Pri tvorbi posvojnih pridjeva "osnove na v dobivaju pretežno -ljev: Jakovljev, Kamovljev, Čehovljev..." (Babić-Težak 1996.).
To znači da je nastavak -ev umjesto tipičnoga -ov (nasavak -ev obično dobivaju osnove na palatal, dakle na č,ć,đ, dž, j, lj, nj, š, ž; osnove na c i r mogu dobiti i -ov i -ev, -ov ima prednost), pa se događa jotacija pa se uslijed jotacije umeće tzv. epentetsko l.
Sad si i mene zaitrigirala zašto nije Jakovov, jer zapravo nema razloga da nije. Samo u jeziku nije uvijek sve logično. Pada mi na pamet da je vjerojatno razlog u izgovoru, da se izbjegne ponavljanje -ov- (kao što je na primjer pravilno reći Bečom iako bi po strogo gramatičkim pravilima trebalo Bečem i sl.).

No usput, posvojni se pridjevi sklanjanu po neodređenoj deklinaciji, što znači da će biti nema Jakovljeva prijatelja (ne Jakovljevog!), pišem Jakovljevu prijatelju itd.

Nadam se da sam pomogla, a ne odmogla