Ostati uz dijete ili ići na posao?!

[eris]

Forumašice moje, imam dilemu koja me muči izvjesno vrijeme a moram se ubrzo odlučiti(u naredna 2-3 mjeseca) Pokušat ću iznijeti da biste me razumjeli, a možda i ja sama budem malo jasnija sebi.
Ovako, rodila sam treće dijete. Živim u BiH gdje po zakonu imam pravo na porodiljni od 1. godinu, i nakon toga imam pravo na Njegu djeteta(isto godina) da radim pola radnog vremena a pola da snosi socijalno. Za to vrijeme po odluci kantona u kojem ja živim primam porodiljnu naknadu u iznosu 90% od moje plate, koja na sreću, je visoka u odnosu na normalne(mizerne) plate u BiH.
E sad, ne radim u državnoj firmi, i porodiljski od godinu dana obično koriste sretnice iz državnih firmi. U ovim ostalim je neko pravilo do 6. mjeseci, a ti onda hajde nazad na posao. Lijep te poslodavac "zovne" nazad, a ti onda kobajagi, svojevoljno tražiš prekid porodiljskog. Naravno, u cilju da ti ostane posao.
Moja firma posluje vrlo teško u ovim kriznim vremenima, moguće je da ako se vratim smanje nam plate, ili zatvore firmu. A možda i neče , ko to zna. S druge strane, i sama pomisao da budem bar sa ovom bebom tu prvu godinu je divna, a kamoli da iskoristim i onu Njegu. Volim svoj posao, poštujem poslodavca, ali volim i svoju porodicu. Ako se ne vratim kada zatraže, možda me otpuste čim budu imali priliku. Ako se vratim, znam niko u firmi to cijeniti neće kao nešto posebno, a znam ponekad raditi i po12 sati dnevno.
Interesuju me iskustva majki koje su imale sličan problem, koju odluku so donijele i da li se danas kaju. Naravno, i sve druge preporuke i savjeti su dobrodošli.

[BusyBee]

Ja bih sjela i porazgovarala s poslodavcem.
Mozda im bas pase da ne budes na njihovoj grbaci punu godinu, a kasnije budes na pola radnog vremena ili nadjete neku varijantu koja ce zadovoljiti oboje.
Osim ako nisam 100% sigurna da gubim radno mjesto, ne bih se vracala prije nego dijete navrsi godinu dana.

[cvijeta73]

Osim ako nisam 100% sigurna da gubim radno mjesto, ne bih se vracala prije nego dijete navrsi godinu dana.

ovaj prvi dio, za razgovor s poslodavcem, potpisujem.

a ovaj drugi dio, s postotkom, moram priznati da ne razumijem.
a što ako si 80%-70%-50% sigurna da gubiš radno mjesto?

meni osobno je radno mjesto strašno važno, za moju situaciju, tako da bih se ja vratila i prije godine dana, ukoliko postoji ikakva sumnja da bih mogla izgubiti radno mjesto.

[lola_34]

I ja bih se isto vratila na posao, koliko god to teško bilo, ali mala beba će se snaći bez mame, a treba misliti i na poslije...

[Nena-Jabuka]

Ako se ne vratim kada zatraže, možda me otpuste čim budu imali priliku. Ako se vratim, znam niko u firmi to cijeniti neće kao nešto posebno, a znam ponekad raditi i po12 sati dnevno.

Ovo boldano mi je poznato, možeš tamo i krepat, nema toga da se to cijeni, no ne znam koliko si ti sigurna u to kakva će biti reakcija tvog poslodavca. Jesi sigurna da slijedi otkaz? Imaš li izbor u tom slučaju, je li ti velik problem naći drugi posao, jesu li vam primanja dovoljna unatoč tomu.
Pitanje je imaš li uopće neki izbor.

Moje načelno stajalište je takvo da treba iskoristiti sve zakonske mogućnosti za što dulji ostanak s malim djetetom jer smatram da to djetetu jako treba i da je to vrijeme kasnije nenadoknadivo.
Ja sam to pokušavala napraviti koliko sam mogla, no ipak ne onoliko koliko bih htjela jer nam primanja onda nisu dovoljna za otplatu kredita.
I tako sam se uvijek vratila na posao ranije.

