći da iskustvo poroda nisam doživjela kao traumu te da su veliki udio u tome imali sestre i doktori Vinogradske, imaju puno strpljenja i ljubavi prema poslu koji rade. Čak su odnjeli Karla sa nj 10 minuta života da ga tata na kratko vidi.