kako ispravno glasi posvojni pridjev imenice "jakov" - jakovov ili jakovljev?
 |
|||
|
|
|||
jezikoslovci: jakovov ili jakovljev?
kako ispravno glasi posvojni pridjev imenice "jakov" - jakovov ili jakovljev?
Jakovljev.
Jakovljev.
jelka, brzina - vrlina!
sad ću biti "pain...."...možeš li to potkrijepiti, ima li to gdje napismeno? tražila sam u anić-siliću pa nema. ovo je konstantna rasprava koju želim završiti za sva vremena...
ipak se radi o mom djetetu!
Last edited by habibi; 26.05.2010 at 10:32.
Ne mogu ti pismeno potkrijepiti, sori. Ja naime nisam završila hrvatski, već francuski, ali imam jako dobru podlogu iz osnovne škole, a i valjda sam jezičar i duši.
(imam profesionalnu manu da uočavam takve greške i moram se konstantno suzdržavati da ljude ne ispravljam)
Baš o istoj stvari pričam s prijateljicom, znači - Jakovljev. Hvala
kao Molotov, pa Molotovljev koktel
dobar primjer za obiteljski okršajOriginally Posted by apricot
hvala
ili pavlovljev refleks :D
A ja baš gnjavim kolegicu da mi nađe (još) neko muško ime na -ov.
znači li to da je "jakovov" potpuno krivo ili se može provući?
Ja bih rekla potpuno krivo.
Ja bih rekla da 'Jakovov' govore mala djeca, dok još ne nauče pravilno.
uzmi Gončarovljevog Oblomova, pa vidi kako su ga sklanjali kroz knjigu
i ne tako mala djeca...
po mom obiteljskom iskustvu, tome naginje središnja i sjeverna hrvatska. "jakovljev" u tim krajevima zvuči arhaično. dalmatincima je "jakovljev" prirodniji. ne znam zašto, ali tako je...
Meni Molotov zvuči kao "koji pripada Molotu", i Pavlov kao "koji pripada Pavlu" pa mi je logično da je Molotovljev i Pavlovljev.
Jakov nije "koji priprada Jaku"...
Ne tvrdim da nije Jakovljev, samo mi sličnost ne odgovara.
Pavlov i Molotov su prezimena kao kod nas Božikov, Gašperov...
i ne vidim tu ni Božika ni Gašpera
Jakovljev definitivno.
Proces nastanka imenice Jakov nije isti kao nastanak imenice Pavlov i Molotov, ispravite me ako griješim. Kad bih bila na strani onih koji misle da je "Jakovov" ispravan izraz, "Molotovljev" i "Pavlovljev" ne bi me uvjerili da je onda obavezno i "Jakovljev".
Drugim riječima, nađimo jači argument.
Agrument, na primjer, u nekoj relevantnoj knjizi piše pravilo: posvojni pridjev imenice muškog roda koja završava na -ov dobiva se dodavanjem nastavka -ovljev (lažov -> lažovljev ???)
[QUOTE=mendula;1633092]Drugim riječima, nađimo jači argument.
[QUOTE]
Biblija kaže Jakovljev.
lopov
Možda samo vlastite imenice na -ov dobivaju nastavak -ovljev...
Hajde da netko pogleda u poštenoj gramatici, koja mu je evo baš pri ruci, i riješi problem.
Pri tvorbi posvojnih pridjeva "osnove na v dobivaju pretežno -ljev: Jakovljev, Kamovljev, Čehovljev..." (Babić-Težak 1996.).
To znači da je nastavak -ev umjesto tipičnoga -ov (nasavak -ev obično dobivaju osnove na palatal, dakle na č,ć,đ, dž, j, lj, nj, š, ž; osnove na c i r mogu dobiti i -ov i -ev, -ov ima prednost), pa se događa jotacija pa se uslijed jotacije umeće tzv. epentetsko l.
Sad si i mene zaitrigirala zašto nije Jakovov, jer zapravo nema razloga da nije. Samo u jeziku nije uvijek sve logično. Pada mi na pamet da je vjerojatno razlog u izgovoru, da se izbjegne ponavljanje -ov- (kao što je na primjer pravilno reći Bečom iako bi po strogo gramatičkim pravilima trebalo Bečem i sl.).
No usput, posvojni se pridjevi sklanjanu po neodređenoj deklinaciji, što znači da će biti nema Jakovljeva prijatelja (ne Jakovljevog!), pišem Jakovljevu prijatelju itd.
Nadam se da sam pomogla, a ne odmogla
Mendula, kako bi glasio posvojni pridjev od lažov, lopov, ...?
Nemam pojma.
Kako zvuči: lažovov, lažovljev, lopovov, lopovljev..
Nastojala bih da ni jedan ne iskoristim.
Teško ćemo ovo naći jer ne vrijedi pravilo isto za svako ime. Znam jer i moje dijete ima jedno od tih problematičnih imena koje neki krivo dekliniraju ili me uvjeravaju da trebam drugačije. A druga imena koja završavaju kao njegovo se ne dekliniraju kao njegovo pa nerijetko to koriste kao argument.
kaže hrvatski enciklopedijski rječnik: Jakovljev, pridjev- koji pripada Jakovu
jakovov ne postoji
Ja bih bila sklona povjerovat da je to tako, pogotovo što među autorima ima (barem) jedna onomastičarka, Dunja Brozović Rončević, koja ne bi samo tako dopustila da se napiše krivi oblik ovog pridjeva
Ako hoćeš dodatna objašnjenja, možeš joj napisati mail, sigurna sam da će ti odgovoriti
vlastite imenice ne postoje
postoje opće imenice i vlastita imena.
