Koje odluke prepustiti djeci?

[ivarica]

neke koje prate topike na skolama znaju, rastrzana sam u zadnje vrijeme izmedju iv. zelje da se preseli u drugu skolu zbog lat. i gr. s jedne strane i straha od tog sto sve moze poci po krivu

jedan dan mi se cini to ok odluka, drugi dan sam tjeskobna i mislim da bi mi samo kristalna kugla mogla pomoci

topk otvaram jer me je jutros uciteljica strecla s pitanjem o tome treba li velike odluke prepustiti djeci ili ih roditelji trebaju presjeci
smije li djecja opcinjenost i posvecenost nekoj ideji, zamisli, a bez neke druge podloge, biti razlog za donosenje odluke o preseljenju u drugu skolu? jel neozbiljno od nas podrzavat nesto takvo?
i on sam ima odredjenih zebnji kako ce ga prihvatiti, pogotovo kad vidi da ja nisam skroz mirna, ili kad mu prijatelji kazu nesto lose, ali je na strani preseljenja

imam na forumu primjer zdenke2 koja je isto napravila u istoj dobi i kaze da joj je to jedna od najodluka u zivotu, ali i primjer maxi kojoj je to ispala velika trauma. pretpostavljam da je i dobar osjecaj, kao i trauma, veci kad odluku doneses ti, a roditelji je samo podrzavaju.

koje ste velike odluke vi prepustili vasim 10-11-12 godisnjacima
a koje se ne mogu povuci
i koje su bazirane vise na nekom osjecaju nego na potrebi

jel to fer prema djetetu?

[litala]

zasto se ova odluka ne moze povuci? ne postoji mogucnost da se vrati u svoju skolu nakon polugodista ili zavrsenog petog razreda?

[Maja]

vjerujem da moj stav već znaš, ali svejedno - apsolutno mislim da je i. zreo za ovu odluku
(dakle, odgovor je zapravo uvjetan, neće sva djeca u istoj dobi biti zrela za iste odluke i tada je na roditeljima da i presjeku)

[seni]

vjerujem da moj stav već znaš, ali svejedno - apsolutno mislim da je i. zreo za ovu odluku
(dakle, odgovor je zapravo uvjetan, neće sva djeca u istoj dobi biti zrela za iste odluke i tada je na roditeljima da i presjeku)

ne znam da li ti je moj odgovor neka pomoc, ali ja se slazem s majom.
odluke koje treba prepustiti djeci, su one za koje smatramo da su im dorasla.
a to da li ce se odluka pokazati dobrom ili losom, je druga tema.

uostalom ivar se uvijek moze vratiti u staru skolu. (barem mi se cini, ne znam kako je to poslozeno u hrvatskoj)

emocionalo te razumjem, meni su biranja skole za curu uvijek vrlo stresna.

globalno mislim da treba podrzati djecu kada zele poceti donositi odluke. bez obzira na ishod.

[marta]

Zasto se to ne bi moglo povuci? Tj. zasto se on ne bi mogao vratiti u svoju staru skolu nakon godine dana u klasicnoj ukoliko to ne bude onako kako ste si zamislili?

Zasto djecja opčinjenost i posvećenost jednoj ideji nije dovoljna za neku odluku, kad je ta odluka jako daleko od toga da on "spadne s konja na magarca"?

[ivarica]

Zasto se to ne bi moglo povuci? Tj. zasto se on ne bi mogao vratiti u svoju staru skolu nakon godine dana u klasicnoj ukoliko to ne bude onako kako ste si zamislili?

ma moze se povuci, ostavljam tu mogucnost ma kako god ispali neozbiljni
ali pretpostavljam da ga ne mogu selit nakon mjesec dana, a godina je duga

[marta]

Polugodiste ili godinu sigurno moze prezivjeti bez trauma.

[litala]

pa ja bih rekla da je sve krace od polugodista i premalo vremena za odluku kako je preseljenje bilo pogreska... mislim da je to odluka koja svakako nosi svoju tezinu, ali shodno tome i vuce za sobom potrebu da se stvar dobro sagleda a to ne moze biti za mjesec-dva dana...

s druge strane, poznavajuci vas osobno, slozila bih se s majom i rekla kako je i. sasvim zreo donijeti takvu odluku i kako tvoje strepnje nisu proizasle iz njega, tj. njegove mozebitne nespremnosti na promjenu nego iz neceg drugog - tvog tezeg prilagodjavanja na tu "veliku" promjenu... i. ce prije ili kasnije doci do praga velikih promjena, a ne znam koliko ces se ti (prije ili kasnije) bolje prilagoditi tome...

[ivarica]

pa do velikih promjena sasvim neizbjezno dolazi, ali pitam se jel ih treba potencirati i mimo (tj moguce naustrb) ugodnog i dobrog zivota

velika promjena je sigurno prelazak u srednju skolu kad dolazis pred 30 novih drugova
ali nije ta granica slucajno, gradiva radi, na 15 godina, a ne na 11

[ivarica]

ali, da ne pricamo samo o mojem batmobilu, ajmo malo o vasem

koje odluke bi prepustili djetetu te dobi?

[seni]

ali, da ne pricamo samo o mojem batmobilu, ajmo malo o vasem

koje odluke bi prepustili djetetu te dobi?

puno odluka bih prepustila, kada bih vidjela da "grize".

[litala]

pa stajaznam, mislim da bi ja svojoj i. prepustila takvu odluku. kad bih bila sigurna da je razumijela sto ta odluka za sobom povlaci. ne cini mi se da je nerazumna i da bi srljala bezglavo i iz krivih razloga. pogotovo ne kod tako ozbiljnih stvari...


a, natrag na tvoj batmobil - i prelazak u peti razred sam po sebi jest velika promjena, bez obzira na sastav koji zajedno prelazi, postoji mogucnost da se dijete ipak drugacije snadje (ili ne snadje) u novom rasporedu i izazovima... i, ja bih taj fokus od "ugodnog i dobrog zivota" - kojeg ti definiras kao okolinu u kojoj i. izuzetno dobro pliva - pomaknula na ono sto i. promjenom skole zapravo zeli postici...

[Peterlin]

Meni je tesko procijeniti dokle seze djetetova odgovornost, a sto je rezultat naseg odgoja i ogledalo nasih stavova....

Primjer: Glazbena skola, odabrali su je svojom voljom ALI nije da nisu bili prije toga izlozeni glazbi, imali instrumente doma itd. Moj mladji sin je cimao za glazbenu skolu jos od cetvrte godine, a nismo ga uspjeli upisati u glazbeni vrtic. Ista stvar sa susjedovom kceri - ta je isto od najranije dobi zeljela svirati bas odredjeni instrument i eno ih sada zajedno u razredu.

Sto se tice promjene skole, mhm, ne znam.... Za sada nisam u takvoj situaciji (sto ne znaci da se uskoro ne mogu naci u njoj) ali trudim se pratiti djecu i podrzati ih u njihovim zeljama. Da zatraze promjenu skole u 5. razredu, zanimali bi me razlozi za to. (Na tom tragu - upis u klasicnu je i te kako opravdan razlog i skidam kapu djeci koja se na to odluce. Drzim fige da sve bude dobro, ali isto ne bih u "staroj" skoli zalupila vrata nego unaprijed porazgovarala o mogucem povratku ako zaskripi....ali to sam ja - ziheras).

Moj stariji vec godinama govori da ce ici u Rudjerovu srednju skolu i to bi za njega bio dobar odabir, ako ostane pri tome. Neki dan je trazio da se upise na informatiku u 4. razredu. Ja rekla da moze ako mu to nije izborni predmet nego izvannastavna aktivnost (jer mora na engleski, buduci da mu je prvi jezik njemacki). Znam da ga to zanima i da ce tu naci sebe.

Drugih vecih odluka za sada nije bilo. Nisu nas trazili da idu sami (organizirano) na more, ali da su trazili, pustili bi ih. Sva sreca da se ove godine nisu sjetili pitati za Kamp Medo, ali da jesu, razmislili bi i o tome i vjerojatno odobrili.

Koje su jos odluke u pitanju kod 10-11 godisnjaka....??? Nemam pojma.

[Bubica]

tesko mi je odgovoriti ti na pitanje jer naprosto nismo bili u situaciji da moramo ozbljne odluke, najvecu odluku koju sam mu prepustila da ju donese samostalno i suprotno mojoj volji jest da se osisa

smije li djecja opcinjenost i posvecenost nekoj ideji, zamisli, a bez neke druge podloge, biti razlog za donosenje odluke o preseljenju u drugu skolu?

ne razumijem sto znaci - bez druge podloge-? Sama cinjenica da je njemu palo na pamet, samoinicijativno, promijeniti skolu zbog svojih interesa i ostvarenja nekih zelja i ciljeva, meni govori da je zreo promisljati o tim stvarima i donositi odluke. naravno da je legitimno da ti te odluke ne podupires i da kao roditelji ne prihvatite njegove ideje i ne udovoljite njegovim zeljama - ali za to trebate imati jasne argumente i biti spremni preuzeti odgovornost za odluku i posljedice.

[Zdenka2]

Djetetu za koje smatram da je sposobno savladati taj program i to želi svakako bih prepustila tu odluku. Mislim da primjedba učiteljice u ovom slučaju nije u redu. Ti govoriš o "opčinjenosti i posvećenosti toj ideji". Meni to zvuči kao da I. točno zna što želi. Presijecanje toga odlukom da ostane u staroj školi je kočenje djeteta u njegovim stremljenjima. Ne bih se voljela naći u situaciji da mi dijete jednog dana predbaci da sam ga zakočila u nečemu.

[Mima]

Sa 10 godina moj je muž odlučio da će svirati violinu, i čitava se njegova obitelj (roditelji + 4 djece) preselila iz Zagorja u Zagreb da bi njemu to omogućili. Bilo bi malo nezgodno da je odustao nakon godinu-dvije - ali nije odustao.
Mislim da dijete od deset godina može imati vrlo jasno definirane interese.

I moram reći da mi se u vašoj situaciji zaista ne čini da ivarova odluka može nositi neke jako teške posljedice. Što se njemu tako loše može dogoditi u novoj školi?

[Trilian]

Cijela obitelj se preselila da bi jedno od četvero djece sviralo violinu?

Vezano na temu - samo sam htjela napisati da je k nama u 3. razred srednje došla cura koja je nakon 2-3 tjedna skužila da naša škola nije ono što bi ona htjela, pa se vratila u svoju staru.

[ivarica]

Cijela obitelj se preselila da bi jedno od četvero djece sviralo violinu?

koliko sam ja dosad upratila mimu, njm jest glazbenik
znaci barem jedan od 4 djece je ispunio svoj san
tesko da bi netko violinu naucio svirati samouk ili na instrukcijama u kuni konavoskoj (bez primisli)

bubice, znas ga, kad kazem san, mislim na to da i. nema neke druge podloge osim te sto u ovom trenutku (!) on sniva o tom, djecacki, da je, ne znam, platon ustvari tocno opisao gdje je atlantida, ali su svi svi dosad propustili to vidjeti i da to ceka samo njega
to nije ozbiljan san, to je djecacki san, a on je po svojoj prirodi posvecen svemu sto radi, pa je tako vec nekoliko godina posvecen i povijesti, cinjenicama (djevica), a posebno onom neotrkrivenom
i sto ako ga ta opcinjenost prodje, u 7. razredu ce imati 5 sati vise nego ostali vrsnjaci

mima, kad kazes teske posljedice, mislim na zlostavljanje medju djecom s jedne strane, ali i mogucnost teze prilagodbe s njegove
u razredu u koji ide nema problematicnog djeteta, svi se prihvacaju, tesko da ce se takva situacija promijeniti u sljedece 4 godine. sto se tice novog razreda, nemam pojma sto nas tamo ceka, plus pretpostavljam da je za uzet nekoga na zub sjajna podloga to sto je tek dosao u tvoj razred
dosad je jedini novi u tom razredu, taj razred se nece spajati od ostalih razreda u jedan klasicni jer je skola mala, kako sam skuzila, ima samo jedan razred sad cetvrtasa

[Trilian]

Samo mi je teško vjerovati da je to bio ključni razlog za preseljenje, pa makar i samo iz Zagorja u Zagreb.

[litala]

a da u ikojem trenu dodje do zlostavljanja - pa tu bi reagirala odmah, o kojoj god skoli da se radi. tu nema tolerancije, ili bi se mijenjala situacija pod hitno (skolskim intervencijama, cime god) ili bi otisao iz te skole pa kakogod...

[seni]

ivka, da li moguce sa uciteljicom odnosno direktoricom (ili tko je vec zaduzen za takva pitanja) skole u koju ivar sad ide, dogovoriti mogucnost, da se on u staru skolu vrati ako za par mjeseci vidi da mu nova skola ne lezi?
to mi se cini kao neki "rezervni program", koji bi tebe mozda malo smirio.

ja ivara ne poznam, osim po tome sto ti pises o njemu, a to sto pises meni prikazuje djecaka koji je jako kompetentan i promisljen.
da li i ivar dijeli tvoje strahove?

[Zdenka2]

djuli, znas ga, kad kazem san, mislim na to da i. nema neke druge podloge osim te sto u ovom trenutku (!) on sniva o tom, djecacki, da je, ne znam, platon ustvari tocno opisao gdje je atlantida, ali su svi svi dosad propustili to vidjeti i da to ceka samo njega
to nije ozbiljan san, to je djecacki san, a on je po svojoj prirodi posvecen svemu sto radi, pa je tako vec nekoliko godina posvecen i povijesti, cinjenicama (djevica), a posebno onom neotrkrivenom
i sto ako ga ta opcinjenost prodje, u 7. razredu ce imati 5 sati vise nego ostali vrsnjaci

mima, kad kazes teske posljedice, mislim na zlostavljanje medju djecom s jedne strane, ali i mogucnost teze prilagodbe s njegove
u razredu u koji ide nema problematicnog djeteta, svi se prihvacaju, tesko da ce se takva situacija promijeniti u sljedece 4 godine. sto se tice novog razreda, nemam pojma sto nas tamo ceka, plus pretpostavljam da je za uzet nekoga na zub sjajna podloga to sto je tek dosao u tvoj razred
dosad je jedini novi u tom razredu, taj razred se nece spajati od ostalih razreda u jedan klasicni jer je skola mala, kako sam skuzila, ima samo jedan razred sad cetvrtasa

Ivarice, pa sad je i vrijeme za taj san, taj san prvo vodi u peti razred, a poslije će se vidjeti kamo. Sjećam se sebe da sam svojim roditeljima tumačila važnost Grčke u europskoj kulturi i neophodnu potrebu da ja u tome sudjelujem.

Da, latinski i grčki je moguće početi učiti od prvog razreda gimnazije, ali je razlika velika. U Klasičnoj gimnaziji su početnici bili početnici - idu mnogo bržim tempom nego u OŠ, ali ne pročitaju bogzna što od tekstova. Za razliku od toga, mi smo iz OŠ došli potpuno gramatički ekipirani (imali smo izvrsne profesore) i počeli smo odmah s Cezarom i Homerom, a završili s filozofima i pjesnicima. Dobro smo prošli svu klasičnu grčku i rimsku literaturu i naučili jako mnogo o tim kulturama.

