privatna srednja škola

[sasa]

ja se skroz slažem sa martom da taj pristup- ti uči, a ostalo je naša briga- i nije neka sreća.. ja sam recimo završila težak fax u roku pa shvatila da se radije ne bi bavila time. a štreber sam cijeli život i moji roditelji su sigurni da su obavili fantastičan posao. kao i svi oko mene. ja bih opet puno radije da moje dijete zna što želi od svog posla, od svojih radnih dana, od atmosfere na poslu, voli li strku i stres ili ne, treba li mu mjesta za kreativnost ili voli jasne upute, pali li ga rad s rukam, što ga umiruje, treba li društvo ili je radije sam i tako dalje... nisam sigurna kako to provesti u praksi, ali ja doista nisam imala nikakvu stvarnu sliku o svom poslu dok već nije bilo kasno, tj. dok nisam odgulila preko pola 6ogodišnjeg faxa. i nitko mi nikada nije postavio sva ova pitanja. sada više nisam sigurna koliko sam izvan teme. hoću samo reći da mislim da taj pristup u kojem nam je važno da dijete uči i ide u gimnaziju, a ostalo ćemo kao lako, uz naš neflexibilan školski sustav lako dovede do priča kao što je moja, ili kod onih koji nisu toliko uporni do toga da ne završe ništa.

[marta]

Mislim da predrasude nisu uzrokovane cijenom skolarine.

[anamar]

tu sam samo kako bih potpisala rosu u postu o tome kako će mnoge stvari (što se tiče uspješnosti prenošenja znanja) biti jasnije kad završi državna matura.

na fakultet (primjerice filozofski u zgb) se može upisati i s trogodišnjom srednjom školom i položenom maturom. dakle nije obavezno da se ima završena četverogodišnja škola, ili kako smo mi to zvali IV stupanj.

[mujica]

mislim da se ne može nakon trogodišnje škole na maturu.

[mujica]

mislim da ako si ti misliš točno, mora da je puno teže nego nakon četverogodišnje

[Peterlin]

mislim da ako si ti misliš točno, mora da je puno teže nego nakon četverogodišnje

Ne znam kako je danas jer djeca su mi još daleko od toga, ali u moje vrijeme (matura 1890) moglo se uredno upisati fakultet nakon trogodišnje srednje škole, uz polaganje prijemnog. Pamtim s kojom sam zavišću gledala kolegicu iz osnovne koja je završila trogodišnju građevinsku i upala na faks. BIla je brucošica, a mi maturanti.... ALI radilo se o iznimnoj osobi i iznimnoj situaciji. Za većinu ondašnje (i današnje) djece to je ipak utopija.

----
A i ovo što je Cubana napisala da je teško nakon medicinske srednje upisati fakultet, to je isto točno.

S druge strane, ne znam koliko mujici mogu pomoći naša razmišljanja... Vjerojatno bi bilo bolje da se javi netko s konkretnim iskustvom tipa "moje dijete je sada u 2. razredu privatne škole, zadovoljni smo time i time, ne valja to i to..."
Bojim se da je na ovom forumu ipak puno više roditelja mlađe djece, pa se do sada nije još ukazao nitko s nekom konkretnom pričom.

Ja znam (prek plota) kako funkcionira privatna osnovna škola i za djecu koju poznam i koja su tamo upisana pokazalo se da je to baš pravo rješenje, tako da ne bih olako rekla "mojoj djeci nije mjesto u privatnoj školi". To ne znam. Za sada dobro plivaju u običnoj kvartovskoj osnovnoj. Kako će biti do upisa u srednju i dalje - nemam pojma. Ni djeca. Nemamo kristalnu kuglu. JEdino se trudim da moja djeca izbjegnu ono što je marta tako lijepo opisala - nedostatak dodira sa stvarnim svijetom. Bili su u tvornici gdje radim, znaju kako je izgledao dedin i bakin posao, znaju što ujo radi, znaju što susjedi rade.... znaju da bankomat nije nepresušni izvor prihoda. Znaju da je osoba X lani imala popravni iz fizike i da je to nešto loše (koliko razumiju, to je druga priča). Znaju da se mogu pouzdati u nas da ćemo im biti pri ruci, ali isto da moraju izvršavati neke svoje obaveze. Hoće li biti tako lako i kad dođu navale hormona, ne znam.... vidjet ćemo. I zato ću dobro zapamtiti ovaj topic.

mujice, svaka čast - mnogima od nas je ovo trebalo i više nego si mislimo...

[n.grace]

OT: Peterlin, ovaj tipfeler s godinom mature ti je genijalan...! XD
I potpisujem tvoj post.

[Peterlin]

OT: Peterlin, ovaj tipfeler s godinom mature ti je genijalan...! XD
I potpisujem tvoj post.

Tja, bit će da ovo fakat nije slučajni tipfeler.... Predaleko sam od srednje škole kako god okrenula. Eto, bolje bi bilo da sjašim s ovog topica i nastavim samo čitati. Fakat sam stara...

[marta]

mislim da nisi u pravu.

[Cubana]

Teze je i upisati medicinu nakon medicinske škole. Sve je prilagodjeno gimnaziji.

[YosephK]

Eh, puno je toga rečeno, ali evo da se i ja malo nadovežem...

