 |
|||
Beba ostala bez kisika kod poroda. Ima li nade?
Dogodilo se ono najgore. Beba je ostala bez kisika kod poroda. Izgubila je i dosta krvi. Uglavnom sve se jako zakomliciralo. Doktori su je oživljavali. Ima li nade za tu bebu?
Doktor kaže da će posljedice biti trajne za čitav život i da će dijete biti retardirano.
Postoje li neki alternativni oblici liječenja? Bionergija, iscjeljivanje po metodi Zdenka Dolmančića...itd?
Znate li kako pomoći toj maloj bebi?
Molim savjete!
ja ti nemam, na zalost, savjet. nek je bog cuva i roditeljima i obitelji neka da snage
Moja je beba ostala bez kisika nakon proda i reanimiran je i hvala Bogu sve je u najboljem redu! Prvih dana nam nisu smjeli davati nikakve prognoze, iako je odmah nakon oživljavanja bio dobro. Tako da sam ostanak bez kisika i reanimacija ne znače nužno probleme u daljnjem razvoju i životu. Naša se pedica zna čak i čuditi pa kaže "Tako dobar uzv mozga nemaju ni djeca koja nisu reanimirana nakon poroda!"
Zahvaljujem Bogu da smo imali toliko sreće u nesreći!
A roditeljima ovog malog anđela iz tvoje priče želim da budu što hrabriji i da sve završi u najboljem redu!
Znam jednog malca koji osto isto bez kisika ali upornošću mame koja je skoro danonoćno vježbala s njim, on je prohodao s 1.5 godinu i sad je ok 8.5 godišnjak.
upravo ovako.Ninči prvotno napisa
čim dijete malo ojača (sa mjesec dana), neka roditelji odu kod dr. Sabola (pustite sada alternativu, to uvijek možete)
on je neuropedijatar, rade UZV mozga... pa će roditeljima reći koliko je oštećenje i kako se (i koliko) može sanirati
samo ne treba odustajati pred prvim prognozama
ako bude trebalo vježbati 16 sati dnevno - vježbat će.
ja vjerujem kako se može puno napraviti.
sretno!
potpisujem cureupravo ovako.
čim dijete malo ojača (sa mjesec dana), neka roditelji odu kod dr. Sabola (pustite sada alternativu, to uvijek možete)
on je neuropedijatar, rade UZV mozga... pa će roditeljima reći koliko je oštećenje i kako se (i koliko) može sanirati
samo ne treba odustajati pred prvim prognozama
ako bude trebalo vježbati 16 sati dnevno - vježbat će.
ja vjerujem kako se može puno napraviti.
sretno!
i ja znam jednu mamu koja je danonoćno vježbala sa sinom kojemu se isto dogodilo na porodu. prognoze su bile grozne (neće nikad hodati, neće govoriti, neće moći jesti osim na sondu...uff svašta). danas ima 9 godina, ide u prvi razred, hoda, jede, priča, super mu je u školi (osim matematike, i nešto malo problema s grafomotorikom).
ja bih samo rekla da je zadnja stvar koju treba napraviti u ovom trenutku, predati se. od toga nikakve koristi. treba se boriti svim snagama i dati djetetu 200% i izvući iz njega sve ono što se može.
i svakako posjetiti Sabola, vjerujem da nema boljega
Ja ću samo reći da su djeca čudesna, a i mozak je jedno čudo i puno je moguće napraviti. Svakako potpisujem za dr. Sabola, da nije bilo njega ja bih najvjerojatnije završila u ludnici. Moje tople preporuke.
Normalno da ima nade ako je dijete ostalo bez kisika kod poroda, i ne znam kakav to liječnik može reći da će dijete biti "retardirano" (što god to značilo).
Ako su roditelji u Zagrebu svakako se trebaju javiti na Goljak, a na to će ih vrlo vjerojatno uputiti i u bolnici. Ako nisu u Zagrebu svejedno mogu doći na Goljak jer postoji bolnički dio na koji mame dolaze sa djecom.
Mozak je "dinamičan" organ koji se hrani podražajem i iskustvom i uzvraća grananjem mreže neurona. Djetetov mozak fizički odgovara na utjecaj okruženja - to znači da djetetu treba pružiti stimulaciju koja mu je potrebna za rast i razvoj.
Gledala sam jednom na TV zanimljiv ali jaaaako tužan prilog o djevojčici koju je majka zapostavljala i kao 9-godišnja djevojčica je još uvijek koristila pelene i bila na nivou valjda 6 mjesečnog djeteta, jer nije dobivala dovoljno podražaja, ljubavi i pažnje u najranijim godinama života. Ona nije pričala i živjela je doslovno u svom svijetu, socijalni kontakt nula, reakcije na podražaje - gotovo ih nije bilo. Znanstvenici su rekli da je dijete bilo rođeno zdravo, ali mozak joj se jednostavno zbog pomanjkanja podražaja nije uspio razviti normalno. Obitelj koja je djevojčicu kasnije udomila kad ju je socijalna služba (nažalost prekasno) uzela majci je puno radila s curicom i bilo je velikih pomaka u prvih godinu dana kako je živjela s njima, ali nažalost onih prvih par godina kad je bilo najbitnije i kad je bila zanemarivana više nitko nije u stanju vratiti.
Tako da... godine prve su jaaako bitne i vježbom, podržajem i upornošću se mogu učiniti doslovno čuda.