[litala]

evo, meni bas ova dva primjera dobro prikazuju cijelu stvar.

bi li se selila s cetvero djece (jelte, mogu se zamisliti u tim cipelama ) kad bi jedno od moje djece pozeljelo svirat violinu? ako bi kao roditelji zakljucili da je to na dobrobit tog djeteta, da ostatak obitelji zbog te odluke nece patiti (npr, nece jedno od preostalih troje prestat trenirat sport u kojem izuzetno napreduje a trenira ga vec cetvrtu godinu a tamo gdje ima violine nema tog sporta) i da smo mi roditelji zakljucili da si to mozemo priustiti - bi. selila bih. a kad bi postojala i ta prica sa sportom - nasli bi nekakav kompromis koji bi bio na dobrobit oba djeteta ili na cim manju njihovu stetu.

da mi se dijete u trecem srednje seli iz skole u skolu i nakon tri tjedna zakljuci "nije to - to" onda bih to smatrala prvenstveno svojom (nasom, roditeljskom) greskom jer nisam osigurala (sori sto u ime svoje to stalno pisem, kontam da se podrazumijeva da smo mm i ja u tome zajedno) da je dijete temeljito upoznato s onime sto zeli. to bi znacilo da je odluka donesena naprecac i da se o njoj, dalje od "kozmetike" tipa "ah, ja bih tako rado u tu skoluuuuu" nije islo. a to je greska i to pozamasna.

dakle, da mi dijete cijeli cetvrti razred prica o promjeni skole u petom, iz tog nekog razloga, i kad bi ostalo pri tome nakon svih razgovora, upoznavanja s novom skolom, programom koji ga tamo ocekuje i ostalim "usputnim" stvarima - smatrala bih normalnim da strepimo (i mi i dijete) oko promjene kao takve, al bih podrzala dijete u odluci.

[litala]

a sto kazu "insajderi" - kakav je taj razred cetvrtasa? mislim, ne izgleda mi bas da bi u takvoj zahtjevnoj skoli bilo nekih problema u prihvacanju jos jednog "od istih"? a sto bi u sedmom imao pet sati vise - sto sad kaze za to? misli li da bi to izdrzao do kraja osmog ili bi razmislio o prebacivanju u neku (ili u sadasnju) skolu? i zasto mislis da bi njemu - bar kakvog ga ja poznajem - bio problem od viska sati i jaceg izazova?

[MamaRibice]

Prirodno je da zelimo zastititi djecu, ali treba zanti i pustiti Prekrasno je imati (djecacke) snove, trebali bi tome teziti cijeli zivot.

A sad malo racionalnije
Jeste li upoznali razred i razrednika? Kak se i. svidjelo drustvo?

[ivarica]

Jeste li upoznali razred i razrednika? Kak se i. svidjelo drustvo?

jos ne znaju tko ce im biti razrednik
u razred nismo isli, samo smo s psihologinjom razgovarali

nismo isli u razred, ali smo u par navrata pronjuskali skolu i ivaru se svidjela vise od druge koja je bila u igri (trecu, najblizu, ali nisu to ne znam kakve razlike, par stotina metara, smo prekrizili zbog jako losih info od roditeja)
mislila sam da je nepotrebno da ga vodim ko izlozak u razred, jer drukcije ne bi ni mogli, nemamo mogucnost da ode tamo na par dana jer im je zadnjih tjedana stiska od ispita u skoli, imali su izmedju skolu u prirodu i veliku skolsku priredbu zbog koje su cijeli tjedan imali nastavu samo 2h, pa je to zadnja dva tjedna na naplati.

litala, ne radi se o skoli u koju upisuju djecu jer je zahtjevna, skola je poput drugih, ljudi je biraju po mjestu stanovanja
samo sto ce dio razreda uciti latinski i grcki

seni, u zadnje vrijeme se ponekad zabrine, nakon sto cure mu cure dobace da je lud, da ce ga u novoj skoli ubiti, da se nitko nece druziti s njim (ne zbognjega, nego jer su ostali takvi). on je osjetljiv i jos zna zaplakati zbog neke nepravde, ali ga u razredu ne zezaju zbog tog jer ima i gorih plakača
takve neke sitne strahove ja ima, nisu to strahovi koji me blokiraju, samo mi zadaju glavobolju
a sramim se rec, i ivaru od mene takve
ono, mislim se jel mu sve jasno, jesmo li nesto bitno propustili vidjeti pa ce nas lupnuti po glavi
i onda trazim sto to jos lose moze biti
i njega pojacano pilam

[ivarica]

danas bila na prvim informacijama i profesorica, kojoj su svi novi, kaze da ni po cemu ne bi skuzila da je tek dosao u taj razred

latinski mu je najdrazi predmet, profesor mu je zakon, a cini mi se da su iz latinskog najvise i naucili, krenuli su zestoko
prosli su padeze, savladali izgovor i naglasavanja (ajde da moj dubrovacki, tj naglasavanje necem koristi ), za domaci prevode recenice, a dobili su i popis rijeci koje trebaju nauciti kroz godinu. a uz sve to dosta pricaju i o povijesti (malo ga zulja sto pricaju o grckim mitovima i slusaju starogrcku glazbu, a uce latinski, ne grcki, ee, djevice)

ja se jos uvijek borim s gubitkom kontrole
prije sam znala sve o cijelom razredu, mi svi roditelji smo se i poznavali i nalazili na kavama, sve bi znali odma cim bi se dogodilo, nista nam nije moglo kliznut izmedju prstiju a sad znam samo ono sto mi on isprica, roditelje ne poznajem, djecu sam vidjela samo u kracim druzenjima
jesu li banditosi ili nisu, pojma nemam
nije meni lako

[seni]

ja se jos uvijek borim s gubitkom kontrole
prije sam znala sve o cijelom razredu, mi svi roditelji smo se i poznavali i nalazili na kavama, sve bi znali odma cim bi se dogodilo, nista nam nije moglo kliznut izmedju prstiju a sad znam samo ono sto mi on isprica, roditelje ne poznajem, djecu sam vidjela samo u kracim druzenjima
jesu li banditosi ili nisu, pojma nemam
nije meni lako

sasvim te razumjem.
mi se iz starog razreda jos uvijek nalazimo i tugujemo (roditelji ).
bili smo bas super razred. sjajna djeca. roditelji se medusobno posprijateljili, bilo je tu nebrojeno kava, raznoraznih druzenja od rodendana (koji bi zavrsavali najranije u ponoc), vecera, casa vina koje bi se razvukle na par sati....
djeca su se skoro svaki dan kod nekog od nas igrala...

palac gore, ivaru

[litala]

a sad znam samo ono sto mi on isprica

dobro je dok jos imas bar ovo

ivaru bi poslala pusu, al to sad vise nije prigodno, a ja sam stara baba i pojma nemam sto je sad "in" jel hajfajv? (dobro, to znam da nije )

[cvijeta73]

ajme meni, ja bih bila na sto muka isto, na tvojem mjestu.

ovaj višak sati me uopće ne bi brinuo. pa šta, 5 sati više, to mi uopće ne izgleda kao neki problem.

ovo drugo bi me brinulo, ali o tome čak i ne bi mogla razgovarati i pitati dijete, da mu samim tim pitanjem ne nabijem neke strahove koje u početku uopće nije ni imao.
s druge strane, latinski nije violina, ako ne kreneš s učenjem ranije, gotov si.
za učenje latinskog i grčkog uvijek ima vremena, u gimnaziji.
a opet, tako mi je slatko ovo s atlantidom.
to me podsjetilo da je mene negdje u šestom-sedmom razredu, uhvatila fascinacija sa starim egiptom.
još imam bilježnicu gdje sam samouka učila hijeroglife.
bila sam sigurna da ću postati egiptolog. i to me dugo držalo, do jedne emisije na tv-u, gdje su arheolozi kopali na nekom bjesomučnom suncu, znojni i prljavi. pa me prošlo.

[litala]

bila sam sigurna da ću postati egiptolog. i to me dugo držalo, do jedne emisije na tv-u, gdje su arheolozi kopali na nekom bjesomučnom suncu, znojni i prljavi. pa me prošlo.

e ovo je ono sto je meni bitno - da se djetetu zbilja zorno predoci sto ta promjena za njega znaci. ne sad samo upis u drugu skolu u petom razredu za i., vec svaka velika promjena koju inicira dijete. da je dobro upoznato s onim sto zeli, s nacinom kako do toga doci, s onim sto ga ocekuje.

[ivarica]

za učenje latinskog i grčkog uvijek ima vremena, u gimnaziji.

tako je i on mislio dok mu lani rodica nije rekla da postoje skole u kojima se uci l. i g. u osnovnoj
srednja mu nije dovoljno

sad ovdje ne pitam zbog njega, jel uopce latinski u srednjoj skoli dovoljan za citati ista vise od citata?

[majoslava]

ja mislim prvenstveno da dijete treba podrzavati u donosenju vlastitih odluka... tko od nas odraslih moze reci unaprijed da li je neka odluka dobra ili losa? ponekad nam se cini jasno, npr ako traba birati izmedju odlaska u skolu i ne odlaska u skolu, ali u vecini slucajeva ne znas kamo ce te odluka odnijeti. i to nije ni lose,,,,
ali ako dijete je zainteresirano za promjenu skole, ja se ne bih dvoumila, nego bih udovoljila zelji, ako je moguce prebacivanje... za mene je prvenstveno pohvalno da dijete samostalno, ili uz utjecaj naravno nekih drugih faktora, misli da je ok promijeniti nesto prilicno veliko u njihovom zivotu...
ja bih rado da moj sin od 12 g pokaze malo inicijative...

[Maja]

Jan misli da arheolozi žive kao Indiana Jones

[ivarica]

Jan misli da arheolozi žive kao Indiana Jones

iar misli da reziseri zive ko gonzo pa svejedno hoce biti reziser

(svojih popularno-znanstvenih dokumentaraca :/ )

[ivarica]

iako mi je jucer smetalo litalino psihologiziranje moram pokunjeno priznat da sam sad, nakon sto sam procitala ponovo peterlinin post i zbrojila ga s ovim sto cvijeta pise, a i ja tako nekako dozivljavam, da latinski uvijek mozes krenut ucit i da svi stignemo u zivotu otkrit atlantidu, pa makar preko google mapsa , ako ne u biblioteci, shvatila gdje je moj najveci problem s ovim

kod upisa u glazbenu skolu i slicnih odluka, vecinom to promatram kao na nesto sto donosi djetetu dobitak, jer ko bi se bunio sto dijete hoce ic u glazbenu?? a ovo promatram vecinom ko stetu, otprilike ko bubicino šišanje

[MamaRibice]

Ne zelim te ni nagovarati ni odgovarati. I ja pokusavam biti realna, racionalna, odgovorna..., ali bih voljela da mogu biti spontanija, leprsava, mastovita, da toliko ne mozgam o svemu, manje vazem, da znam zivjeti svoje snove...
Pitam se koliko volje i snova oduzmemo svojoj djeci pokusavajuci biti odgovorni i pametni.

