-
Ja imam isti "problem" u dobi od 3 godine. Nećakinja ima 5,5 i ona se redovno igra s mojim djetetom (3) i svojim bratom (3) - u istoj smo kući.
Problem je u tome što je to ipak dosta velika dobna razlika i pomalo imaju različite interese, njoj dečki postanu dosadni, a oni u njoj "Boga vide".
I onda dolazi do toga da nećakinja "koristi situaciju". Kad joj je dosadno onda se želi igrati s mojim djetetom, dođe kod njega, moje dijete je oduševljeno, odmah joj da sve igračke, sa svime se smije igrati, a igra najčešće završi vrlo grubo. Kad njoj dosadi, ona još ne zna/ne želi verbalizirati i reči: ok, sad mi je dosta, idem doma, nego usred igre "poludi" izdere se na moje dijete i odjuri. On stoji ko pokisla kokoš i ništa mu nije jasno, jer su se do tog časa lijepo igrali, jako je tužan jer ne kuži zašto je sad ona ljuta, zašto ga je ostavila, ponekad zna i plakati,...
Meni je to užasno teško isto mu ne znam pomoči, objašnjavam mu,..., a on je jednostavno nesretan.
Isto tako drugi primjer kad on dođe kod nje, ona njemu neda nikakve igračke za igru, odnosno samo one koje ona ni u ludilu ne želi, a ako on pipne nešto njezino, ona opet "poludi".
Inače da napomenim, ima dana kad se prekrasno igraju, milina ih je gledati.
Posljednje uređivanje od Anemona : 02.06.2010. at 06:34
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma