Priča iz Nizozemske

[brane]

Ovo je priča o mami i tati koji postaju roditelji djeteta s posebnim potrebama, predivna priča koja je meni izmamila suze na oči kad sam je prije neki dan čula na jednoj edukaciji

"Često su tražili da opišem kako je to odgajati dijete s poteškoćama - da bih time pomogla drugim ljudima, koji nemaju to jedinstveno iskustvo, da razumiju o čemu se radi. To je ovako...
Kada očekujete dijete to je kao da se spremate na neki prekrasan izlet - na primjer u Italiju. Kupite hrpu vodiča i napravite krasan plan. Koloseum. Michelangelov David. Gondole u Veneciji. Možda naučite koju talijansku frazu. Sve je to vrlo uzbudljivo.

Nakon mjesec dana uzbudljivih priprema, stiže dan odlaska. Spremite torbe i krenete. Nekoliko sati kasnije, avion sleti. Dolazi stjuardesa i kaže: "Dobro došli u Nizozemsku!". "Nizozemska?!?", kažete vi. "Što ja radim u Nizozemskoj? Platila sam za Italiju! Mislila sam da sam u Italiji. Cijeli život sam sanjala da dođem u Italiju." Ali, došlo je do promjene u redu letenja. Sletjeli su u Nizozemskoj i sad morate tamo ostati. Važno je da vas nisu odveli na neko strašno mjesto, odurno, prljavo, puno pesticida, gladi i bolesti. To je samo jedno drugačije mjesto. Tako morate izaći i kupiti nove vodiče. I morate naučiti sasvim novi jezik. I sresti ćete mnogo novih ljudi koje inače nikad ne biste sreli. To je samo drugačije mjesto. Ono je mirnije od Italije, manje blještavo nego Italija. I nakon što ste neko vrijeme tamo, zaustavite dah, pogledate oko sebe i počnete primjećivati da Nizozemska ima vjetrenjače... i Nizozemska ima tulipane. Nizozemska ima čak Rembrandta.

Ali svi koje znate dolaze i odlaze u Italiju... i hvale se kako su tamo proveli prekrasno vrijeme. I do kraja svojg života govorit ćete: "Da, i ja sam tamo željela ići. To je ono što sam planirala." I bol zbog toga neće nikad, nikad, nikad, nikad proći... jer je gubitak tog sna jedan jako jako važan gubitak.

Međutim... ako potrošite svoj život jadikujući što niste bili u Italiji, nećete nikada biti slobodni da uživate u jednoj vrlo osebujnoj, vrlo dražesnoj stvari... u Nizozemskoj."

Klinika Mayo: "Sve o trudnoći i prvoj godini života djeteta"

[MoMo]

hvala brane ovo je ....inspirativno

[a mama]

baš krasna priča, pomalo se nalazim i sama u njoj...

[Pinky]

[alenka.lucija]

[vesnag]

Ja sam Vesna iz Makedonija.Procitala sam ovu divnu pricu i 100% se nalazim u nju.Moja Ana ima 2,5 godina i ima CP.Kad sam saznala dijagnozu bilo mi ja srashno ali odlucula sam da se radujem svo detetu.Rekla sam sebi to je to, ucini cu sve shto se moze da Ana bude bolje ali necu plakati vec uzivati u svaki trenutak s njom.Ana je moje blago i ja se s njom jako ponosim.

[h.kitty]

stvarno divna priča...

[moia]

predivno