Bilo je govora o tome kako učenici sa dobrim uspjehom ne mogu upisati gimnazije. Naravno da ne mogu, zato jer postoji nešto što se zove "zakonski minimum bodova za upis u srednje škole". Za gimnazije je to 48 boda (ili 46?). Gimnazija ne može ići ispod tog praga. Kad bacite sve na papir, zbilja ispada da učenici sa ocjenama "dobar" nemaju bodove za gimnazije.

Zatim je bilo govora o tome zašto ne strukovna škola? Pa da....zašto ne strukovna škola. Ja sam završio splitski MIOC, koji je odlična škola. Ali da nekim slučajem nisam završio fax sad bi bio drek na štapiću. A program npr. elektrotehničke škole je (barem što se matematike, fizike i informatike tiče) jaaaaaako sličan MIOCu + strukovni predmeti. Pa imamo tu još i hotelijersko-turističku koja ima program jezične gimnazije + strukovni predmeti. I tako dalje, i tako dalje. Kad završe školu ipak imaju NEŠTO, imaju alternativu ako ne izguraju fax do kraja. Da napomenem: nakon strukovnih škola učenici mogu pisati državnu maturu i upisati fax pod jednakim uvjetima kao i gimnazijalci.

Netko je spomenuo zagrebački MIOC. Ja, kao profesor matematike i informatike, usudit ću se reći da je Zg MIOC precijenjen i da ustvari živi na staroj slavi. Ako je dijete baš tako matematičku vudreno, onda je puuuuuno bolja opcija 5. gimnazija.

Što se tiče samih privatnih srednjih škola....na žalost, tu neću reći ništa pozitivno. Nismo mi jedan SAD u kojemu je privatno školstvo razrađeno do te mjere da je bolje od javnih škola. I sam radim (honorarno) u jednoj privatnoj gimnaziji i ono što vidim je sljedeće: od 20ak učenika u razredu jedno 80% njih bi palo razred da su u državnoj gimnaziji. A ne padaju. Idemo se pitati zašto? To su velikom većinom učenici koji nemaju ni znanja ni sposobnosti. A ako je šteta učinjena u osnovnoj školi, nema tog pristupa u srednjoj koji bi spasio stvar. Meni muka dođe kad "gimnazijalcima" moram objašnjavati kako se zbrajaju razlomci, kad iz 56. puta otkrijemo da je 6*8 = 48, a ne 42, kad iz njih na jedvite jade izvučem formulu Pitagorinog poučka. Onda tu pati ona manjina učenika koji žele znati više (zapravo žele znati REDOVNO gradivo, a ne mogu jer se stalno moraš vraćati na gradivo OŠ), a pate i učenici koji ne znaju elementarne stvari jer onda i oni shvate da nisu za taj tip škole.

Nemojte se zavaravati da će dijete u privatnoj gimnaziji popuniti rupe koje ima iz osnovne škole. Ne samo da neće, već će mu te rupe biti ogromni izvor frustracije jer em što će se osjećati glupo jer ne zna neke elementarne stvari, em će se osjećati glupo jer ne može pratiti novo gradivo zbog rupa u osnovnoj.

[NetkoMiOteoNick]

"...zakonski minimum bodova za upis u srednje škole". Za gimnazije je to 48 boda (ili 46?). Gimnazija ne može ići ispod tog praga. Kad bacite sve na papir, zbilja ispada da učenici sa ocjenama "dobar" nemaju bodove za gimnazije....

46

... A program npr. elektrotehničke škole je (barem što se matematike, fizike i informatike tiče) jaaaaaako sličan MIOCu + strukovni predmeti. Pa imamo tu još i hotelijersko-turističku koja ima program jezične gimnazije + strukovni predmeti. I tako dalje, i tako dalje. Kad završe školu ipak imaju NEŠTO, imaju alternativu ako ne izguraju fax do kraja. Da napomenem: nakon strukovnih škola učenici mogu pisati državnu maturu i upisati fax pod jednakim uvjetima kao i gimnazijalci....

Ah, Jozef, pozlatile ti se riječi. Jedno dijete mi je u elektrotehničkoj, a drugo u hoteljiersko-turističkoj školi.

Vidjet ćemo sljedeće i opet sljedeće godine je li baš toliko slično gradivo, da se bez problema može položiti matura i upisati fax.

[puntica]

Bilo je govora o tome kako učenici sa dobrim uspjehom ne mogu upisati gimnazije. Naravno da ne mogu, zato jer postoji nešto što se zove "zakonski minimum bodova za upis u srednje škole". Za gimnazije je to 48 boda (ili 46?). Gimnazija ne može ići ispod tog praga. Kad bacite sve na papir, zbilja ispada da učenici sa ocjenama "dobar" nemaju bodove za gimnazije.

problem je u tome što ni učenici sa prosjekom vrlo dobar ili odličan nemaju dovoljno bodova za upisati gimnaziju (jer iz osnovne škole izlazi previše učenika s prosjekom 5.0 pa ako netko ima prosjek 4.5 onda je na kraju liste primljenih )

kad sam se upisivala na fax, s prosjekom 4.7, ispred mene je po bodovima bila jedna cura, s prosjekom 5.0. ja sam išla u klasičnu gimnaziju a ona u trgovačku. moj prosjek 4.7 iz klasične je bio manje vrijedan od njenog 5.0 iz trgovačke
ok, poslije smo pisale prijemni ispit i ja sam skupila više bodova od nje, ali ipak mislim da ni to nije fer...

