Koristimo, u razgovoru, svi; i ja govorim trenutno (jer ne govorim književnim jezikom, kao ni ostali), no pišem trenutačno jer je to ispravno. Kod Anića se spominje i jedno i drugo, no standard je trenutačno.
Koristimo, u razgovoru, svi; i ja govorim trenutno (jer ne govorim književnim jezikom, kao ni ostali), no pišem trenutačno jer je to ispravno. Kod Anića se spominje i jedno i drugo, no standard je trenutačno.