[Zdenka2]

iako mi je jucer smetalo litalino psihologiziranje moram pokunjeno priznat da sam sad, nakon sto sam procitala ponovo peterlinin post i zbrojila ga s ovim sto cvijeta pise, a i ja tako nekako dozivljavam, da latinski uvijek mozes krenut ucit i da svi stignemo u zivotu otkrit atlantidu, pa makar preko google mapsa , ako ne u biblioteci, shvatila gdje je moj najveci problem s ovim

kod upisa u glazbenu skolu i slicnih odluka, vecinom to promatram kao na nesto sto donosi djetetu dobitak, jer ko bi se bunio sto dijete hoce ic u glazbenu?? a ovo promatram vecinom ko stetu, otprilike ko bubicino šišanje

Svoje mišljenje sam rekla, pa sam mislila da se više neću javljati. Ali moram pitati, kako štetu? Pa to su fenomenalna znanja, latinski i grčki su takvi fenomenalni sistemi koji ti sređuju um kao matematika. Ne samo da učiš taj jezik i kulturu nego ti taj sistem razvija logičko i asocijativno mišljenje, obogaćuje ti rječnik, fantastično ti razvija radne navike, uči te prevođenju, time i hrvatskom jeziku... Osim toga, to su škole humanističkog profila, idealne za dijete takvih interesa kakve ima Ivar, prema povijesti i srodnim predmetima. Tu je i druženje sa sebi sličnima - poznato je kako su klasičari povezani i kako se druže do kraja života.

[ivarica]

ja nemam pojma kakvi su klasicari, kako su povezani i da biti klasicar postaje dio identiteta
jer i ja sam, ko i ivar, nedavno cula za takve osnovne skole
kod nas doma toga nije bilo, a na moj fax su dolazili ljudi drugih interesa, ne znam da je itko ikad spomenuo da je "klasicar" jer bi ga pitala tada s upitnicima sto mu to znaci, jer meni izgleda skroz suvremen

kad citam tvoje postove ili ivane2 ja pocinjem kuziti da postoji jos i ta dodana vrijednost koja ide uz te skole

zato kazem da sam dosad gledala na ovo jednostrano, ko na stetu, ko u onim pricama kad je netko isao skidati zdrav i lijep madez i nakon par godina ... : dijete se mice iz neceg sto je standardno, pa pretpostavljam za njega i dobro (8godisnje zajednicko skolovanje), iz za njega dobre skole i okoline, a zauzvrat ce dobiti nesto za sto ce vecina reci da moze i kasnije u zivotu svladati, nesto za sto ce vecina reci da nije potreba niti opravdan razlog.
tek nekolicina ljudi razumije i prihvaca da cemo mu stvarno dati da se preseli, a ja nisam ni inace kul pa da me to ne obeshrabruje
s druge strane, mm preseljenje podrzava, ali ne ivarovu odluku, nego podrzava moju odluku da mu trebamo dati kredita. ne znam jel kuzite razliku koja me zulja.
to znaci da bi mi on prvi mogao poceti predbacivati ako nesto krene lose

[ivarica]

evo nas na kraju polugodista:
iz stare skole je polako, dan po dan, izgubio najboljeg frenda, vise sebi ne moze priustiti da ga zove (mada ga mi nagovaramo, jer to je prijateljstvo od pelena) i dobiva razlicite izgovore, to mi je najveci minus ove odluke, izgubio je prijateljstvo koje je bilo stvarno posebno. ali jos uviejk se nadam da ce se to moci popraviti.
ostale frendove i stare skole jos uvijek redovito vidja, tu pomaze i fejs, a i izvidjaci na koje jos uvijek ide u staru skolu

u novoj skoli su ga dobro prihvatili, mislim da sad nakon pola godine vise nije "novi"
vec sam upoznala dosta djece, neke roditelje

ali problem se pojavio naravno tamo gdje uopce nisam ni racunala da bi nas/ga nesto moglo zaskociti - latinski
zbog latinskog je nakon vise godina pauze dobio zestoki astmatski napad, a mislila sam da ce se jucer isto ponoviti

prije nesto vise od mjesec dana profesora iz lat. (vec sam pisala - najbolji prof, najdrazi predmet) je zamijenila profesorica, umirovljenica koja je dotad predavala srednjoskolcima, tesko se prilagodila njima, i razini znanja (npr pitanja o rimskom pravu, aoristu...), ali i njihovoj zaigranosti - srednjoskolci i 11godisnjaci - dva svemira.
problem je bio i u razlicitoj dinamici, samo su prepisivali ono sto ona pise po ploci, po dvije tri stranice. koliko sam cula, zbog te neprilagodljivosti na sat je dolazila i ravnateljica.
jednog dana ih je razmjestala po razredu i i. je zavrsio u zadnjoj klupi - bio je to blok sat i on ta dva sata nista s ploce nije uspio prepisati, tek nakon sata joj je u placu rekao da ima dvije stranice skroz prazne. oddoma je u placu zvao i mene i mm, ja sam bila na nekom sastanku, skuzila da je kriza i da moram doma, ali dok sam dosla, njemu se od tog neprestanog plakanja i stresa vec razvio astmatski napad - njegov zivot nema smisla, izgubio je najbojeg prijatelja zbog latinskog, a sad vise na latinski ne zeli ici, profesor se vise nikad nece vratiti (ofkors medju djecom odma pocnu svakakve price kad im nitko ne kaze nista, samo vide da ga dugo nema)
taj stres je bio toliki da sam zvala druge roditelje i djecu je li se dogodilo jos nesto sto mi mozda ne zeli reci

kad se vratio u skolu, nakon par tjedana, s latinskim je bilo ok, profesorica mu se i ispricala, a sad u pon se vratio i stari prof.
sreca
veselje
zaboravio mi i reci da ga je u pon prof nesto ispitao, jer nevazno

a jucer poslije skole opet zove u placu da on ne zna sto ce sa sobom, latinskim, da nikad nece uspjeti upisati klasicnu gimnaziju, da bi bolje bilo da je ostao u staroj skoli a ne da skuplja lose ocjene iz latinskog
razrednica im je svima citala ocjene i kad je dosla do njegovog latinskog i ona je bila u soku - ima trojku (kaze ivar: ne znam ko je bio u vecem soku, ona ili ja)

ja redovito idem na informacije, pa znam da ne izmislja kad mi prica: u imeniku iz latinskog nema puno ocjena, ima dvije petice i cetvorku, cak i sad sa zakljucenom trojkom kaze da nema nikakvu trojku u rubrikama, vec samo kao zakljucnu
profesoru je to sto nije znao odgovor na jedno pitanje bilo dovoljno da mu zakljuci 3
radilo se o nekoj 4. deklinaciji koju su radili u vrijeme kad nije bio na nastavi, a kako je na kraju knjige, nije uopce to skuzio
cijeli dan jucer sam se borila s njegovom krizom, jer njemu je sve definitivno, gotovo, kraj, nema nicega vise
na kraju nije pomoglo nista sto smo pricali, da ocjena nije jedina vazna, da je covjek mozda imao los dan, da ga mozda jednostavno ne "vidi", da se sve moze popraviti, vise nisam znala sto napraviti da opet od velikog placa ne dobije napad, pa sam mu iz krajnjeg ocaja kupila na netu nesto sto odavno zeli a ja govorim da nikad necu. ofkors, to je pomoglo da prestane plakati, ali ne i za tjeskobu u kojoj sad jest: kako ce on to reci rodici, noni, prijateljima. pa bas - latinski

ne znam kako mu pomoci da se bolje osjeca, prvo ne znam sto vise reci, sto vise napraviti, drugo - ovih dana sam u velikoj guzvi na poslu, bit ce vecinom sam, ja tek nakon ng mogu uzeti godisnji i biti s njim

jel najbolje ne pricati uopce o tom i lagano banalizirati tu njegovu tugu i pogodjenost?
nekad mi se cini da bi to bilo ucinkovito, a ja nikad to ne radim

s druge strane, ne mogu, on ovu ocjenu ne dozivljava samo kao ocjenu njegovog znanja latinskoga
on je zbog latinskog preselio u drugu skolu, ja sam valjda jedina majka koja je na interliber isla s narudzbom: rjecnik.
ima znanja iz povijesti grcke i rima da bi mogao na kviskoteku, brzo uci sve jezike, pamti rijeci, na kraju krajeva ima znanja i iz latinskog, poslovice, rijeci, deklinacije, konjugacije, sve je brzo ucio. jesam od onih zaljubljenih slijepih majki, ali ovu trojku, vjerujte mi, definitivni nije trebao dobiti

kakav se to apsurd dogodio i kako to s njim dalje rjesavati?

[tanja_b]

s druge strane, ne mogu, on ovu ocjenu ne dozivljava samo kao ocjenu njegovog znanja latinskoga
on je zbog latinskog preselio u drugu skolu, ja sam valjda jedina majka koja je na interliber isla s narudzbom: rjecnik.

U ocjenjivanje neću ulaziti, ne razumijem pravila i nemam školarca. Tu neka se jave ljudi iz struke.
Ali ono glavno u čemu mislim da mu ti trebaš pomoći je da učini upravo to - da ocjenu shvati isključivo kao ocjenu (brojku) iz latinskog, a ne kao ocjenu svoje odluke da promijeni školu i društvo.
On je i sam vjerojatno svjestan težine donošenja takve odluke, i sad mu se i najmanji kamen spoticaja na putu čini kao katastrofa (i to je, rekla bih, normalna reakcija).

[Zdenka2]

Te tjesnace kužim, ali ipak ga pusti. To je njegov život.

[Zdenka2]

Hoću reći, svi ovi razlozi koje navodiš su mi skroz OK za odluku da se dijete ne nagovara da ide u klasičnu, ali nisu OK za odgovaranje djeteta koje to želi. Ta odluka spada u njegove životne izbore, kako dobro zbori majoslava.

[maria71]

Ja sam da se Ivaru dopusti da ide u klasičnu školu.

Zato jer je on donio tu odluku . Sam.