Prosjek ocjena puno ovisi o školi, u nekima se ocjene dijele šakom i kapom a u nekima se moraš malo više potruditi.

sad kad svi budu pisali državnu maturu, mislim da će stvari biti pravednije i mjerljivije. bar se nadam

[NetkoMiOteoNick]

...Prosjek ocjena puno ovisi o školi, u nekima se ocjene dijele šakom i kapom a u nekima se moraš malo više potruditi.

sad kad svi budu pisali državnu maturu, mislim da će stvari biti pravednije i mjerljivije. bar se nadam

Za upis na faks boduju se i ocjene iz sr. šk.

Za FER npr. to izgleda ovako

Zajednička rang-lista prijavljenih kandidata za upis na studijske programe na Fakultetu elektrotehnike i računarstva sastavlja se prema sljedećem sustavu bodovanja:
a) Na temelju uspjeha u srednjoj školi do 400 bodova
b) Na temelju položenih ispita na državnoj maturi
Matematika (viša razina) do 360 bodova
Fizika* do 240 bodova
*Nije uvjet za upis na studij, ali ako je predmet položen na državnoj maturi, donosi bodove.
c) Na temelju provjere posebnih sposobnosti nema bodova
d) Na temelju dodatnih učenikovih postignuća - izravan upis (1000 bodova)

[Cubana]

Kakve "posebne sposobnosti" trebaju za FER??

[rosa]

od 20ak učenika u razredu jedno 80% njih bi palo razred da su u državnoj gimnaziji. A ne padaju.

Čovjek govori iz prve ruke.
Nije potreban nikakav komentar.
Ovo samo potvrđuje moj stav da su privatne gimnazije bacanje novaca. Jednostavno, nisu sva djeca za gimazijalski program i točka.
Radilo se o manjku kapaciteta ili motivacije, svejedno.
Roditelji se teško mire s time,pogotovo ako su sami visokoobrazovani, gledam to svaki dan.

[Cubana]

Ne znam ništa o kvaliteti privatnih gimnazija ali sam za odgadjanje donošenja definitivnih odluka za buducnost u neke kasnije godine. Ja se bavim dijametralno suprotnim od onog sto sam htjela kad sam upisivala gimnaziju. I to jednu obicnu, ne "top" perifernu gimnaziju.

[dol]

Upišeš četvrtu godinu i onda možeš

[anamar]

http://www.efzg.hr/default.aspx?id=6969

citiram: Osnovni uvjeti za ostvarivanje općeg prava natjecanja za upis na prvu godinu stručnog studija za stjecanje više stručne spreme su završena srednja škola u trajanju od tri ili četiri godine i položena državna matura.


nda vjerojatno ste u pravu.
ali ako završi trogodišnju školu, upiše 4. godinu i polaže. no Ekonomski fax u Zg je to stavio kao mogućnost, pa sam mislila da može...

[Svimbalo]

To stvarno ne znam, a uzmi i u obzir da sam ja beskrajni fan državnih škola, nasljedno sam opterećena

[mujica]

uzimam..... inaČe

[Peterlin]

....a uzmi i u obzir da sam ja beskrajni fan državnih škola, nasljedno sam opterećena

Ja mislim da je velika većina nas iz tog jata. ALI kad gledam oko sebe (tu užasnu utrku s ocjenama i cirkus oko upisa, kao i mogućnost da se danas-sutra i sama nađem u sličnoj situaciji) ne bih olako odbacila mogućnost privatne škole kao najbolju za svoje dijete. Dakako, to nije prvi izbor, to je prije izlaz u nuždi .... kako da kažem.... mala vrata za akademsko obrazovanje. I vjerujem da se za svoje novce može tražiti od škole/nastavnika da dijete nešto i nauči.

S druge strane, trudit ću se da mi djeca ipak završe nekakve državne škole (koliko budem mogla - veliko je pitanje kak to bude za nekoliko godina, i škole i moja djeca i puno nepredvidivih stvari). Lako je teoretizirati o prednostima državnih škola kad nisi u situaciji da su djetetu neka bitna vrata zatvorena. A što ako se zalupe uslijed nekog pubertetskog propuha u glavi? Dobro je izvidjeti sve mogućnosti. Kako god bilo, ne bih svome djetetu platila školovanje u privatnoj školi ako dijete ne bi znalo cijeniti drugu priliku. Ne radi se (samo) o iznosu xy kuna koji nije mali i koji roditelj treba smoći (ako ima sreće da to može). Uffff....

Spomenula je marta odnos moje djece prema novcu. Oni znaju već sada da su novci koji se već dugo polako spremaju za njihovu eventualnu školarinu (ne za srednju nego za studij) NJIHOVI ako ih ne potroše, ako budu imali dobre ocjene ili stipendiju, pa školarina na fakultetu ne bude puno koštala itd. Je li to ispravno, nemam pojma. Ta cifra bila bi nekome sasvim lijep početni kapital za nekakav vlastiti biznis ili ulog za auto ili bilo kaj.... svejedno. Bit će njihovo ako ispune neke uvjete. Zapravo, I OVAKO je njihovo, ali odluka o tome kako će se lova potrošiti sazrijeva s njima od dana kad su se upisali u prvi osnovne. Hoće li se toga sjetiti i kad budu blizu srednjoj ili će misliti "imamo i za privatnu, pa koga briga za ocjene", nemam pojma. Nismo računali na privatnu srednju, što ne znači da nećemo razmotriti i tu mogućnost ako zaškripi.