Dakle, načelno mi je to OK za svakoga tko to želi, no malo ih si baš može priuštiti, ili uz to idu golema odricanja.
Na tvoje pitanje - kaju li se mame zbog odluke ove ili one, rekla bih - dragocjenim smatram svaki trenutak proveden s djecom,
a svaki drugi, posvećen poslodavcu koji to ne zaslužuje - izgubljenim.
I to ne zbog posla kao takvog, čak mi je i plaća manje bitna, nego zbog međuljudskih odnosa koji su postali nesnosni (a nekad davno su bili odlični i to me i držalo u firmi).
Često sam se pitala - jedva stignem popričati s djecom, a zbog koga i zbog čega?
Žali Bože tako izgubljena vremena.

[eris]

Razgovor sa poslodavcem je neizbježan, u slučaju da se odlučim za ostanak. Za reakciju ne znam. Radim u firmi u kojoj rade žene koje nemaju ili su nekada davno imale djecu. Koliko su mi šanse da izgubim ovaj posao? Pa sigurno mi ostanak kući neće utvrditi poziciju tamo. Mogu li naći sebi posao? Mislim da mogu, za prvu ruku neku dobru zamjenu, a kasnije se posvetiti pronalaženju nečega što meni odgovara. Firma je međunatrodna, a ja sam mežu 4 top osobe u njoj, a s druge strane sam iz provincije. San snova mnogih žena. Ali nije sve krasno kao što izgleda. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam krenula na posao, ostavivši tada dvomjesečnog dječaka sa svekrvom. Poslodavac me ucjenio, tada bih ostala bez posla sigurno. Sjećam se da su mi noge drhtale, i da sam bila sva uznemirena, ne znam ni šta sam pričala djeci(tada sam radila u školi). Na kraju, kroz 2-3mjeseca sam promjenila posao. Srce mi kaže ostani(zaista uživam i nimalo ne mislim na posao), a razum kaže oprez. Opet, kada razmislim o izgubljenim šansama, šansa da opet pronađem posao je velika, a šansa da provedem godinu i više sa svojom djecom se vjerovatno više neće meni pružiti.

[Ms. Mar]

Opet, kada razmislim o izgubljenim šansama, šansa da opet pronađem posao je velika, a šansa da provedem godinu i više sa svojom djecom se vjerovatno više neće meni pružiti.

Po meni je tu odgovor.
Ja sam riskirala. A desilo se to da mi je doma stigla ponuda za još bolji posao i još veću plaću.
A da se desilo da ostanem bez posla? Išla bih ispočetka. Ako sam mogla jednom do negdje doći, mogla bih ponovno. Vrijedilo bi ovog što sam priuštila sebi i svom djetetu.
Ne iznosim to kao neko univerzalno pravilo. Svatko mora dobro sagledati svoju situaciju pa odlučiti. A po ovome što ti pišeš, meni se čini da si već našla odgovor pa ti samo želim dati podršku.

[eris]

Puno mi znače vaša iskustva i promišljanja. I da, sve dosada govori da trebam uraditi pravu stvar, a prava stvar je samo jedna, zar ne?!

[gita75]

Ja samo znam da je mami uvijek prerano kad treba nazad na posao, nema veze jel dijete ima dva mjeseca ili dvije godine.

[cvijeta73]

Ja samo znam da je mami uvijek prerano kad treba nazad na posao, nema veze jel dijete ima dva mjeseca ili dvije godine.

a meni nije baš tako
kad su imali dva mjeseca izgledalo mi je nemoguće vratit se na posao. to bi mi bila baš velika žrtva, jedino u nekakvoj teškoj, bezizlaznoj situaciji bih to napravila
kad su imali godinu dana, nekako mi je već sjelo

[gita75]

Meni nije sjelo ni s godinu dana. Dobro, nakon tjedan dana sam već bila puno bolje, ali onaj prvi dan... ufff...

[BusyBee]

Ja samo znam da je mami uvijek prerano kad treba nazad na posao, nema veze jel dijete ima dva mjeseca ili dvije godine.

Kako god da je mami, za dijete nije uvijek jednako tesko i s jednakim posljedicama, tj. jako je vazno u kojoj dobi se dijete na vise sati dnevno pocne odvajati od majke.

[lola_34]

Mogu li naći sebi posao? Mislim da mogu, za prvu ruku neku dobru zamjenu, a kasnije se posvetiti pronalaženju nečega što meni odgovara. Firma je međunatrodna, a ja sam mežu 4 top osobe u njoj, a s druge strane sam iz provincije. San snova mnogih žena.

Opet, kada razmislim o izgubljenim šansama, šansa da opet pronađem posao je velika, a šansa da provedem godinu i više sa svojom djecom se vjerovatno više neće meni pružiti.

I po meni je tu odgovor.

Ako su ti šanse velike da opet nađeš posao, onda ostani uz dijete. Mislim, ti najbolje poznaš svoju situaciju.

Ja sam mislila da, budući da si 'iz provincije', da su ti šanse male ili nikakve za novi posao.

[eris]

lola_84, nikada čovjek sa sigurnošću ne može tvrditi nešto 100% Vjerujem u sebe, i u to da mogu naći posao. Ja sam već prošle godine sa sobom raskrstila oko toga što me ispunjava u potpunosti! Definitivno je to moja porodica, i hvala vam svima na promišljenim odgovorima!

[eris]

Kada sam otvarala temu, pretpostavljala sam šta me čeka. I da, obistinilo se, zvali su me u avgustu da radim. Nakon razmišljanja, ponesena željom da učinim pošteno i po mene i po poslodavca, odlučila sam da se vraćam. Međutim, to više nije ista firma, niti ista organizacijska kultura unutar nje. Onda sam shvatila, da zapravo, ja zaista ne priželjkujem taj povratak, već naprotiv, osjećam se smireno kod kuće, sa djecom. Nazvala sam ih, dogovorili smo se, i evo me sada kući. Sretna i blažena, uživam u svakom danu bolje nego ovih 8 mjeseci unatrag. Ne mogu to opisati, tak spokoj, i mir koji me obuzme ujutro kada ustanem, i uveče kada liježem. Htjela sam da znate, jer sam od vas tražila mišljenje. Možda kome pomognem kod sličnog izbora. I da, otvorili su mi se novi vidici, i posla što se tiče, ali i mojih stremljena i želja. Javila mi se neka pozitivna ambicija, u kojoj sada tražim nove prilike.

[SikaPika]

Draga eris, baš mi je drago što je sve tako ispalo. Kada sam počela čitati temu, nisam ni skužila da je postavljena u šestom mjesecu i već sam ti htjela napisati kako bih u tvom slučaju ostala kod kuće pa i po cijenu posla (tim više što si rekla da bi bez problema našla drugi posao), naravno, ako to ne ugrožava vašu egzistenciju.
Moja je firma otišla u stečaj dok sam bila na porodiljnom. Sada sam kod kuće i još dva mjeseca primam naknadu s biroa, a onda ćemo nekako pokušati preživjeti od MM-ove profesorske plaće od čega pola ide na kredit za stan. On smatra da ću morati ići raditi, no ja sam uvjerena da ćemo se nekako snaći. Koliko god nam bilo teško, mislim da je za moje dijete puno važnije da to vrijeme posvetim njoj. I da, meni posao uopće ne fali, no da mi je netko prije nekoliko godina rekao da će biti tako (bila sam u stalnom muvingu, kao i ti, po 12 sati dnevno), rekla bih da je lud.
I zaista, spokoj kojeg opisuješ me toliko ispunjava da mi je ovo razdoblje najljepše razdoblje u cijelom životu.

[eris]

Baš tako SikaPika, ovo je sad i ko zna kad(biti full time mum), tako da naprosto želim iskoristiti to maksimalno.

[superx]

SAmo ći iskomentirati da je uvijek rano,je maleni mi ima 3,5 g a mala ju upravo navršila godinu i sada ću krenuti raditi jer uopće nisam radila,dobila sam super posao ali koma mi je što im neću biti non stop na raspolganju.

[Pcelica Mara]

Eris, baš mi je drago da si zadovoljna ishodom situacije.
I ja sam ti (ne primjetivši na početku da je tema stara) htjela predložiti da ostaneš doma, jer se iz tvojih postova vidjelo da si ti tu odluku već donijela, samo ti je trebala dodatna podrška.

SAmo ći iskomentirati da je uvijek rano,je maleni mi ima 3,5 g a mala ju upravo navršila godinu i sada ću krenuti raditi jer uopće nisam radila,dobila sam super posao ali koma mi je što im neću biti non stop na raspolganju.

Kako kome.
Meni je odlično sjelo vratiti se na posao nakon 10 mjeseci (mogla sam ostati još da sam željela). Uz to, vidim da ni djeci nije loše, sad ih čuva tata, a ja ih se na poslu toliko uželim da svako popodne uživamo u zajedničkom igranju, druženju...

Iako, ovo što Eris spominje, odlazak na posao nakon 2 mjeseca, to ne mogu niti zamisliti

[eris]

Evo me nakon skoro godinu dana na poslu! Na početku mi se strašno zamjeralo(ne javno) to što sam koristila tu godinu, a nakon nje i pola godine na pola radnog vremena. No kako je na poslu situaciju generalno počela da se pomalo popravlja, ponovo smo bili entuzijastični, i sve više posla je bilo, potreba za mnom i mojim angažmanom nije bila upitna. Već sam se uhodala, super mi je što radim, svi su uglavnom zaboravili da sam prošlu godinu bila odsutna, a ja se ponekad sa posebnim osjećajem sjetim naših zajedničkih trenutaka.Finih, sporih, spontanih porodičnih popodneva, izleta, kada zaspiš u po bijela dana zajedno sa bebom na krevetu......
Sve bude i prođe.

[zhabica]

ma super eris! bas mi je drago!

[tina55]

i ja sam u dvojbi: dobila sam ponudu za posao koji ima pozitvne i negativne strane: pozitivno je što bih radila u struci, išao bi mi staž, a s druge strane: ured je u drugom gradu i na nezgodnoj adresi pa ću više od pola plaće i 4 h sata dnevno utrošiti na prijevoz do mjesta rada
kad oduzmem prijevoz zarađivala bih vrlo malo, tj. koliko zaradim i doma honorarno, a s druge strane stjecala bih iskustvo u struci, no čim se sjetim da 12 sati ne bih vidjela dijete (prihvatljivo mi je odvajanje na 8 sati kad krene na jesen u vrtić, ali ovo je još dodatnih 4), suze mi idu na oči

[Ifigenija]

Evo me nakon skoro godinu dana na poslu! Na početku mi se strašno zamjeralo(ne javno) to što sam koristila tu godinu, a nakon nje i pola godine na pola radnog vremena. No kako je na poslu situaciju generalno počela da se pomalo popravlja, ponovo smo bili entuzijastični, i sve više posla je bilo, potreba za mnom i mojim angažmanom nije bila upitna. Već sam se uhodala, super mi je što radim, svi su uglavnom zaboravili da sam prošlu godinu bila odsutna, a ja se ponekad sa posebnim osjećajem sjetim naših zajedničkih trenutaka.Finih, sporih, spontanih porodičnih popodneva, izleta, kada zaspiš u po bijela dana zajedno sa bebom na krevetu......
Sve bude i prođe.

Jako mi je drago da je sve dobro! Ipak sve dođe na svoje kad se radi po savjesti! Čestitam od srca!

[flopica]

ako ti naš baš nije nužda, znači nije u pitanju ono golo preživljavanje ja ne bih išla
ponajprije jer je tako daleko a razlika u novcu u odnosu na honorarni nije neka
to bi bilo za stalno?

[tina55]

ma ni sama ne vidim to kao trajno rješenje uz tolike vremenske i financijske troškove prijevoza
no navijestili su mi mogućnost preseljenja ureda u moj grad pa mi je to nada, ali voljela bih taj dio razriješiti prije početka rada, pa mislim da ću ima tako otvoreno i reći

[flopica]

eto, možeš i tako
mislim ako je to neko prijelazno rješenje a čekaš posao i bitno ti je...

[eris]

Tina55, ponekad se prilika nukaže kao jedina ali nvjeruj mi da nije i posljednja. Nije samo šta gubiš i šta dobivaš, već možeš li ti to. Putovati 4 sata dnevno je zaista napor.

[Rivendell]

Ja sam išla raditi kad je M imao nepunih 6 mjeseci. Praktički radim za nula kuna jer imam plaću 3500, dajem 2000 za čuvanje, a ostatak dam za mob i hranu na poslu. I meni se bilo teško odlučiti, ali sam odvagnula da mi se dugoročno isplati. Posao sam tražila preko godinu dana i ovo je prvo što mi se ponudilo, a poslala sam bezbroj molbi. Najrađe bih ostala doma s njim, ali što kad istekne godina, što onda? Tražiti opet bezuspješno posao? Ovako barem imam prihode kakve-takve i mogućnost napredovanja odnosno povećanja plaće, a da ne govorim o iskustvu.

Svatko treba za sebe odlučiti koji su mu prioriteti u životu. Naravno da mi je dijete prioritet, ali neću da to isto dijete kasnije nema što jesti jer sam ja odlučila ostati još 6 mjeseci s njim doma.

To je moje iskustvo, a svatko najbolje zna svoju situaciju.

[tina55]

moja situacija je nakon odrađenog probnog roka dobro završila; ponudili su mi da radim od doma, znam da će mi biti teško uskladiti posao kod kuće i vrijeme s djetetom, ali sretna sam jer neću otkidati od našeg vremena tih 5 sati putovanja, ovako se rano dižem da odradim što više posla dok ona spava, kako bih kasnije imala što više vremena za nju

[SikaPika]

moja situacija je nakon odrađenog probnog roka dobro završila; ponudili su mi da radim od doma, znam da će mi biti teško uskladiti posao kod kuće i vrijeme s djetetom, ali sretna sam jer neću otkidati od našeg vremena tih 5 sati putovanja, ovako se rano dižem da odradim što više posla dok ona spava, kako bih kasnije imala što više vremena za nju

tina55, super! da, 5 sati je stvarno jako puno

ja sam ovaj mjesec počela raditi od kuće, pišem za jedan portal i mijenjam urednicu po potrebi
nije mi problem pisati, pitanja idu mailom, noću ili dok spava imam mira napisati, istraživati
no, kada sam dva dana mijenjala urednicu, bilo je frka, prvi dan je bila kod bake i dede i bilo je super
drugi dan je prabaka bila kod nas (baka i deda radili, MM isto) i to je bilo super smiješno
ja se ne znam isključiti, komp u dnevnoj sobi, njih dvije se igraju svatova, M. bi sad jela pršuta, sad keksa... nisam ništa kuhala, na kraju je jadnica jela suhe pšenične klice i išla spavati tek u 4 popodne
ali dobro, izdržali smo
na jesen će vjerojatno u vrtić, barem prijepodne, a na tom se poslu možda otvori više prostora... zapravo, i sada ima prostora, ovisi o meni koliko dajem
zapravo sam se oduševila što je tako ispalo, baš sam htjela kontaktirati neke portale, a onda su oni zvali mene
ispalo je Bože daj mi, a on velikodušno odmah posao u glavu
istina, sve je to za sada malo financijski, ali polako... i tako nisam bila spremna za full time posao, mislim da bi M. to bio pomalo šok
ovako kuži da radim, objasnila sam joj što radim, čak neko vrijeme može biti i mirna i čekati da završim nešto pa da se igramo ili što god

[zibba]

Evo i ja sa premišljam. Treće dijete mi sada ima 7 mj. i svi me pitaju hoću li koristiti 3 godine porodiljnog. Nekako mi se to čini tako teškom odlukom. 1660,00 kn nije ništa, pogotovo s troje djecu, kreditima i tako dalje, a opet željela bih ostati doma s klincima. Kada bi uspjela naći nešto da zaradim kojih 1000,00 kn sa strane ne bi se premišljala i ostala bih s djecom. Ovako ne znam, premišljam se o pola radnog vremena, ipak je bar nešto više love onda u igri, ako idem raditi normalno neću djecu ni viđati jer radim u smjenama.

[eris]

Zibba, ja sam poslušala svoj instikt, i na krsju se sve dobro završilo, vjeruj, sada, kada radim ful radno vrijeme, baš mi je posebno drago što sam tako odlučila. Većina mog vremena kući se svela na obaveze.

[MirsadaSarajevo]

Odlučila sam da ne bi vratila na posao.
trebala bi pomoć ovdje ako želite molim vas
@http://forum.roda.hr/threads/75437-%C5%A0ta-vi-biste-rekli-mame-kad-vi-bister-vidjeli

Hvala svima