Apsolutno potpisujem sve što su cure navele. Vježbam sa mojim sinom od početka, ovaj vikend je napunio godinu dana i mogu samo potvrditi vježbe čine čuda. Uvijek se sjetim što mi je doktorica znala govoriti;" MAma, svaki puta kada vas uhvati panika, depresija, strah, briga, ... vježbajte". Bolje pomoći od ove nema. Čim prije krenuti s Goljakom, dr. SAbolom i svim stručnjacima do kojih se može doći. S time da Vam moram reći jako puno je na Vama samima. A Rodin forum je savršeno mjesto gdje možete pronaći dobre savjete i prije svega snage za dalje. Sretno!
potpisujem
Mogu potpisati sve mame koje kažu da je vježbanje jako bitno. Ne treba se obeshrabriti odmah. Moj sin je ostao bez kisika tokom poroda. Prvih 12 dana je bilo grozno. Raspadali su mu se eritrociti, nije plakao, nije jeo, gubio je na težini, imao hiperbilrubinemiju, davali su mu kojekakve lijekove i fenobarbiturate između ostalog, dobio nebrojeno infuzija i transfuziju krvi, bio u inkubator na podražaje upće nije reagovao. Mi smo iz Bosne išli dr. Sabolu. Čovjek je divan i stručan. Mame s foruma su mi jako pomogle. Porhodao je sa 18 mjeseci i 25 dana. Sada je star 22 mjeseca a počeo je i pričati. Imamo nekih 10-tak riječi i svaki dan nauči nešto novo. I dalje idemo na terapije kod logopeda i psihologa. Vježbali smo danonoćno punih 12 mjeseci a još smo kasno i krenuli sa vježbama. Ne predajite se. Samo hrabro naprijed i neka vjeruju u svoju bebu i u to da će sve biti dobro ako Bog da. Sretno!!
Moja je M ostala bez kisika, krvarenje u mozgu, teška upala pluća (mekonij). Neuropedijatrica mi je kod transporta na Rebro rekla da joj ne daje 20% šanse da preživi...
Danas je ona velika, pametna, prekrasna curica od 4 godine. Čitati i pisati naučila sama, pleše, pjeva, priča...
Ali smo od prvog dana vježbali, vježbali, vježbali...
Ne predajte se, nekad je naporno i gotovo neizdrživo, ali rezultata ima!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~bebi!
Ovako: par dana prije termina beba je iskrvarila u mamin krvotok. To zovu fetomateralna transfuzija. Uglavnom, dešava se samo u statistici i u knjigama piše da se može desiti i to je to. Rekli su na Rebru da je iskrvarila 2,5 dl od 3 koliko beba ima. Sad kaj se dalje tiče samo se treba čekati i vježbati. Jer je zbog gubitka krvi mozak bil bez kisika a niko nemre reči kak dugo i s kakvim posljedicama jer ne znaju kak dugo je beba krvarila, dali je to dan dva tri ili kolko jer se o tome baš nezna puno. Krvarenja u mozgu nije bilo. Bila je na CT-u i ultrazvucima nekoliko puta i za sad prognoze i nisu najbolje. Naime, na ultrazvuku se vide promjene koje nisu dobre, vide se da ima već 2 ciste(rupe) gdje je odumrla mozgovina (bijela tvar), a CT je nalaz isto loš jer je na njemu vidljivo jako propadanje te bijele tvari. Sad, kolko bu od toga ostalo i kolko bu beba mogla funkcionirati za sad nitko ne želi prognozirati ali sve prognoze nisu ohrabrujuće. Inače beba je doma spava jede i plače cijelo vrijeme, zapravo, teško se na oko može vidjeti da nekaj nije za sad u redu. , fale mu neki refleksi i malo je manje aktivan sa lijevom stranom. Ali kak bu kasnije teško je reći. Dakle jel imao tko od vas sličnih iskustva , zna za slična iskustva..i kaj savjetujete?
Moj sin se rodio s krvarenjem na mozgu 2.i 3. stupnja.Bila na Rebru i kod dr. Sabola i tamo su mi pokazali vježbe koje smo radili.Prohodao je sa 13,5 mjeseci,ali rekli su nam da će biti više teškoća kad krene u školu.Sad ide u 1.r. i malo se mučimo sa motorikom i pisanjem.Radi po prilagođenom programu i polako napreduje.Dijagnoza je LMR i poremećaj pažnje i koncentracije.Počeli smo s glazbenom terapijom i vodimo ga na plivanje tako da i nije tako strašno kako smo mislili.
antik, žao mi je zbog svega što ste prošli...
moja curica je nedonošće, ostala bez kisika jer je posteljica otkazivala, reanimirana je pri porodu, dobila sepsu, pala u septički šok i pluća su joj otkazala, nisu imali respirator dok je nisu prebacili na Rebro pa je opet ostala bez kisika...imala je periventrikularno krvarenje II.st i jednu cistu kod lijevog nucleus cadautusa. Sad je zdrava i napredna 17-mjesečna cura, danas nam je bio prvi dan u jaslicama i ne odskače od druge djece ni po čemu ali tome je prethodilo puno vježbanja i obilaženja raznih specijalista
ja bi vam isto predložila da odete kod neuropedijatra, dr Sabola, mislim da boljeg od njega nećete naći kod nas. Pitanje je sad do koje mjere je mozak pretrpio oštećenja...ja tek laički mogu isčitati iz ovog što pišeg da su oštećenja kod vašeg djeteta bila nešto dublja s obzirom da spominjete bijelu tvar za koju su nama uvijek naglasili da je netaknuta.
Svakako vam puno sreće želim i znajte da su dječica čudesna bića koja nas nerijetko iznenade i cijeli svijet ostave bez teksta...drž'te se
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom