Ovako sam i ja razmisljala. U medjuvremenu sam dosla do nekih spoznaja koje me navode u drugom smjeru.mujica prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ovako sam i ja razmisljala. U medjuvremenu sam dosla do nekih spoznaja koje me navode u drugom smjeru.
Ne znam na što misliš time....
Vidim i ja da oni koji već kao djeca imaju zacrtane planove u glavi (najčešće zahvaljujući roditeljskim željama i ambicijama) bojle prođu od ovako izgubljenih poput moje g diteta, ali ne vjerujem da bi tako trebalo biti.
Eh, sad... PITANJE je da li bolje prođu. Ovisno o tome da li su roditeljske ambicije dobro usklađene s djetetovim željama ili ne....
Moj stariji već sad u 3. osnovne zna točno da će se baviti nekom tehnikom (i vidimo da za to ima smisla, kuži matematiku a u žilama mu teče struja umjesto krvi). Ali mlađi (umjetnička duša, glazbenik) ima široko polje interesa i vrlo će biti teško i njemu i nama naći prikladnu školu.... Već sad mi je jasno da će to biti puno teže rješivo. Nema veze.... Vidim sebe u tome - nisam se nikako mogla odlučiti da li bih se bavila tehnikom (nisam tipični tehničar) ili društvenim znanostima (to mi puno bolje leži, ali život me odveo drugim putem...) Tek puno kasnije uspjela sam spojiti dobre strane svih svojih interesa. Za to je potrebno iskustvo.
Djeci treba pružiti što šire mogućnosti, ako je ikako moguće. Neki će (kao moj stariji) znati u vrlo ranoj dobi što ih interesira (a ipak ga učimo da su bitni i strani jezici i lektira i hrpa drugih stvari; osnovna škola = osnovno znanje) upravo zato da se može predomisliti ako bude želio.
Većini djece je ipak potrebno dugo duuugo da prepoznaju što je to čime bi se bavili. Ljudi mijenjaju i studij, ne samo srednju školu. I zato se ne bih ustručavala prebaciti dijete iz jedne škole u drugu u slučaju potrebe. Čovjek treba odabrati da se bavi nečim što mu nije tlaka. Eh, sad, koliko to vrijedi za školu - to je drugo pitanje. Dobro je i da škola ne bude tlaka nego veselje, ako je ikako moguće.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom