kada nemate podršku svoje obitelji

[samamama]

ovo bi bilo idealno staviti pod opcenite izazove jer ima puno vise veze samnom nego sa mojim djetetom., ali svejedno. Upravo prozivljavam meni vrlo tesku i stresnu situaciju pa sam ju htjela podijeliti jos sa nekim.

radi se o mojoj majci, sa kojom unazad zadnjih 10 godina imam emocionalno nikakav kontakt, iako zadnjih godinu dana opet zivimo u istoj kuci ( silom prilika ) ali odvojenim stanovima, to se uopce nije promjenilo niti ce se promjeniti.. previse smo razlicite ili ne znam sto..

uglavnom, jucer smo se zestoko posvađale, i to sve ne bi bilo tako strasno da me nije isla udariti gdje me najvise voli, a to je po mom djetetu. Moj sin je pravi emotivac i najradije bi stalno bio okruzen ljudima, kada sam se rastala plakao je za tatom kada bi od njega odlazio,. a ona bi mi znala reci; kako dozvoljavas da za njim place, ispada da njega voli vise nego tebe itd. itd., ja se na to nisam previse obazirala ali me to bolilo, pa ne mogu ja utjecati na to koga moje dijete voli vise ili manje, to nije niti vazno... ( btw. sada ima 3 godine ), u zadnji vrijeme kako svi zivimo zajedno on tako zna plakati i za njom jer bi zelio biti vise kod bake, a ja sam misljenja da ne bi trebao biti vise kod bake nego bi trebao biti vise doma, sto i jeste obzirom da je baka vise oko kuce nego kod kuce.. I tako se jucer desila scena di smo se mi posvadile, a ona mi je mrtva hladna rekla da bi se ona jako zapitala da je i jedno od njene djece plakalo za nekim drugim., da bi se ona oko toga JAKO zapitala. To mu ful pogodilo.. i kada sam se nakon dva sata ridanja malo smirila otisla sam joj reci da joj to nije bilo u redu da kaze i da ju molim da mi takve stvari vise ne govori jer radim najbolje sto mislim i najbolje kako znam.. i svaki dan se pitam dali sam mogla drugacije ili bolje postupiti. Međutim ona nije stala na tome, otisla je toliko daleko da je postavila pitanje dali je volim svoje dijete, jer da ona nije sigurna u to., . ja sam jednom prilikom rekla da je meni dosadno ici sama sa njim na ljetovanje, da nemam drustvo i da to ne zelim i da cu radije ici sa jos nekim. tako nesto je njoj nezamislivo, da mami moze biti dosadno sa njenim djetetom. Pa dobro sta je to toliko strasno? nas dvoje samo sami, ja radim svaki dan od 8 do 4, vikendom s vremena na vrijeme izadjem van ( vec mjesecima nisam nigdje bila ) vise mi je dosta i kuce i posla i obaveza i zelim se opustiti, sa svojim djetetom ali i sa nekim odraslim tko ce nam biti drustvo, sa nekim sa kim cu mozda jednog dana ( mozda ) zasnovati novu obitelj. pa dobro sto je to toliko strasno??

stvarno sam danas pod dojmom ovo svega., oni koji me znaju kazu mi da svoje dijete odgajam bas onako kako treba, strasno smo povezani i mali mi je sve na svijetu. i tako me boli kada mi moja vlastita mama kaze onakve stvari. Pokusavam si reci da je vec stara, da joj je dosadno i da ce stvari biti samo sve gore, a ne bolje.. ali mi ne pomaze previse..

imate li vi takve situacije u svojoj obitelji ili se ovakve stvari desavaju samo rijetko? jesam u krivu sto mislim da bi roditelji trebali davati podrsku uvijek i potpuno? pa ako ne mogu reci nesto ljepo neka radije sute.. pogotovo sto se ruzno nista ne moze ni reci..

bas mi je muka od svega

[marta]

Bas mi je zao sto prolazis kroz to. Jel postoji mogucnost da se ipak odselis negdje drugdje? Ovako si stalno izlozena mogucim pritiscima i neugodnostima o koje vjerujem da se nece smanjiti a kamoli nestati.

[Anemona]

Bas mi je zao sto prolazis kroz to. Jel postoji mogucnost da se ipak odselis negdje drugdje? Ovako si stalno izlozena mogucim pritiscima i neugodnostima o koje vjerujem da se nece smanjiti a kamoli nestati.

S ovim se slažem, a opet ako nemaš mogućnost preseljenja, morati ćeš se prilagoditi. Prepucavanja preko leđa djeteta moraju prestati odmah.
Ako živite u istoj kući normalno je da dijete želi i kod bake, a s druge strane je pogrešno da mu braniš da se ti ne ispadne da više voli baku.
Morate nekako pronači način za zajedničko funkcioniranje za dobrobit djeteta.

[samamama]

na zalost nema te mogucnosti jer si nebi mogla sama placati kredit i sve ostalo, a osim toga., mislim da je za moje dijete unatoc svemu ipak dobro da bude blizu bake i djeda obzirom da smo nas dvoje sami..

dakle, ta opcija odpada

[Anemona]

na zalost nema te mogucnosti jer si nebi mogla sama placati kredit i sve ostalo, a osim toga., mislim da je za moje dijete unatoc svemu ipak dobro da bude blizu bake i djeda obzirom da smo nas dvoje sami..

dakle, ta opcija odpada

Onda nema druge, odrasli ste ljudi pronađite način kako ćete funkcionirati zajedno.

[mendula]

Slažem se s martom.
Pogodile su te riječi koje si čula, osjećaš nepravdu... ali nemoj pasti u zamku i pokušati dokazivati svojoj mami da je nepravedna i nepoštena. Nemoj trošiti energiju, to je rupa bez dna.
Napisala bih još štošta, ali ne mogu složiti smislenu rečenicu. Malo sam pod dojmom Otrovnih roditelja koje čitam ovih dana...

[mamitzi]

mislim da kad se svađamo često namjerno onog drugog udaramo tamo gdje ga najviše boli. i ako ne osvjestimo taj poriv i ne pazimo na njega, možemo jako povrijediti svoje bližnje-hoću reći, mislim da se to događa s tvojom mamom.
moji roditelji su ok, pa ipak moja mama mene ponekad podbode tamo gdje me najviše boli, a bome i ja njoj znam reći : postala si ista marija (njena mama s koja ju je godinama zezala na razne načine).
ovdje na forumu sam pročitala kad je netko napisao da imamo dva uha; jedno za unutra i jedno za van.

[marta]

Problem nastaje kad cujemo nesto ruzno pa to putem od jednog do drugog uha predje preko srca. Lako je ostati hladne glave na stvari koje nas ne diraju.

[Mima]

Baš tako, meni se čini da tebe sve to malo previše pogađa ??
Bit će da je to posljedica vaših nedobrih odnosa inače.

Meni moja mama isto svašta kaže, pa me to ne pogodi toliko (tj. ne pogodi me uopće).

[vertex]

I ja se slažem, to je baš rupa bez dna. Mislim da je situacija takva da trebaš u sebi sasvim odustati od ideje da ćeš od mame dobiti ono što želiš od roditelja (što svi želimo i trebamo, rekla bih). Pokušaj održavati mirnu svakodnevicu i površni kontakt u kojem se neće ulaziti ni u kakve bitnije ili osobne rasprave. Ako se radi o nekoj tvojoj odluci koja se tiče tvog života i djeteta, nema potrebe da je pravdaš. Možeš je obrazložiti ukratko, da zna o čemu se radi, ali nema potrebe da i ona misli da je to ispravna odluka.

[Peterlin]

I ja se slažem, to je baš rupa bez dna. Mislim da je situacija takva da trebaš u sebi sasvim odustati od ideje da ćeš od mame dobiti ono što želiš od roditelja (što svi želimo i trebamo, rekla bih). Pokušaj održavati mirnu svakodnevicu i površni kontakt u kojem se neće ulaziti ni u kakve bitnije ili osobne rasprave. Ako se radi o nekoj tvojoj odluci koja se tiče tvog života i djeteta, nema potrebe da je pravdaš. Možeš je obrazložiti ukratko, da zna o čemu se radi, ali nema potrebe da i ona misli da je to ispravna odluka.

Ovako bih i ja....

Sretno!

[vertex]

Čitam druge postove (ja sam pisala poslije mendule) pa samo da dodam da sam pisala u svjetlu ove 10 godišnje emocionalne distance, a i da je moj odgovor znatno određen osobnim iskustvom. Ako ovo nije tako loša situacija kako se meni učinilo, tim bolje!