Btw u ovoj školi u kojoj je sad u 5 razredu mogu npr doći nova 2 učenika i totalno poremetiti razreednu kolotečinu ,tako da idelanih trajnih situacija nema .

GO IVAR !!!!!

( naravno da ga ne bih ovako oduševljeno podržavala da je npr oslučio da se školuje doma XP )

[Veki]

Ja bi ti samo rekla svoje osobno iskustvo jer sam sama išla u klasični razred u osnovnoj školi. jest da je to bilo prije dvadeset i nešto godina, ali sjećam se da se u našu školu u petom razredu upisalo dosta djece iz svih krajeva grada.
Dakle tada je bilo sasvim normalno kod nas promjeniti školu radi znanja.
Bile su samo 4 klasične škole i nama se baš svima usadio taj lijepi osjećaj klasičara. Ne znam kako bi to drugačije nazvala.
Baš sam neki dan pričala o tome sa frendom iz osnovnjaka (sad odvjetnikom) kako smo ponosni na to svoje obrazovanje. On kaže da mu je to u biografiji na posebnom mjestu- četiri godine latinskog i dvije grčkog već u osnovnoj školi. Cijelo svoje obrazovanje sam to ponosno spominjala i imala velike koristi od tog znanja. i danas u svakoj nepoznatoj riječi tražim korijen.
Zašto mi ne prepustiti tu odluku?
Djeca mjenjaju i vrtiće i škole zbog preseljenja ili nekih drugih stvari i prilagode se najnormalnije i izvuku korist iz toga.
Treba gledati pozitivno.
I ja bi razmislila o tome da mi dijete ne zamjeri kasnije u životu da ga nisam podupirala.

[čokolada]

Po svemu onome što o I. čitamo ne vidim kako bi se on tamo mogao ne snaći. Imaš iznimnog dječaka, pusti ga da ostvari svoje snove, neće ga smetati ni "prašina" ni "znoj".
(Danas rijetki uopće i sanjaju)

[litala]

od pocetka teme razmisljam o tome, al evo, vise ne mogu drzat jezik za zubima

eto kako nam "socijalizacija" dovodi do pseudo-obiteljskog prosirenog kruga u kojem se "socijaliziramo" s onima s kojima provodimo bar po cetiri-osam godina u istoj skupini...

meni je to sve naopacke nasadjeno... i onog glavnog problema koji ti imas s promjenom skole (jer ti bi isti problem imala i da se morate iz bilo kojeg razloga seliti bilo kamo, ili da ivar hoce u bilo koju drugu skolu, ne radi se uopce o prelasku u klasicnu ni nus-pojavama iste (vise rada, zahtjevniji program...)) uopce ne bi bilo da je on, u ovom nasem obrazovnom sustavu, naviknut na to da se sastav skupine mijenja i da smo mi - roditelji - naviknuti na to (a ne da svake godine nove generacije roditelja padaju u afan zbog spajanja vrtickih grupa preko ljetnih "ferija"). bi li ti, tada, vidjela ikakav problem u tome sto on zeli preci u drugu skolu?

[Peterlin]

Ma ja mislim da je ivaricu (posve neopravdano i po mom misljenju nepotrebno) dodatno opteretila uciteljica koja ju je pitala treba li takvu odluku prepustiti djetetu...

Tja, moze se tu svasta nadrobiti - TAKVO dijete, darovito i marljivo, pozeljela bi svaka skola. Lijepo izgledaju na web stranicama... Podsjecam se na svoje vlastito djetinjstvo i mladost kad smo mi, ucenici glazbene skole, redovito morali nastupati i na koncertima osnovne skole, iako nase glazbene vjestine nisu imale nikakve veze s osnovnom skolom - niti su tamo bile stecene, niti je skola (po mom tadasnjem i danasnjem misljenju) imala pravo diciti se nekim nasim uspjesima... Samo smo bili njihovi ucenici.

Ima toga i danas. Kako mi ide na zivce kad se skola (koja ne daje ni pisljiva boba za dodatnu edukaciju darovitog matematicara, prijatelja mog sina) dici njegovim sahovskim trofejima za koje nije nimalo zasluzna....

A sad natrag na temu - ja bih svakako podrzala dijete ako bih bila sigurna da se moze nositi sa svim dodatnim naporima koje odluka o promjeni skole donosi ... S druge strane, pobrinula bih se u tisini da mala vrata (povratak u staru skolu) ostanu otvorena, za svaki slucaj.

I na kraju - obzirom na postupak uciteljice koji mi se u OVOM slucaju bas ne dopada, mozda dijete i te kako dobro promislja svoju buducnost...

Sretno, kak god bilo...

[Anemona]

Ja bih mu prepustila odluku, čak što više bila bih vrlo zadovoljna što dijete zna što želi.
Uvijek bih ostavila prostora za povratak - u svemu što se tiče školovanja.
Odabiru srednje, fakulteta,...
Ne u smislu, da dijete odustane kod prve prepreke, nego ako se utvrdi da je stvarno nezadovoljan, da mu to ne ide iz nekog razloga, da se nije našao u tome,... ako ima stvarno opravdanih razloga, voljela bih da dijete zna da ćemo podržati njegovu odluku, a ne da nam se boji uopće i spomenuti tako nešto.

[marta]

Ja cu totalno potpisat litalu.