[cvijeta73]

sad mi je palo na pamet da bi se trebao raspitati i kako ide prebacivanje iz privatne gimnazije u državnu, koji je postupak i sve. ako se odlučite za privatnu i ne budete zadovoljni.
možda na taj način dobije još jednu godinu i još jednu šansu da popravi ocjene, valjda se za upis u drugi razred gimnazije ne gledaju više ocjene iz osmog razreda

[Mater Studiorum]

Mujica,

Ja sam to prošla sa svojom curom prošle godine i na kraju je ipak upisala u strukovnu školu.
Privatne gimnazije koje nešto valjaju ne žele upisati djecu s lošijim uspjehom, one u kojima klinci ne rade skoro ništa upisuju svakoga tko plati.
Strukovna škola je ispala ok, sretna ona, zadovoljna ja i iskreno, šanse za daljnji nastavak školovanja su joj jednake.
Jedina je razlika što ne plaćam školarinu za svaku posebnu godinu nego ću plaćati pripreme za maturu.

[Anemona]

Mujica,

Ja sam to prošla sa svojom curom prošle godine i na kraju je ipak upisala u strukovnu školu.
Privatne gimnazije koje nešto valjaju ne žele upisati djecu s lošijim uspjehom, one u kojima klinci ne rade skoro ništa upisuju svakoga tko plati.
Strukovna škola je ispala ok, sretna ona, zadovoljna ja i iskreno, šanse za daljnji nastavak školovanja su joj jednake.
Jedina je razlika što ne plaćam školarinu za svaku posebnu godinu nego ću plaćati pripreme za maturu.

Meni se ovo čini kao najbolja opcija. Izabrati kvalitetnu strukovnu (u trajanju od 4 godine), pokušati da se poklapa s djetetovim interesima i onda nakon što se iskristaliziraju djetetove želje u 3. i 4. razredu plaćati instrukcije za državnu maturu, pripreme na faks,...
Naravno pod uvjetom da dijete ima volju/želju za sve to skupa ipak je to veliki "projekt".

[lore]

ja sam isla godinu dana u privatnu gimnaziju..uglavnom, puno se losije radilo nego u drzavnoj gimnaziji i kad sam se prebacila trebalo mi je cijelo polugodiste da stignem razliku u napravljenom..mene su moji upisali jer je program trebao biti bolji (manje djece u razredu), topli obrok u skoli itd..međutim čim smo vidjeli da je to bacanje novaca prebacila sam se u normalnu gimnaziju (nisam imala problema s prebacivanjem jer sam ionako imala bodove iz osnovne i ocjene iz prvog razreda)
privatna gimnazija je dobro rjesenje za djecu slabijeg uspjeha u osnovnoj skoli ako roditelji znaju da ce jednog dana imati kapacitet za ici na fakultet.
ono sto mi je bilo najbolje iz gimnazije su ljudi koji su mi i danas prijatelji, razred u kojemu djeca stvarno uce pa i ti dobijes svojevrsnu ozbiljnost i radne navike..mislim da se djeca u dobroj gimnaziji s ozbiljnim programom i profesorima formiraju u kvalitetne osobe..osobno, svoje dijete ne bi upisivala u privatnu skolu osim u slucaju da mu fali malo bodova do upisa u drzavnu gimnaziju a ono sto bi definitivno platila su vanskolske aktivnosti (jezici,sport, skole stranih jezika vani, instrukcije u slucaju neshvacanja gradiva) i postdiplomski u inozemstvu

[Peterlin]

Ima u subodnjem Večernjaku intervju sa Zlatkom Šešeljem o državnoj maturi i rupama u našem školstvu...

Kapa dolje, kao da je mene pitao (i mnoge druge koji isto tak misle). Da bi nam školstvo valjalo, prvo se društvo treba promijeniti...

Znamo mi to, ali naša djeca u školu idu SADA i nemaju prilike čekati bolja vremena. Reforme ionako ne donose ništa dobro.

Nadam se da će mujica naći rješenje primjereno djetetu. To je jedino bitno. Svi znamo da nema univerzalnog recepta kako, ali nažalost, sustav (ovakav kakav je sada) uništava mnoge mlade ljude koji bi u drugačijim uvjetima uspjeli. Ne vjerujem da će se tu išta bitno promijeniti (kažu - nema para, ali to je druga, duga i sramotna priča). Do tada - tražimo rješenja koja su nama i našoj djeci prihvatljiva i za koja vjerujemo da će dati rezultate.

[zarrin]

evo da ja podijelim iskustvo koje ima moja seka, naime završila je privatnu gimnaziju, ne ću ovako javno koju ali ako nekog zanima ima pp, mali broj učenika, profesori su se stvarno svakom đaku posvećivali a to znači da se ocijene nisu kupovale samom tom školarinom koja je visoka već se loša ocijena ispravljala na na način da se ispitivalo i davalo šansu da se gradivo i nauči i ispravi ta prva ocijena(što u mojoj gimnaziji gdje nas je bilo 40 u razlogu nije bio slučaj, moglo te se ispitati samo 1 u polugodištu i kako si prošao prošao si a veliki broj se na to znao i šlepati pa ostatak ništa ne raditi). učili su 3 strana jezika koja je stvarno i pristojno naučila(meni su roditelji plaćali škole stranih jezika ker se u drž.nije baš nešto moglo puno naučiti) uz latinski, isto tako puno putovali u te zemlje pa je to bila i neka svojevrsna praktična nastava. dalje, u školi su bili od 9-17, imali ručak. s njom su u razredu bila i djeca roditelja kojai stvarno imaju novaca ali i onih prosječnih koji su npr.umjesto novog auta svom djetetu radije platiti tu školu. i za kraj, škola vodi evidenciju i svi se upisuju na faks a ja mogu dodati da je moja sestra završila pmf u roku nakon te gimnazije i da je imala usađene radne navike. tako da nisu sve privatne škole ubiranje novaca i alternativa za bogate roditelje djece koja nemaju bodove za neku bolju drž.gimnaziju. treba se samo dobro raspitati prije upisa jer je činjenica da je danas poplava svega privatnog(vrtića,škola)

[NetkoMiOteoNick]

Susjeda je išla u privatnu ekonomsku školu Katarina Zrinski. Nakon toga upisala i završila ekonomiju.