[Balarosa]

Uopće nisam ovo mogla pročitati do kraja koliko sam se nanervirala i tako mi je žao što ovakve bedastoće itko mora slušati. Neka ti se mama JAKO zapita zašto njeno dijete plače zbog nje. Je li tvoja mama napravila dobar posao s tobom kad ste u ovakvim odnosima i misliš li stvarno da je imalo kompetentna govoriti ti što da radiš, da njeno mišlljenje može imati ikakvu težinu? To čak nije ni mišljenje nego niski udarac samo s namjerom da povrijedi. Tražiti odobravanje u takvom odnosu, moliti da te se ne povrijedi - mislim da je to besmisleno. Možeš raditi samo na sebi i pokušati naučiti to ne čuti, a do onda se barem praviti da je tako.

[lola_34]

Moj savjet, draga, to kaj ti mama kaže - na jedno uho nutra, na drugo van. To je bezveze gubljenje tvoje energije.

Jednostavno - star(ij)e ljude ne možeš promijeniti ma koliko ti to htjela.

I meni moja svakaj zna reći, ne sa zločestom namjerom, ne da me povrijedi - ali me ipak povrijedi niti ne zna koliko: npr. kad mi neko dijete plače ili protestira zbogneznamčegasveveć, ona odmah dovodi u sumnju mene kao roditelja - ono, zašto dijete plače, šta mu ti radiš da plače, itd.

Samo što je kod tebe nesretna okolnost da živite (skoro) skupa.

Savjet: ne gubi živce na gluposti, čuvaj ih za svoje dijete i probaj se odseliti ako je ikako moguće. Sretno!

[dani1]

Teške su to situacije, jao. Prvo to što dijete plaće za ocem, pa normalno je. Isto tako bi plakalo i za tobom da zna da te neće vidjeti neko vrijeme. Probaj doista ne doživljavati osobno njene uvrede, znam da je teško, ali i sama si svjesna da će ona uvijek biti takva i nemože ju nitko promjeniti. Djeci trebaju bake i dede i dok se god oni prema njemu lijepo ponašaju, neka dijete ide k njima. Djete će samo kad naraste stvoriti sud o nekome tj. njima. Dok u njihovom odnosu nema problema, sve pet. Moj najstariji se htio preseliti kod bakice ( i mi imamo super odnos, tj. svekrva) kad mu se rodila sestra. Bilo mi je krivo, bilo mi je teško, ali nisam branila. Pustila sam i za par dana sve je došlo u normalu. Ne opterećujem djecu svojim odnosom s njom. Dok je prema njima ok, neka idu. Stvorit će vlastito mišljenje kad za to dođe vrijeme.

[samamama]

puno vam hvala na podršci. od svega ovog se nadam zapamtiti barem neku stvar koja ce mi pomoci. sto je najbolje ona i sama prizna da mi je rekla nesto ruzno jer me željela povrijediti., ja nisam takva, kada se svađam nikad ne kazem nesto sto stvarno i ne mislim, pa mi je onda nevjerojatno da je netko sposoban reci nesto sto ne misli, i đaba kasnije pravdati se., meni takve stvari ostanu urezane u pamcenje.
sto je najbolje od svega, ja imam i sestru prema kojoj je ona potpuno drugacija, pomaze joj u svemu, cuva joj stalno djecu, uvijek je tu za nju.. a mene kao da nema, jos gore, da se barem ne petlja di joj nije mjesto. upisala sam fax prije par mjeseci, nije to uopce iskomentirala, misli da to radim jer sam ljubomorna sto ona cuva djecu od sestre koja je trenutno isto na faxu sto mi je jucer i rekla.. Ma je.. se meni za nju, idem na fax jer mi treba u ovome sa cime se bavim, da mogu staviti potpis na ono sto radim, da mi sutra u zivotu bude bolje i lakse.... na kraju krajeva, razlog cak i nebi trebao biti bitan, bitno je da ullazem u svoju buducnost i to bi trebalo biti dovoljan razlog za slavlje.
strasno mi tesko ovo pada, borim se sa njom cijeli zivot i uglavnom uspijevam drzati se po strani, ali ovo me bas ubilo., valjda sam umorna vec i od posla i od obaveza i hitno mi treba odmor i najmanje sto mi treba je da me netko proziva i poziva na red kako sam los roditelj i kako sam sebicna i mislim samo na sebe.

