Ja se slažem s Martom.

I ne bih se baš složila sa izjavom da je beba od 4 mj. tabula rasa....moji definitivno to nisu bili u toj dobi. Prepoznavali su nas roditelje, veselili se tati kad dođe s posla...

Našu neuropedijatricu je zabrinulo kad smo bili na 2 pregleda, a on je izignorirao i sestru i doktoricu i mene. Buljio je u slike po zidovima...pa je dr. rekla da je on sa ta 3-4 mj. premalen da bi zamjećivao slike. Ali da mu možda jednostavno nije dan. Ja se nisam toliko brinula jer je kod kuće uredno pratio i mene i druge ukućane, gugutao i smijao nam se...ali tamo-nema šanse! Tek je na zadnjem pregledu odlučio obratiti pažnju na doktoricu pa je žena odahnula.
Hoću reći, da ne znam zašto neodazivanje i nepraćenje pogledom nije dobro, ali definitivno se naša neuropedijatrica ne bi bezveze zabrinula. Ona kaže da mogu tako ignorirati ako su jako uznemireni (moj bebač je ta 2 puta urlao u autu do bolnice jer sam putovala sama s njim pa pretpostavljam da je to bio uzrok).

Kako reagira na vašu suprugu?