Citiraj ivarica prvotno napisa Vidi poruku
tu je i vlastito stresno iskustvo (preseljenje u istoj dobi, mijenjanje skole) koje pokusavam ovih dana odvojiti od ivarovog jer je sve drukcije, on je drukciji od mene, okolnosti su drukcije.

tu su i njegovi prijatelji koji zele da ostane i to pokusavaju na djecje okrutan nacin
i nasi prijatelji koji sad, s predajom molbe, shvacaju da je ovo konacno

jer, problem s djecom koja jesu odgovorna i cine se ozbiljnijima nego sto jesu moze biti i taj da im onda nesvjesno natovaris vise odgovornosti nego sto bi smio. tog se najvise plasim, te odraslosti i starmalosti iza kojih je malo dijete koje mozda u ovom trenutku uopce ne vidim
Ovo što kažeš o vlastitom iskustvu bilo bi dobro odmah odbaciti. To je ono tipično roditeljsko "A kako sam ja" ovo ili ono.

Što se tiče prijatelja i njihovih želja - to je lijepo, ali svatko je na svom putu i treba ostvarivati svoje želje i snove. Prijatelji, ako su prijatelji, naći će načina da ostanu zajedno.

Ovo treće: ne natovaruješ mu ti odgovornost nego on ide za svojom željom. I ne preskače ništa - ne preuzima ništa što ne odgovara njegovoj dobi i sposobnostima - pa sva djeca u tom budućem razredu imaju 10-11 godina.

Mislim da se tu ipak radi o nečemu o čemu svi mi moramo razmišljati, a to je da naša djeca imaju pravo na odlučivanje o vlastitom životu i usmjeravanje prema svojim željama. Ovaj topik je izazvao toliko interesa zato što svi mi razmišljamo o svojoj djeci i nekim njihovim željama i odlukama, u situacijama kada bismo mi možda drugačije odlučili. Dijete od 10-11 godina jest malo i mi još imamo puno odgovornosti za njega, ali ono odrasta i mi to moramo prihvatiti. Svi mi privrženi i brižni roditelji navikli smo u maloj dobi naše djece dobrim dijelom živjeti njihov život. S njihovim odrastanjem to mora prestati - to je njihov život i oni idu neumoljivo svojim putem i tako treba biti. Mi smo tu da im damo podršku.