i imate pravo, nije kompetentna da daje savjete, unatoc svemu sto kaze da nam je dala, od troje djece dvoje su prosli kroz pakao ovisnosti, a jedno je bez nje nesposobno da prdne, a kamo li da zivi na svoje dvije noge

[pomikaki]

Potpis na Balarosu.
Ako je tvoje dijete plakalo za svojim ocem, ili za bakom, to je normalno, i kod nas se to pod normalno događa (npr. mala se sjeti da hoće sad ići kod bake koja živi predleko da bi otišli kad se ona sjeti, ili plače jer neće otići od nje, ali to ne znači da ne bi plakala puno više da mora ostati kod nje a da mi odlazimo. Da se mm i ja razvedemo, smatrala bih sasvim normalnim da dijete plače bilo za ocem, bilo za majkom. Bila bih luda kad joj ne bih dozvolila plače za ocem koji odlazi! I kome bi time dokazivala da tebe voli više, sebi, mami, susjedima??)
Ali, ti si plakala zbog svoje majke, i zbog njene želje da te povrijedi.
Ako ne možeš odseliti, smanji kontakte s njom i ne pokušavaj joj ništa od ovoga dokazati. Bitno da ti budeš toga svjesna.

Ali, nisam skroz sigurna oko toga da braniš malome da ide kod nje. Ako je inače ok prema njemu dobro je da on ima i druge ljude oko sebe, sa svojim manama i slabostima, kakvi već jesu. Jedino ako ti se čini da je njen utjecaj na malog zbilja loš smanji kontakte. To moraš ti odvagnuti. Ako ipak imaju kakav-takav odnos bake i unuka, bolje je da ga održavaju.

[samamama]

mozda sam se pogresno izrazila po pitanju zabrane druzenja baka-sin., ja njemu ne branim da se druze, ali mislim da nije u redu da cijelo vrijeme kada je doma provodi kod bake, a to u biti znaci da inzistiram da od 5 provedenih sati kod kuce ( poslje vrtica, a prije spavanja ) barem sat -dva bude doma samnom. Malo mi je to previse da visi kod nje kad god smo doma, ona je kat ispod i u istoj kuci, ali svejedno. dali grijesim? bi vi pustili dijete da bude kod bake koliko god zeli? naravno, svaki moj dolazak po njega rezultira placem i vriskom ( koji prestanu nakon minutu dvije ) sto me jos dodatno opterecuje. stalno ispadam neki negativac u cijeloj prici.

[pomikaki]

Onda mi se to čini u redu.
Pokušaj s malim razgovarati kad ste sami doma, zašto plače i koliko bi htio da bude kod bake, ali mu reci i što bi ti htjela. Možda će se manje protiviti kad osjeti da te zanima njegovo mišljenje. Pokušaj možda uvesti neke zabavne aktivnosti kad ste skupa.
Pretpostavljam i da on osjeti tvoju nelagodu kad dolaziš kod mame po njega, pa je napet i tako reagira. Nemoj se doživljavati kao negativca - to nije realno, nego na tebe utječu prigovori koje dobivaš od mame (imam malo iskustva s time).

[AdioMare]

Uopće nisam ovo mogla pročitati do kraja koliko sam se nanervirala i tako mi je žao što ovakve bedastoće itko mora slušati. Neka ti se mama JAKO zapita zašto njeno dijete plače zbog nje. Je li tvoja mama napravila dobar posao s tobom kad ste u ovakvim odnosima i misliš li stvarno da je imalo kompetentna govoriti ti što da radiš, da njeno mišlljenje može imati ikakvu težinu? To čak nije ni mišljenje nego niski udarac samo s namjerom da povrijedi. Tražiti odobravanje u takvom odnosu, moliti da te se ne povrijedi - mislim da je to besmisleno. Možeš raditi samo na sebi i pokušati naučiti to ne čuti, a do onda se barem praviti da je tako.

ovo me podsjetilo što sam nedavno pročitala, veli:
djevojčica promatra mamu i primjeti par sijedih vlasi. upita znatiželjno: zašto imaš bijelih vlasi u kosi?
svaki puta kada uradiš nešto loše i ja se osjećam loše, pa od toga plačem, tužna sam i dobijem po bijelu vlas - reče mama.
na to će djevojčica: mama, a zašto je bakina kosa sasvim bijela?

potpisujem balarosu
samamama, drži se!

[Lucija Ellen]

Uh. Procitaj knjigu Otrovni roditelji. Cuvaj se.

[AdioMare]

bi vi pustili dijete da bude kod bake koliko god zeli? naravno, svaki moj dolazak po njega rezultira placem i vriskom ( koji prestanu nakon minutu dvije ) sto me jos dodatno opterecuje. stalno ispadam neki negativac u cijeloj prici.

ja bih mu ponudila nešto zanimljivije, neku šetnju, vožnju tramvajem, odlazak u park... bit će manje stresno odvojiti ga od bake kad misliš da treba
znam da ne možeš tako svaki puta, ali malac očito, zbog bakinog sveznajućeg i svemogućeg stava, osjeća njenu nadmoć, pa se priklanja
ali nemoj da te to žalosti
vjerujem da će to bacakanje za bakom polako jenjavati, kako bude stariji
a ti mu ponudi neki zanimljiviji sadržaj, i tebi će dobro doći maknuti se iz kuće

[mendula]

Ma ja se uopće ne bih nešto posebno trudila oko tog plača kad mali odlazi od bake. Jedan odlazak koji mu nije drag, kao i mnogi drugi, iz parka, iz prodavaonice igračaka... plače i za dvije minute (kako i sama kažeš) pozornost posveti nečemu drugome i sve 5. Mislim da je to i tebi jasno. Nemoj si dodatno komplicirati i zamagljivati stvari smišljanjem bolje i zanimljivije aktivnosti. Time samu sebe relativiziraš.

Ti i mali ste obitelj, osnovna, matična. Vi trebate provoditi glavninu vremena zajedno. Posjeti baki, pa i dugi posjeti, su lijepa i dobra stvar. Ali nije bakina kuća vaš dom. Ne uskraćuješ mu baku ako ne dopuštaš da mu ona bude mama. Kamo to vodi? Uskraćuješ mu majku ako sve majčino vrijeme potroši s bakom.

Znam da ti nije lako ustrajati u svome kad imaš osjećaj da si jedini negativac. Ali... ma znaš i sama, radi ono što ti misliš da je dobro.

[MarijaP]

Ja na roditeljska prigovaranja uvijek kažem: "Trebali ste me bolje odgojiti".

[lola_34]

Ja na roditeljska prigovaranja uvijek kažem: "Trebali ste me bolje odgojiti".

To i ja mojoj mami nekad kažem, a ona meni veli - vidjet ćemo kako ćeš ti odgojiti svoje .

[trampolina]

Probaj naći način da te to ne dira toliko. Iz iskustva znam da su me najviše pogađale izjave oko tema gdje ja nisam bila 100% načisto sama sa sobom (a mislila sam da jesam). Od kad sam sigurna i u potpunosti stojim iza onoga što radim ovakve izjave doživljavam štajaznam-kao zujanje neodređene frekvencije. Da me ne shvatiš krivo, puno puta u odgoju nisam sigurna jesam li na dobrom putu, ali tad to nastojim priznati (sebi prvenstveno). I naravno, savjeti su dobrodošli, ali pametovanja nisu.

Meni je moja madre danas izjavila "žalibože truda koji sam uložila u tebe", a imamo prekrasan odnos (i njen odgoj je bio prekrasan). Nego eto, ona malo s vremena na vrijeme podivlja pa govori i ono što u stvari ne misli. Trudim se (i trudim, i još se trudim!) prihvatiti je takvu.

Ja na roditeljska prigovaranja uvijek kažem: "Trebali ste me bolje odgojiti".

Ajmeeee, kako se ovoga do sada nisam sjetila! Jednim udarcem riješim bar dvije muhe.
Hvala MarijaP

[adria]

samamama-tvoja majka kao prvo uopce nema normalna i zrela razmisljanja po pitanju ljubavi koje bi dijete trebalo osjecati prema bliskim osobama..
mislim da si je izgradila krivi sustav vrijednosti u svojoj glavi.sasvim je normalna stvar da dijete plače za tatom..
neznam zasto se uopce postavlja tebi pitanje oko toga koga dijete vise voli jer normalna stvar je da dijete jednako voli OBOJE.
ako je ona i postigla u svom zivotu da je vas
djecu toliko vezala za sebe da vam je ona bila jedina osoba u zivotu za koju ste bili vezani onda je ucinila jako los posao..
isto tako je potpuno normalno da dijete plače za bakom jer dijete voli i svoju baku.i hvala Bogu na tome da si ga to naučila.
jer bolesna vezanost za jednog od roditelja nikome nista dobro nije učinila.ovo ti govorim iz iskustva jer su mene tako odgojilo nazalost..
dakle,budi uvjerena u to da si dobra majka i da radis dobro svom dijetetu
mada u ovom slucaju plakanja za bakom mislim da to tvoj maleni radi zbog toga sto ti se ona petlja u odgoj.dakle,ne radi to zbog toga sto mu je lijepše kod bake nego kod tebe nego zato sto zna da ce se baka uvijek upetljati u situaciju kad ti očekujes od njega da on posluša a njemu se to bas i neda.
baka u ovom slucaju svjesno potkopava tvoj autoritet.
bila sam u situaciji kao i ti,rastavljena sama sa sinom pa tocno znam o cemu pricas.situacija je takva da si nazalost nemozes priustiti samostalno zivjeti a roditelji ti se petljaju u odgoj i jos te nazivaju losom majkom.
ja sam to riješavala na taj način da sam nakon posla i vrtića uzela svoje dijete i odlazila vani s njime.u setnje,parkove,igraonice,s prijateljicom na kavu...
na taj nacin smo imali vrijeme samo za sebe i priliku da se druzimo,povezujemo,jos vise zblizimo,a kad smo dosli doma bio je preumoran da bi se previse druzio s bakom..
naravno da sam ja bila opet losa majka jer sam dijete stalno povlačila po vani ali baš me bilo briga
pokušaj dogovoriti s malenim(mada je on jos dosta mali pa ce to biti malo teze) vrijeme koje ce provoditi s bakom,jer naravno da je dobro i uredu da se druzi i s bakom i dedom.sto bude bio veci lakše ces se moci s njime dogovarati o tome.
zelim ti svu srecu svijeta,da izdržis i imas povjerenja u sebe da si dobar roditelj i da te ne pokolebaju nikad zlonamjerni komentari tvoje majke..
jer mi koje smo to prosle i prolazimo jako dobro znamo koliko je tesko biti i otac i majka..

[samamama]

eto, svi ste vi na neki nacin u pravu,. jucer sam pricala sam tatom o svemu ovome i on je potpuno na mojoj strani. hvala bogu pa imam pored sebe jos nekoga tko misli da ne radim nista lose i tko se slaze samnom oko svih ovih stvari. tek sam jucer shvatila neke stvari za koje ni sama ne znam kada su se dogodile, a to je da je moja mama iz ne znam ni ja kojeg razloga, postala previse čangrizava i nerealna u gotovo svim svojim stavovima, a jos je k tome i uvjerena kako je samo ona u pravu. jucer sam prvi puta zakljucila da zaista nema nikakvog smisla pokusati joj objasniti ista., jer ona to ne zeli i ne moze vidjeti, cuti ni shvatiti. Tako da sam odlucila ( samo to jos trebam usvojiti u svojoj glavi) da se uopce necu opterecivati sa njenim misljenjima. Sinu cu bez griznje savjestiti pustiti da ide i da bude kod bake koliko god želi. Ona ce ga i sama vrlo brzo poslati doma mami jer nema neogranicenu kolicinu zivaca za ikoga, tako da cu sebe ograditi od toga da budem negativac.
Jucer kada sam dosla sa posla, po prvi puta od kako zivimo zajedno sam na molbu svog sina da odmah ide kod bake ljepo mirno rekla: slobodno, operi ruke, presvuci se i odi., i onda mrtva hladna i mirne duse ljepo legla na kauć i digla sve 4 u zrak. Prvi puta sam to napravila bez imalo griznje savjesti i mogu vam reci da mi je bilo super
Ma necu se vise gristi niti opterecivati i necu dozvoliti da me netko pravi budalom niti mi nabija osjecaj krivnje, na kraju krajeva, zivimo u istoj kuci i koja je razlika da mi dijete bude kat ispod ili kat iznad. Kada sam izasla na dvoriste on je naravno dosao kod mene jer mu je kod bake bilo dosadno, jer se gledala televizija a baka je citala knjigu, tako da.. eto, bas je ljepo ispalo.

