hvala svima

kod nas traje medeni mjesec, sve je savršeno.. ona je djete za poželjet, ali znam da to nije prava ona i jedva čekam kada će počet se otvarat i puštat emocije.. za sad kroz dan nam je vrlo llijepo, ona je vesela i razigrana, jedino ako koji sat ostanemo same onda nastaje tuga... sjedne u kut i trlja okice pune suza i to tako tužno izgleda, pokušam je utješit ali sam shvatila da je ipak najbolje spomenuti ime dječice sa kojima je bila u domu i tada kad pričam o njima ona se razveseli i voli slušati ... ja izmišljam priće (jel ne poznam toliko dobro dječicu) i samo ubacim imena i ona plješće i veseli se i tuga prođe.. npr. Maja je skočila sa tobogana, hop!! ili Toma je sve pojeo, i za sad to prolazi, mislim da će s vremenom imati sve manje potrebe za tim prićama..

ne voli baš ići spavati, i kupanje nam nikako neide.. pokušali smo i sa sekicom u kadi kao pomoć i bez nje i sa igračkama, ali za sada pruža veliki otpor.. dolazi ljeto i puno vode u lavorčić da se brčka i nadam se da ćemo uspjet