Kako Dalmatinci kažu?Originally Posted by marta
Ako se ime može prepoznati kao lokalizam (Jere, Bara, Tuna) ja bih deklinirala po pripadajućim lokalnim običajima (mislim da smo o tome već raspravljali, Vlaha vs. Vlahe i sl.).
 |
|||
|
|
|||
Kako Dalmatinci kažu?
Ako se ime može prepoznati kao lokalizam (Jere, Bara, Tuna) ja bih deklinirala po pripadajućim lokalnim običajima (mislim da smo o tome već raspravljali, Vlaha vs. Vlahe i sl.).
Dalmatinci kazu Jure. A na tabli piše Jurja Dalmatinca i meni to nekako bode oci a ne znam zasto.
Dalmatinac je prezime:tup-tup: ..
"Jurja" je standardni hrvatski genitiv za regionalno neutralno ime Juraj. So, get used to it.
Dovraga.
Deklinacija imena Juraj:
Juraj, Jurja, Jurju, Jurja, Juraj, Jurju, Jurjem. U hrvatskom jeziku postoji nepostojano a.
Znam Zdenka, samo mi se uho trza na Jurja i njegovu deklinaciju. Ne znam zasto. Inace mi ni zajutrak ne radi problem. Samo me taj Juraj po mozdjenima grebe.
Ma kakvi. Meni je ovdje prirodno jedino "od Jakova".
A sad idem pročitat temu do kraja pa štogod i naučit.
Peterlin, u moje vrijeme je Zagreb bio (vlastito) ime grada. Ne sjećam se termina vlastita imenica.
Nisam u toku s današnjom terminologijom, jer mi klinci još ne idu u školu.
Last edited by lola_34; 27.05.2010 at 08:49.
a kako je tek meni, ti barem samo tu ploču gledaš
da sam znala da je deklinacija imena juraj jedna od najčešćih pogrešaka i najčešćih lektorskih intervencija, ne znam bi li mu dala to ime.
Ne kužim. Meni deklinacija Juraj, Jurja... tako prirodno sjeda u uho, dok mi genitiv "Juraja" teško prelazi preko jezika i para uši. Ne razumijem odakle se to pojavilo - imamo sv. Jurja, Jurja Zelenog, Jurja Dalmatinca..., a zašto smo smislili "Juraja", izvan duha i tradicije jezika, pojma nemam.
Nije to danasnja terminologija, ja sam to ucila... negdje 81.
Sva imena su vlastite imenice. Imenice spadaju u vrste rijeci (kao glagoli, pridjevi itd.), i dijele se na opce i vlastite. U vlastite spadaju npr. osobna imena, imena gradova i slicno.
Kad kazes da je rijec Zagreb vlastita imenica, time ne negiras cinjenicu da je to ime grada.
Potpisujem Zdenku: Juraj - Jurja...
Moja djeca imaju profesora tjelesnog s tim imenom. Stalno ih moram ispravljati - uporno govore Juraja. A kad ih ispravim, viču "svi drugi govore Juraja...!"
I što sad? Ako 100 ljudi govori krivo, to još uvijek ne znači da je krivo postalo točno. Bar se nadam.
Last edited by Peterlin; 27.05.2010 at 09:07.
Draga, svako ime je imenica. Vlastita.
Imenice se dijele na opće i vlastite. Amen.
Last edited by Peterlin; 27.05.2010 at 09:09.
A meni uopće ne sjeda.
Sigurno neću reći Borni "Dodaj Jurju igračku"
(Mi za sada našeg Juraja/Jurja zovemo Jurica pa još nemamo gramatičkih dilema
Ispravite me ako griješim, ali zar ne postoji i govorni standard koji s vremenom postaje književni standard? Juraj je danas često ime, ali teško da će oblici Jurja ili Jurju još dugo opstati, bez obzira sviđali se oni nama (našoj generaciji) ili ne.
Meni se sviđaju, ali nije mi prirodno tako govoriti.
To je subjektivan doživljaj i kod tebe i kod mene, a ostaje činjenica da je oblik Jurja... ispravan, a oblik "Juraja..." neispravan. Uopće se ne radi o tome što se kojoj generaciji sviđa ili ne sviđa - to nije generacijsko pitanje ni pitanje ukusa nego pitanje jezičnih zakonitosti. Jedino ispravni oblik može trajno opstati, a sve ostalo je samo stvar neznanja i/ili pomodnosti.
Znam, draga, provjerila sam na vikipediji. Bez brige..
Sjedte 5!
Sad ispada da nam ne bi vjerovala da nema vikipedije. U svakom slucaju, nadam se da vise ne mislis da se radi o "danasnjoj" terminologiji, to je stvarno tako bilo i prije.
Da, razumijem, ali samo kažem da neke pomodnosti s vremenom postaju ispravni oblici. Mislim da će takva biti i sudbina oblika "Juraja". Vidjeti ćemo...
Danka, ne brini, hvala na pojašnjenju.
Jednostavno mi je ostalo u uhu (od davnih dana) da je Zagreb, Ivo, Pero, itd. vlastito ime, a ne sjećam se izraza vlastita imenica.
Eto. Dopuštam da sam pogriješila.
Hvala ti još jednom na pojašnjenju.
npr. jedna 'pomodnost' koja meni para uši, ali je svi koriste, svi i svugdje. a to je ROZA. ja se naježim kad čujem roze cipele
a tako svi govore pa se čude kad ja kažem roza cipele
X
Xnpr. jedna 'pomodnost' koja meni para uši, ali je svi koriste, svi i svugdje. a to je ROZA. ja se naježim kad čujem roze cipele
a tako svi govore pa se čude kad ja kažem roza cipele
A još bi bolje bile ružičaste cipele
tako je!A još bi bolje bile ružičaste cipele
Evo da citiram malo samu sebe
Jel se piše "Vidjeti ćemo" ili "Vidjet ćemo"? Meni je iz škole ostalo u glavi ovo prvo, ali vjerojatno sam u krivu (tj. svi me uvjeravaju da sam u krivu).
Isključivo Vidjet ćemo.Ali Mi ćemo vidjeti. I Ići ćemo.Evo da citiram malo samu sebe
Jel se piše "Vidjeti ćemo" ili "Vidjet ćemo"? Meni je iz škole ostalo u glavi ovo prvo, ali vjerojatno sam u krivu (tj. svi me uvjeravaju da sam u krivu).
A taman si razmišljam hoću li ti za to reći ili ne. KRIVO je! Treba biti vidjet ćemo, -i ide u npr. slučaju reći ću, ali poslušat ću.Evo da citiram malo samu sebe
Jel se piše "Vidjeti ćemo" ili "Vidjet ćemo"? Meni je iz škole ostalo u glavi ovo prvo, ali vjerojatno sam u krivu (tj. svi me uvjeravaju da sam u krivu).
Definitivno "Vidjet ćemo."Evo da citiram malo samu sebe
Jel se piše "Vidjeti ćemo" ili "Vidjet ćemo"? Meni je iz škole ostalo u glavi ovo prvo, ali vjerojatno sam u krivu (tj. svi me uvjeravaju da sam u krivu).
Volim jezične teme i diskusije s lektorima - to je prilika da se izbrusi jezik i stalno uči. Svatko tko želi njegovati jezik uvijek želi i može nešto novo naučiti i primijeniti. Zato mi se sviđaju i ovakve rasprave na forumu kojima je ipak cilj da se dođe do nekih boljih/ispravnih jezičnih rješenja. Tako sam shvatila pitanje koje je postavila pokretačica teme o Jakovu i kasnija pitanja o Jurju. Jezik se mijenja pod utjecajem govora, to je točno, ali ipak ostaju neke temeljne jezične zakonitosti, u slučaju Jurja, nepostojano a karakteristično za hrvatski jezik.
Evo još jedan primjer: ime Klaudija je trosložno, a ne četverosložno ime, kao što mnogi krivo izgovaraju. To je zato što je au diftong i tako se ponaša - naglasak je na au, a ne na u, što se često čuje.
Samo i isključivo vidjet ćemo.
ajde daj još neki primjer tog nepostiojanog a, možda mi konačno sjedne i u imenu vlastitog sina
ovo što je peterlin napisala, njegove učiteljice također krivo dekliniraju njegovo ime,
a ne bih se kladila da su toga uopće svjesne.
čičak - čička
Evo kod prezimena: Praljak - Praljka, Mrljak - Mrljka, za razliku od Mitak - Mitaka,Borak - Boraka, jer je dužina na drugom slogu pa se a ne gubi. Isto je i s nepostojanim e: Gubec - Gupca, Vrabec - Vrapca, Petrinec - Petrinca. Odstupanja postoje u nekim kajkavskim imenima i prezimenima na -ec i -ek: Drageca, Mačeka, Brabeca...
Možda ste već o tome raspravljali, ali ajde pliz napišite mi kakva je pravilna deklaracija imena Vito
Meni je jako neprirodno reći: Povela sam VitA.
Prirodno mi je reći: Povela sam VitU.
(to je valjda zbog mojih dalmatinskih korijena
Je li kupljeno u Pevecu?
vitekova, mislim da bi (zbog dalmatinskih korijena) trebala reći Povela sam Vita.
vikki, zašto postoje ta odstupanja? Gubec je također kajkavsko ime.
Pijevac-pijevca, badanj-badnja, vrijesak-vrijeska, žabac-žapca, momak-momka, misao-misli, Punat-Punta, Omišalj-Omišlja... Juraj-Jurja.
Last edited by Zdenka2; 27.05.2010 at 11:40. Reason: tipfeler
Da, u biti Povela sam Vitu bi se odnosilo na curicu koja se zove Vita, a Povela sam Vita na dečka, ali ja se nikako ne mogu natjerati da tako govorim.
Zato što je nepostojano e karakteristika kajkavskog govora.
Zdenka, zbunila si me. Gubec - Gupca, Brabec - Brabeca, oba spadaju u kajkavski govor, jedan po pravilu nepostojanog e, drugi nije po tom pravilu...
klAudija je skoro uvijek klaUdija, kao što je Audi aUdi...I to sve nije dobro
Audi ko auto, s naglaskom na A (kako to da nitko ne govori aUto ali zato aUdi svi govore
klaudija ko npr. paučina, nitko neće reći paUčina, jel da?
ali kod imena je problem što roditelji odlučuju kako će im se dijete zvati, pa ako netko svoje dijete zove klaUdija, ko smo mi da im zabranimo?
Vitekova mamuška, ti ispravno dekliniraš. To je standardna deklinacija u kojoj dolazi do preklapanja oblika u muškom i ženskom rodu.
Muški rod: Vito, Vite, Viti, Vitu, Vito, o Viti i s Vitom; ženski rod: Vita, Vite, Viti, Vitu, Vita, o Viti, s Vitom.
Mendula, i kod nepostojanog a i kod nepostojanog e postoje iznimke, kod potonjeg više (Juraj ne spada među iznimke
Odstupanja od pravila su česta, a sad zašto postoje - jezični standard je dogovoren, a po kojim kriterijima su određena odstupanja dopuštena, ne bih znala, znat će jezikoslovci koji su ih donijeli (teoriju pomalo zaboravljam). Pretpostavljam da je kod kajkavizama to zato što se poštuje izvornost, kao i Maro - Mara u Dubrovniku.
Super Zdenka, hvala!
I još nešto: Vitov i Vitin (npr.brod) ili isto Vitov neovisno o spolu?
Da, kod Jurja nema iznimke.
X
E, ovo pak meni grebe zvukovode. Pretpostavljam da je isto i s Dinom.
A zašto se ne dekliniraju kao npr. Darko (ili da ne pitam, to je naprosto tako, pa nek se naviknem kao marta na "Jurja"...)?
Ralikuje se naglaskom ideš li s Vitom (kćeri) ili Vitom (sinom).
Razlikuje
Posting Permissions
Reply With Quote