strasno mi je puno znacilo da mi je tata na mojoj strani i da je i prije nego sam mu rekla sta se dogodilo vec unaprijed znao o cemu se radi, jer i njemu radi iste stvari, samo sto su i on i ona vec stariji i on sam kaze: di cu ja sad? znam kakva je, znam sta je., okrenem se o pokusam ne cuti nista od onog loseg sto mi kaze. to cu i ja napraviti.

puno vam svima hvala na podršci jer sam jucer bila toliko nisko, sumnjala sam u sve svoje postupke i danas mi je puno bolje..

hvala od srca

[samamama]

upravo sam procitala isjecke iz knjige o kojoj su neki od vas govorili "Otrovni roditelji"... prepoznala sam sebe i svoje okruzenje u toliko dijelova..
nevjerojatno mi je da su mi tek sada neke stvari ovako kristalno jasne. Mozda je kljuc bio to da imam vlastito dijete da prepoznam sve one dobre i lose stvari koje su se desile meni. Nista, sada mi ne preostaje druge nego pokusati pomalo promjeniti neka viđenja moje stvarnosti i mog zivota. znam da ce to biti sigurno dugotrajan proces ali isto tako znam da je ovo najbolje sto mi se desilo.
Tko zna, mozda da nije bilo ove zadnje svađe i da nisam vidjela na svojoj mami to sto sam vidjela, a to je u jednom trenutku goli strah sto cu uspjeti u svom zivotu, mozda ne bi bila dovoljno povrijeđena i šokirana da mi to napokon otvori oči.
strasno je u koliko toga sam se prepoznala iz te knjige.. nekih rijeci i recenica se sjecam kao da su bile jucer, a recene su prije 10, 15, pa i vise godina...
bas sam pod dojmom...

[Balarosa]

I ja sam progledala tek kroz roditeljstvo. Sretno

[mendula]

samamama, drago mi što se situacija tako razvija

[eris]

ono što mogu reći iz svih sukoba koje sam inicirala ili bila uvučena u njih, a zaista ih nema puno, jeste da najgore bole riječi koje te samu tjeraju na razmišljanje, o kojima i sama dvojiš i sumnjaš. Prvo ti malo sa sobom u 2 oka, da vidiš jesi li sa svime načisto, pokušaj sagledati iskreno stvari u odgoju u kojima možda griješiš, i ne činiti ih više na taj način. A onda se ispravi, i svi će na tebi vidjeti da činiš najbolje za svoje dijete, niko ti neće smjeti prići. A iako priđe, neće te boljet riječi otrova, jer znaš sigurno da ne griješiš.

[pomikaki]

samamama

[Stijena]

Ja bih se složila oko toga da tvoja mama preispituje svoje roditeljstvo kroz tako grozne riječi. Lako je reći na jedno unutra na drugo van kad van nikad ne izađe sve nego bubica ostane i žulja.
Istina je da uvijek istina nekako najviše boli. Ono što smatramo potpuno neistinitim, nevažnim i nerealnim, ma od koga dolazilo, prijeći ćemo preko toga. Ako nečije riječi - bilo čije - jako zabole, znači da ih preispitujemo i nalazimo se u njima bar malo i nisu riječi te koje bole, nego ta istina koje smo donekle i sami bili svjesni, ali nekako u dubini smo se nadali da se nećemo morati s njom suočiti, bar ne tako brzo. Ovo govorim ne poznajući konkretnu situaciju, nego općenito, ono do čega sam sama sa sobom došla.
I mene jako zabole bilo čije riječi o mojem roditeljstvu jer vjerojatno je svaki roditelj na to jako osjetljiv i preispituje tu svoju najvažniju životnu ulogu i zaista niskima smatram udarce koji ciljano idu na djecu, roditeljstvo i odnos djece i roditelja, ali shvatila sam da kroz takve situacije i preispitivanja samo nastojim postati još bolji roditelj i zato ih smatram ful pozitivnima.

[*mamica*]

Knjiga Otrovni roditelji - može li se naručiti preko weba? Tko je autor, izdavač? Rado bih je kupila!

