Pozdrav svima nakon gotovo tri mjeseca nejavljanja, a razlog je slijedeći:
Samo nekoliko dana nakon mog prvog javljanja ovdje,postalo mi je iznenada loše,imala sam vrtoglavice u ležećem položaju i to pri svakoj promjeni položaja.
Vrat mi je bio zakočen kao da me netko rukom otraga drži za šiju i nisam mogla pokrenuti glavu.Radim izuzetno stresan i naporan sezonski posao u turizmu tijekom ljeta na kojem provodim po cijele dane i nekoliko dana nakon što sam prestala raditi,tj. kada se tijelo počelo opuštati i vraćati u normalu,pozlilo mi je.I onda sam krenula po doktorima,pretragama,beskrajnim čekanjima i raznoraznim nalazima koji su pokazali da je problem u vratnoj kralježnici.Što me ponukalo da se opet vratim ovdje i postavim jedno drugo pitanje koje me zbog navedenih dogadjaja počelo okupirati a to je:- Koje je doba zadnje do kad bi netko trebao imati dijete? Tisuću misli i pitanja mi se odvrtilo u glavi.Jer osim silne želje i neosporne želje za majčinstvom koja ne jenjava, ovo me prisililo da razmislim o drugoj strani medalje a ta je odgovornost.Još nekako mogu prihvatiti ideju majčinstva u kasnijim godinama uz partnera, ali samohrana majka? Da li smo mi već postali totalno iskrivljenih vizija života, pod utjecajem medija koji nam ideju majčinstva u kasnijim godinama serviraju kao dostižu i normalnu ili je to samo normalna i prirodna želja žene koju je eto splet životnih okolnosti doveo do toga da u 47 godini pokušava ostvariti čežnju svoga srca,jer je sve ostalo postalo besmisleno. Stala sam, blokirana sa tom drugom stranom medalje o kojoj prije nisam razmišljala jer sam se osjećala ok. Što vi mislite o tome?