Prijatelj mog sina završava privatnu klasičnu gimnaziju. Namjerava na FER. Pisao je fiziku i bio 117. (išao je i na pripreme).

[lore]

Slazem se s YosephK-om..upravo tako je bilo u skoli u koju sam ja isla..ne tvrdim naravno da su sve takve jer ne znam stanje u drugim privatnim školama.
YosephK..kad vec pricas o osnovnoj skoli zanima me koje OŠ u Zagrebu su dobre?

[Peterlin]

Joooj, ljudi, ovo što pišete mene upozorava da moram kontrolirati stvarno znanje svoje djece, ne samo ocjene. Do sada sam već prokužila neke stvari (ima ih koje mi se dopadaju, ali i onih drugih) iako su mi djeca tek krenula u školu, ali ne bih se rado našla u situaciji da mi dijete ima bolji prosjek od znanja.... Ne radim to često, ali pitaju me ponekad klinci iz susjedstva i od poznatih da im štogod pokažem, pa se znam zaprepastiti u oba smjera - neki nemaju pojma još od osnovne, a drugi znaju bolje nego ja. Tak da ima svega.... Nema druge nego uzdat se u se i svoje kljuse. Za sad još mogu kontrolirati i imati uvid u to koliko mi djeca znaju, ali pitanje je dokle ću to uspijevati...

[čokolada]

Da...zanimljivo je to kako se po stavovima inače "normalni" ljudi pretvore u skroz neobjektivne promatrače krivih poteza vlastite djece. Imala sam ovih dana priliku vidjeti znance koje s ogromnim žarom brane - što? Vjerovali ili ne, gomilu neopravdanih sati svog neodgovornog tinejdžera koji je zbog toga zaradio ukor! I koji su to argumenti i napadački stavovi prema nastavnicima koji "ne razumiju" i "idu đonom"... pa se kopaju pravilnici i članci zakona, sastavljaju se dopisi školi, prijeti se inspekcijom i sličnim budalaštinama.
A u svim drugim životnim situacijama ili diskusijama su nesavitljivi, nepopustljivi, etični i ispravni.

[rosa]

Da...zanimljivo je to kako se po stavovima inače "normalni" ljudi pretvore u skroz neobjektivne promatrače krivih poteza vlastite djece. Imala sam ovih dana priliku vidjeti znance koje s ogromnim žarom brane - što? Vjerovali ili ne, gomilu neopravdanih sati svog neodgovornog tinejdžera koji je zbog toga zaradio ukor! I koji su to argumenti i napadački stavovi prema nastavnicima koji "ne razumiju" i "idu đonom"... pa se kopaju pravilnici i članci zakona, sastavljaju se dopisi školi, prijeti se inspekcijom i sličnim budalaštinama.
A u svim drugim životnim situacijama ili diskusijama su nesavitljivi, nepopustljivi, etični i ispravni.

Znate kako ja to kao razrednica rješavam?
Ja opravdam sve što opravdaju roditelji, sve,ali baš sve.
Nekad sam ispravljala krive Drine. Više ne.
To je njihovo dijete.

Ja im vezano za opravdavanje svega i svačega samo svima skupa na roditeljskom sastanku jasno dam do znanja:

Kod nas u školi dijete provede 4 godine. I ode.
Vi ih imate za cijeli život.

[maggie34]

Ja im vezano za opravdavanje svega i svačega samo svima skupa na roditeljskom sastanku jasno dam do znanja:

Kod nas u školi dijete provede 4 godine. I ode.
Vi ih imate za cijeli život.

kolegice, prepisujete!
ove rečenice najčešće izgovaram roditeljima

[rosa]

kolegice, prepisujete!
ove rečenice najčešće izgovaram roditeljima

A ja mislila da imam ekskluzivu!

[YosephK]

Znate kako ja to kao razrednica rješavam?
Ja opravdam sve što opravdaju roditelji, sve,ali baš sve.
Nekad sam ispravljala krive Drine. Više ne.
To je njihovo dijete.

Ja im vezano za opravdavanje svega i svačega samo svima skupa na roditeljskom sastanku jasno dam do znanja:

Kod nas u školi dijete provede 4 godine. I ode.
Vi ih imate za cijeli život.

Rekao moj tata jednom prilikom "Drinu možeš kriviti, ispravljati, mijenjati tokove, ali Drina će uvijek biti Drina, nikad neće postati Volga". I dobro je rekao.

Ja radim kako rosa radi. Sa istom izjavom. Ako roditelj želi djetetu opravdati što je markirao lektiru ili pismeni ispit iz matematike, ja tu ne mogu napraviti ništa. Je li korektno prema ostalim učenicima? Nije. Upravo iz tog razloga neću jednako gledati dvojku učenika koji se trudi danonoćno da bi savladao gradivo iz matematike i učenika koji markira ispit jer je bio prelijen da bi naučio.