[Freyja]

Samamama, drago mi je da si se iz svega ovoga nekako izdigla, bolje rečeno - progledala. Zaista, nije svako zlo za zlo. A mene je onako iskreno duša zaboljela kada sam pročitala kako se ponaša prema tebi, pa ti si njeno dijete,... Ni ja nemam baš neku sretnu priču vezanu uz vlastito djetinjstvo (dapače) tako da te mogu razumjeti. Imam dva anđela, petogodišnjeg sineka i skoro pa dvogodišnju curku i potpuno mi je nezamislivo da bih se jednoga dana mogla ovako ponašati prema njima, što god da se dogodilo... Ljubav prema njima je uistinu bezuvjetna. I koji god bio uzrok njenim frustracijama, one sigurno nisu opravdanje za takvo ponašanje. Drago mi je da imaš podršku u tati.

[SikaPika]

Samamama, ja te potpuno razumijem jer imam sličnu situaciju.
Mene je odgojila teta koja je puno starija od mene (što zapravo ni nije toliko važno koliko to što je emocionalno totalno nezrela). Uvijek je bila bolesno posesivna, ljubomorna, čak je htjela da ju zovem mama iako je u to vrijeme moja mama još bila živa.
Uvijek me je vrijeđala, podbadala, a kada bi vidjela da me nešto živcira, to bi potencirala. Nevjerojatnih uvreda, gluposti, tužnih stvari sam se naslušala zbog kojih sam neizmjerno patila, preslagivala u svojoj mladoj glavi koja je trebala biti neopterećena, bezbrižna.
Kada se sjetim, ne mogu vjerovati da se netko tko te navodno voli više od ičega na svijetu može tako ponašati.
I što je najgore, još uvijek me diraju njezine riječi, no naučila sam biti oštra, odrješita i otkačit ju bez previše emocija.
Primjerice, od kako sam otišla studirati čujemo se bar jednom dnevno (došlo je i do tri puta nakon njezinog moždanog), a ako bi se slučajno dogodilo da ju ne nazovem, ona bi se ljutila, spuštala mi slušalicu kada ju nazovem, ja bih ju molila da mi oprosti (?!) i tako danima dok nisam jednom popi... i kad mi je spustila slušalicu nisam ju nazvala nekoliko dana. Da vidiš kako je lijepo pričala.
Tako i sada, kada me naživcira, svašta joj se nabrojim, grubo, ali bez uvreda i spustim slušalicu (iako znam da je to jako, jako ružno, no drugačije ne funkcionira).
Tako i ti, nemoj ulaziti u rasprave s njom jer to strašno iscrpi čovjeka. Čuvaj se za svoje dijete i razmišljaj o budućnosti. Ulaži u sebe, upoznaj nove ljude, posveti se djetetu, a s njom kontaktiraj koliko moraš.
Dobro je što imaš očevu podršku, no nemoj od njega previše očekivati. Uzdaj se u sebe i u svoju pamet - da se nećeš dati uplesti u njezinu mrežu uvreda.
Osim toga, ona je takva zbog nečega. Možda se osjeća krivom za tvoj bračni "neuspjeh", a ne zna kako to izraziti.
U svakom slučaju, ne daj se za*ebavati!

[RozaGroza]

samamama drž se. Sigurno je jako teško imati takav odnos sa mamom. Baš me rastužio tvoj post, ipak bi mama trebala biti mama. Ali srečom možeš puno naučiti iz tog nesretnog odnosa, i sigurna sam da nikad svom djetetu nečeš prirediti nešto slično jer znaš koliko boli.
A to da djetetu uskračuješ baku, pa ne gledam na to tako tragično, naravno da moraš postaviti neke granice. Ne može dijete non stop dobivat što želi, a u ovom slučaju ni ja ga ne bih pustila da od jutra do sutra bude kod bake, niti kod frenda niti bilo gdje. Doziraj kako ti smatraš da je OK. I ako možeš samo sve cool, provaj joj možda u srcu oprostiti i gledaj na to kao nesreču koju ćini sebi, možda je tada čak počmeš i žaliti.

SikaPika

[misliteljica]

Mogla bi roman o ovome napisati-ali ću samo reći: neka nam loš odnos s roditeljem bude pouka da ne budemo takvi prema svojoj djeci..treba prekinuti krug otrovnog roditeljstva.