često se na svaku od tih skupina odnose drugačija pravila
kak sad to, pa postoje vlastite imenice, ili ja ne kuzim sto si htjela reci
ja znam da je pravilno Jakovljev, al nema sanse da ja to izgovorim u svakodnevnom razgovoru, pa ni da mi se vlastito dijete tako zove
e viš, meni se zove.kak sad to, pa postoje vlastite imenice, ili ja ne kuzim sto si htjela reci
ja znam da je pravilno Jakovljev, al nema sanse da ja to izgovorim u svakodnevnom razgovoru, pa ni da mi se vlastito dijete tako zove
molim lijepo kako Juraj ide pravilno?
ajme, zanimljiva tema.
I sad me zanima, vi mame Jakova (jer meni se to ime sviđa), kako vi to onda u svakodnevnom životu izgovarate - jel Jakovovo ili Jakovljevo?
Inače, vlastite imenice postoje, to je učila moja kćer sad u 3. osnovne.
Jurjevo
Jurevljevo.
Jurajevevo.
zanemarite, malo se šalim.
[QUOTE=Smajlić;1633521]I sad me zanima, vi mame Jakova (jer meni se to ime sviđa), kako vi to onda u svakodnevnom životu izgovarate - jel Jakovovo ili Jakovljevo?QUOTE]
Jakovljevo!
Jakovovo ne mogu niti izgovoriti. Lomim jezik.
[QUOTE=MarijaP;1633539]X, baš je grbavo.
Posvojni pridjevi izvedeni iz imenica koje završavaju na -ov, -ev, dobivaju nastavak -ljev. U ovom slučaju slovo e mora biti i zato što u prethodnom slogu stoji slovo o. (Tako npr. će npr. biti Janoš - Janošev, a ne Janošov, za razliku od npr. Mislav - Mislavov.)
od dječaka zvanog jakov i basta! :D
ne komplicirat
dobro da nema još i č i ć jer bi topic išao na 15 strana
Last edited by magriz; 26.05.2010 at 21:36.
Ja bih prije rekla Jurajevo.
jakovljevo, iako mi to nije prirodno...čekam da mi sjedne već 4 godine
Last edited by habibi; 26.05.2010 at 21:57.
U sjevernoj Hrvatskoj tek tu i tamo će se susresti ime Jakov. Nije baš često, iako postoji (čak i mjesto JakovLJE). Austrougarski utjecaj formirao je i imena, pa će se češće susresti ime JakoB, tj. njemačka varijanta istog. I u Sloveniji je isto tako.
Ovo nije baš posve točno, situacija je trenutno drugačija, barem na uzorku kojeg ja poznajem.
Znam cca desetak "malih Jakova" i samo jedan JakoB (sjeverozapadna Hrvatska).
Ako se dobro sjećam iz srednje škole, ovo bi doslovno značilo da je nešto napravljeno od dječaka (u smislu "materijala"), a ne posjedovanja.od dječaka zvanog jakov i basta! :D
ne komplicirat
Ja si želim JakoBa (jednog dana, ako bude bilo sreće...)! U tom slučaju neće biti dvojbe oko posvojnog pridjeva, pa ću to iskoristiti kao dio argumentacije za JakoB vs JakoV...
Jakovljev
I postoje vlastite imenice.
Vlastita imenica i vlastito ime nije isto.
Npr. Gorski kotar je vlastito ime, ali se sastoji od pridjeva gorski i opće imenice kotar,
a Zagreb je vlastita imenica.
My case are rest.
I rest my case?My case are rest.
To je utjecaj migracija! Toga je bilo i prije, ima i danas i bit će još.
Kao što je JakoB došel s cugom iz Beča, tak se JakoV vratio najprije s vlakom bez voznog reda nakon 2. svjetskog rata, a i u zadnjih 20-tak godina, kak su se sve više počeli miješati ljudi iz raznih krajeva Lijepe naše (sve doseljava bliže Zagrebu, ali ima i puno ljudi koji idu bliže morju.... ).
Nitko više ne govori "udala se čak u treće selo", ljudi se sele kojekuda i nose sa sobom svoje nasljeđe. To je tipično i dobro vidljivo upravo kroz imena. Uostalom, ja nemam takvo ime, ali moja djeca imaju austrougarska imena (+prezime). Ja imam djevojačko prezime koje je porijeklom hercegovačko (Buško Blato) ali to sam doznala tek kada smo duboko orali u potrazi za obiteljskim korijenima.
Jelka, Matilda se šali
Mene zanima Juraj (Dalmatinac, jelte). Nekako mi ne sjeda dobro Jurja, a ni Juraja mi nije... Pa da cisto budem ispravna kad vec nisam ni s jednim zadovoljna.
Otkad je Zagreb vlastita imenica?
U moje vrijeme je bio ime (grada).
Mora da se šališ.... Pa svako ime je vlastita imenica! Fakat, ovo je sigurno neka zafrkancija....Otkad je Zagreb vlastita imenica
U moje vrijeme je bio ime (grada).
Mislila sam si, ali nisam bila sigurna, pa mi vrag nije dao mira i morala sam.Jelka, Matilda se šali
Posting Permissions
Reply With Quote