[Peterlin]

Da, da.... i ja tak mislim. I često mi je teško povući granicu dokle sam ja, a gdje počinje moje dijete. MOram se svjesno podsjećati (od njihovog rođenja, zapravo) da su oni moji, ali da nisu dio mene, nikakav produžetak i slično.

A s ovim lavovskim obranama vlastite djece srećem se često i prečesto u vlastitoj sredini i pitam se - pa dobro, vide li ti ljudi dalje od nosa? Kritiku svog djeteta doživljavaju kao kritiku svog odgoja tog istog djeteta. A to boli.... Bože, daj mi snage da ne upadnem u tu istu rupu, jer za to (budimo iskreni) nema baš nikakvih garancija.

Želim svojoj djeci sve najbolje, ali to znači da ću ih morati ponekad pustiti da osjete posljedice vlastitog ponašanja. Primjer: U ponedjeljak imaju ispit u glazbenoj školi... Trebali bi vježbati, a ne da im se guliti stalno isto. Ide to, ali ima i rupa. Danas sam im rekla da ih ne mislim ganjati - dobit će ocjenu u skladu s vlastitim zaslugama.

Osnovna škola je ipak druga priča - tu još olako ne popuštam (bar za sada, dok mogu nadzirati kako im ide) ali glazbena mi je došla odlično da moja djeca (inače relativno uspješna) dođu u situaciju da im ocjena iz instrumenta ovisi samo o vlastitom trudu i ničemu više. To je korisna lekcija. Kak si skroje, tak im bude. I drago mi je da će dobiti priliku to shvatiti na vrijeme. Još ako uspiju izvući lekciju primjenjivu na širu priču (kakve im ocjene trebaju pred kraj osnovne škole i zašto) bit će to odlično. Nadam se samo da će plan "držati vodu" još dovoljno godina...

[maria71]

također....

no moram reći da sam imala sreću i dobila krasne roditelje koji nikad nisu bezglavo i bezumno branili svoju djecu, dapače...dali su mi otvorene ruke .

[aleksandra70vanja]

mujice, želim ti da nađete najbolje rješenje za dijete

oprosti što idem OT, ali malo me zaintrigiralo ovo popuštanje bahatim roditeljima
znači imamo dvoje djece
oboje imaju po 30 neopravdanih izostanaka
prijeti im ukor
od jednog su roditelji bahati i bezobrazni i opravdaju svoje milo dijete
i neopravdani se posuše
od drugog su roditelji razumni, svjesni su da je dijete krivo, ne opravdaju i dijete dobije ukor?

i sad za istu stvar će netko, samo zato što mu je roditelj pošten, "platiti svoj grijeh", dobiti ukor, vjerovatno i manju ocjenu iz predmeta s kojeg je puno izostao neopravdano i to će mu se poslije odraziti na upis
drugi će, zato što mu nastavnik opravda radi bezobrazluka roditelja, proći lišo i upisati se

poanta, ne ispati se biti pošten
budi bezobrazan i bahat i sve ćeš dobiti

[rosa]

mujice, želim ti da nađete najbolje rješenje za dijete

oprosti što idem OT, ali malo me zaintrigiralo ovo popuštanje bahatim roditeljima
znači imamo dvoje djece
oboje imaju po 30 neopravdanih izostanaka
prijeti im ukor
od jednog su roditelji bahati i bezobrazni i opravdaju svoje milo dijete
i neopravdani se posuše
od drugog su roditelji razumni, svjesni su da je dijete krivo, ne opravdaju i dijete dobije ukor?

i sad za istu stvar će netko, samo zato što mu je roditelj pošten, "platiti svoj grijeh", dobiti ukor, vjerovatno i manju ocjenu iz predmeta s kojeg je puno izostao neopravdano i to će mu se poslije odraziti na upis
drugi će, zato što mu nastavnik opravda radi bezobrazluka roditelja, proći lišo i upisati se

poanta, ne ispati se biti pošten
budi bezobrazan i bahat i sve ćeš dobiti

Razumijem što želiš reći, ali nije baš tako. Mi profači jako puno razgovaramo o svojim učenicima, zapravo su nam glavna tema u zbornici. Bar je kod nas tako, Kao da stalno imamo razredna vijeća.
I točno svi znaju kojeg učenika mila majka štiti i opravdava sve,a mi ga vidimo kako šeta oko škole. I što napraviti? Kažemo to toj istoj majci,a ona nađe 101 razlog zašto je baš morao šetati oko škole.

A što znači ukor? Ništa posebno, čak se ne vidi ni u svjedodžbi ( barem je tako u srednjoj školi), a čisto sumnjam da na upisu za faks gledaju broj izostanaka.
Ukor je samo mali alarm za učenika i njegove roditelje da treba promijeniti ponašanje, to je sve.
Ionako su nam od ove šk. god. ruke svima vezane uvođenjem nove pedagoške mjere produženog stručnog tretmana, pa tako i učenici koji zbilja trebaju biti isključeni iz nastave, to na kraju ne budu ( jer svaka mjera treba vrijeme) i na taj način još više ometaju ostatak razreda i rade loš primjer. A zna se da su klincima u srednjoj školi "carevi" baš najlošiji učenici...
(ovo najlošiji, mislim na ponašanje, učenje je drugi par rukava)

[aleksandra70vanja]

nisam htjela nikog napadati
ja bi vjerovatno isto tako napravila
pogotovo kad dođe neki ptsp
ali me boli da netko dobije nešto što mu ne pripada samo zato što je bezobrazan
i boli me da je to tako svugdje, i u školstvu i u zdravstvu i u pravosuđu.....

i da nije tako možda ne bi ove teme ni bilo
ne bi bilo toliko "odlikaša"
i onda bi se i dijete sa dobrom četvorkom moglo dalje upisati
jer 4 je "vrlo dobar", a to je po svom opisu sve samo ne loša ocjena

[magriz]

znači imamo dvoje djece
oboje imaju po 30 neopravdanih izostanaka
prijeti im ukor
od jednog su roditelji bahati i bezobrazni i opravdaju svoje milo dijete
i neopravdani se posuše
od drugog su roditelji razumni, svjesni su da je dijete krivo, ne opravdaju i dijete dobije ukor?

prvo, ne bih rekla da su roditelji drugog djeteta razumni, jer su ipak dozvolili 30 neopravdanih sati
a to je tjedan dana ne dolaska u školu
i ako djetetu to ne opravdaju, onda su jednako nemarni kao i oni prvi, čak i više

ne opravdavam one prve, ali i ovi drugi su totalno nezainteresirani za vlastito dijete

[nadica_b]

moje 2 djece su MIOC-aši; najstarija je bila 5,0 i 60 bodava, sin je bio 59+2=61 bod. Nije MIOC precjenjen, nego tamo se očekuje da dijete ima znanje adekvatno početnim ocjenama i s gradivom i objašnjavanjima se ide dalje, ne provjerava se znanje iz OŠ. Zato je 1. godina ubitačna.
Sa sinom je išao u OŠ njegov najbolji frend kojeg je tata upisao u privatnu gimnaziju; mali je procvjetao tamo, profesori se trude da djeca nauče i da im objasne. Ja sada ne ulazim u uvjete rada i plaća koji imaju ti profesori, nego gledam dobrobit djeteta. Mali je dobar dječak ali nema pojma kuda će u budućnosti. Imaju ručak, popodne zajedno s profesorima rješavaju zadaću, idu na izlete ... mali veli da mu jedino na živce idu neka djeca koja su jako bahata.
Mi smo s oboje djece išli na privatnu profesionalnu orijentaciju; tu su nam preporučene 3 škole koje bi bile adekvatne djetetovim sklonostima.
Ja znam da ću za svoje najmlađe tražiti privatnu srednju školu koja će se njemu prilagoditi i to sam spremna platiti jer ovo što prolazimo u OŠ ne bih mogla podnijeti u srednjoj.

[YosephK]

magriz: možeš ti lomiti dijete, razgovarati sa njim koliko hoćeš, raditi što god hoćeš. Ali je činjenica da ne možeš sve kontrolirati. Ako je dijete odlučilo markirati 4. sat, ne možeš tu ništa učiniti. Nisu kraj njega da ga spriječiš. A ako mu to opravdaš - činiš mu medvjeđu uslugu.

nadica_b: kad sam rekao da je MIOC precijenjen, mislio sam to u smislu da MIOC više nije ono što je nekoć bio. Što se tiče privatnih škola, već sam objasnio svoj stav oko njih i moje iskustvo rada u jednoj takvoj školi. Nema tu prilagođavanja djeci na način koji ti veliš. Da je u razredu 10 učenika, onda bi se čak i dalo nešto napraviti. Svako daljnje "prilagođavanje" ide eventualno u smjeru "on ne shvaća gradivo, pa ću mu dati lakši ispit".

[magriz]

magriz: možeš ti lomiti dijete, razgovarati sa njim koliko hoćeš, raditi što god hoćeš. Ali je činjenica da ne možeš sve kontrolirati. Ako je dijete odlučilo markirati 4. sat, ne možeš tu ništa učiniti. Nisu kraj njega da ga spriječiš. A ako mu to opravdaš - činiš mu medvjeđu uslugu.

sve to stoji, ali do markiranja nije došlo preko noći
barem ne u većini slučajeva
i nije isto ako dijete markira jednom, dvaput ili ima tonu neopravdanih

moja najbolja frendica je uredno bila "bolesna" kad se pisao kontrolni, mama je pisala ispričnicu, i kad bi naučila došla bi u školu - rezultat - odličan đak
moja majka bi me katapultirala kroz zatvoren prozor da sam joj to samo i predložila, pa je bilo svakakvih ocjena - rezultat - vrlo dobar đak

koja majka radi za dobrobit djeteta?

[cvijeta73]

sve to stoji, ali do markiranja nije došlo preko noći
barem ne u većini slučajeva
i nije isto ako dijete markira jednom, dvaput ili ima tonu neopravdanih

moja najbolja frendica je uredno bila "bolesna" kad se pisao kontrolni, mama je pisala ispričnicu, i kad bi naučila došla bi u školu - rezultat - odličan đak
moja majka bi me katapultirala kroz zatvoren prozor da sam joj to samo i predložila, pa je bilo svakakvih ocjena - rezultat - vrlo dobar đak

koja majka radi za dobrobit djeteta?

uletila si mi.
evo vidiš, mogla si bit odličan đak, s ukorom

[Peterlin]

sve to stoji, ali do markiranja nije došlo preko noći
barem ne u većini slučajeva
i nije isto ako dijete markira jednom, dvaput ili ima tonu neopravdanih

moja najbolja frendica je uredno bila "bolesna" kad se pisao kontrolni, mama je pisala ispričnicu, i kad bi naučila došla bi u školu - rezultat - odličan đak
moja majka bi me katapultirala kroz zatvoren prozor da sam joj to samo i predložila, pa je bilo svakakvih ocjena - rezultat - vrlo dobar đak

koja majka radi za dobrobit djeteta?

