mi koristimo time-out unazad nekih mjesec dana - al' u zajednickoj prostoriji tj. dnevnoj sobi - zadatak joj ne sici stolca nekoliko minuta.

i moram priznat da ima samo pozitivne ucinke. Dovoljno je sada samo reci ako se ne smiris ici ces sjedit na stolac. i u 99% slucajeva se stvarno smiri i napokon me poslusa sto joj govorim - inace sva moja prica i objasnjavanja na nju nisu ostavljala nikakav dojam, niti 'ucjene' tipa ako napravis to i to ici cemo tamo i tamo (to je upalilo samo par puta) .... njoj to jednostavno nista nije znacilo.

Prvi put sam ga uvela kada je ugrizla bebu iz cistog mira za nogu. Nije vise bilo nacina da joj pokazem da njezino ponasanje nije prihvatljivo - mogla sam ja njoj trubiti i pricati milino puta (kao sto vec jesam) - njoj je to postalo smjesno i uopce me vise nije dozivljvljavala ozbiljno.

I uopce to ne dozivljavam kao nikavo ispiranje mozga vec kao (krajnju) kaznu za neprihvatljivo ponasanje i takoder smatram da neke granice moraju postojati.