Ja sam mama koja je napustila TO (danas, ako ga koristim u vrlo, vrlo ekstremnim situacijama, razumijem da ga koristim jer sam nemocna postupiti drugacije, tj. u tom trenutku ne znam ucinkovcitije prekinuti ponasanje koje je jako neprihvatljivo), slijedi moj post jednoj mami koja me pitala da objasnim zasto sam napustila metodu koju sam "zastupala". (Malo sam ga prepravila, da maknem tu mamu i nas razgovor iz konteksta.)

Ja sam odgajana tako da su moji instinkti isli prema vikanju (uvijek) i nagonu prema udaranju po guzi (sto sam se zarekla prije rodjenja E da cu se upucati prije nego dozvoliti da to prakticiram). Dakle, ono sto mi je recimo bilo "nauceno" ja sam zeljela promijeniti i prvi i tada jedini korak koji mi se cinio ok i izvediv i njezan u odnosu na ono sto sam imala nauceno kao reakciju u burnim i "histericnim" situacijama je bio TO. I bila sam odusevljena ucinkovitoscu.
Istovremeno nisam bila mirna u sebi i rjesenje problema TO-om nije mi bilo 100% zadovoljavajuce. Iskreno receno, osjecala sam se lose jer sam (uspjesno) prekinula ponasanje koje mi je smetalo, ali sam vidjela da E nije zadovoljna i nije nista naucila iz TO-a osim da meni neka njena ponasanja smetaju i da cu ih prekinuti na nacin da upotrijebim iskljucivanje (nisam ja to isti tren skuzila.. trebalo je par epizoda da skuzim da sam i dalje nezadovoljna, jos par da skuzim zasto ...). ....

Meni je tocka u kojoj se moj odnos s E totalno promijenio i postao puno bolji, Sonjina (Flower) analiza dogadjaja na proslavi rodjendana kad mi se E otrgnula iz ruke i popela na jednu stijenu (a s druge strane rupetina) i nije htjela sici i jos je na moje urlanje da sidje popi*la skroz i stajala na stijeni urlajuci.

Od tada do danas, mi smo imali mozda pet epizoda u kojima nismo mogli rijesiti problem bez E totalne histerije (pliz, nemoj to pomijesati s mislju da nije bilo konflikata i negodovanja, samo situacije ne odlaze u kupus i totalni raspad sistema), a i tada je to bilo zato jer ja nisam zeljela hendlati situaciju drugacije nego sto jesam, jer sam bila umorna, zivcana i nestrpljiva.

Za mene i TO (moju promjenu misljenja)... Covjek uci dok je ziv. Metoda je ucinkovita, ali nije za nas (ja sam recimo skuzila da u 99% slucajeva vise meni treba TO prije nego E poludi nego sto njoj treba kad vec poludi). I nije mi bed priznati da me rad na portalu oko tekstova za roditeljstvo jako "otvorio" na razmisljanje i analiziranje vlastitih postupaka i otkrivanje/potvrdu zasto se nakon nekih postupaka osjecam jednako lose kao da sam stvar rijesila urlanjem ili udaranjem po guzici. .... Malo mi je glupo sto ispada da se ispricavam sto vise ne koristim TO.

... i kad sam koristila TO (ne znaci da ga mozda, u nedostatku snage/inspiracije/strpljenja vise NIKAD necu upotrijebiti, on je uvijek puno bolji od mnogih drugih "metoda"), nikad ga nisam koristila konstatno vec za situacije erupcije nezadovoljstva, urlanja i neposluha. ...