Mene bi zanimalo gdje ti je ta frendica sada i je li uspjela u životu.... Svaka odlična ocjena nije uvijek odlična. Sve to kad-tad dolazi na naplatu. ALi to je pitanje sustava vrijednosti. Bilo je toga i "u moje vrijeme" (iako mi se neobjektivno čini da danas ima ipak više, za neuspjeh učenika krivi su učitelji i profesori i slično). Jest da i u prosvjetarskom žitu ima kukolja, ali većina ljudi je ipak žito a ostalo su iznimke.

Nisu ni učenici bedasti (gledaju Dnevnik i gledaju oko sebe), profesori još manje... Međutim, dignuti ruke od svog djeteta (roditelj) ili od svog obrazovanja (učenik) je neodgovorno i dugoročno uglavnom s lošim posljedicama.

Što učiniti? Što mujica i mi ostali trebamo napraviti, a da rezultati budu ok? Mhm, ne znam. Ja bih podvukla crtu i pokušala zajedno s djetetom doći "na zelenu granu". Ako situacija nemogućnosti upisa u željenu školu djetetu ne otvori oči, znači da smo negdje grdno zakazali u odgoju. Ovo (tu mislim na upis u privatnu školu, kakva god bila) je doslovce zadnji vlak za hvatanje željenog smjera u budućnosti. Ali djetetu i roditeljima to mora biti jasno.... Dijete će često trebati pomoć (i kad nije toga svjesno), ponekad i roditelji. Ali za dobru je svrhu - ionako većina od nas neće u životu napraviti baš ništa značajno nego odgojiti djecu. Pa onda vrijedi dati sve od sebe da djeca dobiju ono što je za njih najbolje (iako se to često razlikuje od onog što ONI žele i misle da je za njih najbolje). Ja bih voljela da u slučaju svoje djece mogu ipak računati i na njihovu zdravu pamet, bez obzira na okruženje.

[YosephK]

sve to stoji, ali do markiranja nije došlo preko noći
barem ne u većini slučajeva
i nije isto ako dijete markira jednom, dvaput ili ima tonu neopravdanih

moja najbolja frendica je uredno bila "bolesna" kad se pisao kontrolni, mama je pisala ispričnicu, i kad bi naučila došla bi u školu - rezultat - odličan đak
moja majka bi me katapultirala kroz zatvoren prozor da sam joj to samo i predložila, pa je bilo svakakvih ocjena - rezultat - vrlo dobar đak

koja majka radi za dobrobit djeteta?

Ova druga. Jer će dijete naučiti odgovornosti. Ona prva će dijete naučiti da je u redu lagati i varati i time od svoga djeteta napraviti bogalja nesposobnog da preuzme odgovornost za svoje postupke.

Usput, školska godina ima 35 tjedana. 5 je dana u tjednu. To čini ukupno 175 školskih dana. Ukupno je to 1000-1050 školskih sati. Zašto ti se čini nevjerojatnim da bi netko mogao markirati 30 sati?

[magriz]

uopće mi se ne čini nevjerojatnim
moj razred je ukupno imao ispod 30 neopravdanih sati godišnje, pa eto... nisam navikla

a u školi sam radila prekratko da bih to osjetila, a i učenici mi nisu markirali

[Peterlin]

Nisam išla u zagrebački MIOC, ali zdravi razum kaže ovako - neka škola (bilo koja) nužno se mora promijeniti unutar 20 godina (ili 10, svejedno) jer se mijenjaju ljudi - profesori, učenici, ali i okruženje....

Što se tiče precijenjenosti samog MIOC-a, priča iz mog iskustva od prije 30 godina je slijedeća: mi provincijski matematičari bilo smo vrlo "šaroliki" u mnogim stvarima, u nekima bolji od ekipe iz MIOCa, a u nekim slabiji, kako tko...

Ono što pamtim još iz mladosti je činjenica da smo bili jedva do koljena ekipi iz Tehničke škole Šibenik kad se radilo o stručnim predmetima na ETF-u (iliti FER-u kako se taj fakultet danas zove). Daklem, precijenjenost je teško objektivno utvrditi bez državne mature, a to je opet druga priča i pitanje je koliko realan uvid daje u sve.... tak da ne znam. Djeca moraju biti svjesna da uče za sebe. Od najranije dobi. NE za ocjenu, nego za sebe. ALi da su i ocjene važne shvatit će najkasnije pri upisu u srednju školu. Ako se ne uvale u nevolje već i ranije.

Još sam samo htjela dodati nešto o ovim neopravdanim satima - rijetki među nama to nisu iskusili, pa tako i ja... Ono što je moj tata napravio (i na čemu sam mu zahvalna) je razgovor s razrednikom u smjeru pritezanja remena svaki sa svoje strane. Upalilo je. Bitna je dobra komunikacija roditelj-učenik-škola, tako da mladunac nema mogućnosti uzmaka. Mene su stjerali u kut i to čim su me ulovili (nije došlo do 30 neopravdanih, ali mislim ni puno manje). Dobro to pamtim. Nije mi više palo na pamet jer tu si sramotu koju sam doživjela u razgovoru "kao s odraslom osobom" ne bih priuštila više nikada.... i nisam.