evo nas na kraju polugodista:
iz stare skole je polako, dan po dan, izgubio najboljeg frenda, vise sebi ne moze priustiti da ga zove (mada ga mi nagovaramo, jer to je prijateljstvo od pelena) i dobiva razlicite izgovore, to mi je najveci minus ove odluke, izgubio je prijateljstvo koje je bilo stvarno posebno. ali jos uviejk se nadam da ce se to moci popraviti.
ostale frendove i stare skole jos uvijek redovito vidja, tu pomaze i fejs, a i izvidjaci na koje jos uvijek ide u staru skolu

u novoj skoli su ga dobro prihvatili, mislim da sad nakon pola godine vise nije "novi"
vec sam upoznala dosta djece, neke roditelje

ali problem se pojavio naravno tamo gdje uopce nisam ni racunala da bi nas/ga nesto moglo zaskociti - latinski
zbog latinskog je nakon vise godina pauze dobio zestoki astmatski napad, a mislila sam da ce se jucer isto ponoviti

prije nesto vise od mjesec dana profesora iz lat. (vec sam pisala - najbolji prof, najdrazi predmet) je zamijenila profesorica, umirovljenica koja je dotad predavala srednjoskolcima, tesko se prilagodila njima, i razini znanja (npr pitanja o rimskom pravu, aoristu...), ali i njihovoj zaigranosti - srednjoskolci i 11godisnjaci - dva svemira.
problem je bio i u razlicitoj dinamici, samo su prepisivali ono sto ona pise po ploci, po dvije tri stranice. koliko sam cula, zbog te neprilagodljivosti na sat je dolazila i ravnateljica.
jednog dana ih je razmjestala po razredu i i. je zavrsio u zadnjoj klupi - bio je to blok sat i on ta dva sata nista s ploce nije uspio prepisati, tek nakon sata joj je u placu rekao da ima dvije stranice skroz prazne. oddoma je u placu zvao i mene i mm, ja sam bila na nekom sastanku, skuzila da je kriza i da moram doma, ali dok sam dosla, njemu se od tog neprestanog plakanja i stresa vec razvio astmatski napad - njegov zivot nema smisla, izgubio je najbojeg prijatelja zbog latinskog, a sad vise na latinski ne zeli ici, profesor se vise nikad nece vratiti (ofkors medju djecom odma pocnu svakakve price kad im nitko ne kaze nista, samo vide da ga dugo nema)
taj stres je bio toliki da sam zvala druge roditelje i djecu je li se dogodilo jos nesto sto mi mozda ne zeli reci

kad se vratio u skolu, nakon par tjedana, s latinskim je bilo ok, profesorica mu se i ispricala, a sad u pon se vratio i stari prof.
sreca
veselje
zaboravio mi i reci da ga je u pon prof nesto ispitao, jer nevazno

a jucer poslije skole opet zove u placu da on ne zna sto ce sa sobom, latinskim, da nikad nece uspjeti upisati klasicnu gimnaziju, da bi bolje bilo da je ostao u staroj skoli a ne da skuplja lose ocjene iz latinskog
razrednica im je svima citala ocjene i kad je dosla do njegovog latinskog i ona je bila u soku - ima trojku (kaze ivar: ne znam ko je bio u vecem soku, ona ili ja)

ja redovito idem na informacije, pa znam da ne izmislja kad mi prica: u imeniku iz latinskog nema puno ocjena, ima dvije petice i cetvorku, cak i sad sa zakljucenom trojkom kaze da nema nikakvu trojku u rubrikama, vec samo kao zakljucnu
profesoru je to sto nije znao odgovor na jedno pitanje bilo dovoljno da mu zakljuci 3
radilo se o nekoj 4. deklinaciji koju su radili u vrijeme kad nije bio na nastavi, a kako je na kraju knjige, nije uopce to skuzio
cijeli dan jucer sam se borila s njegovom krizom, jer njemu je sve definitivno, gotovo, kraj, nema nicega vise
na kraju nije pomoglo nista sto smo pricali, da ocjena nije jedina vazna, da je covjek mozda imao los dan, da ga mozda jednostavno ne "vidi", da se sve moze popraviti, vise nisam znala sto napraviti da opet od velikog placa ne dobije napad, pa sam mu iz krajnjeg ocaja kupila na netu nesto sto odavno zeli a ja govorim da nikad necu. ofkors, to je pomoglo da prestane plakati, ali ne i za tjeskobu u kojoj sad jest: kako ce on to reci rodici, noni, prijateljima. pa bas - latinski

ne znam kako mu pomoci da se bolje osjeca, prvo ne znam sto vise reci, sto vise napraviti, drugo - ovih dana sam u velikoj guzvi na poslu, bit ce vecinom sam, ja tek nakon ng mogu uzeti godisnji i biti s njim

jel najbolje ne pricati uopce o tom i lagano banalizirati tu njegovu tugu i pogodjenost?
nekad mi se cini da bi to bilo ucinkovito, a ja nikad to ne radim

s druge strane, ne mogu, on ovu ocjenu ne dozivljava samo kao ocjenu njegovog znanja latinskoga
on je zbog latinskog preselio u drugu skolu, ja sam valjda jedina majka koja je na interliber isla s narudzbom: rjecnik.
ima znanja iz povijesti grcke i rima da bi mogao na kviskoteku, brzo uci sve jezike, pamti rijeci, na kraju krajeva ima znanja i iz latinskog, poslovice, rijeci, deklinacije, konjugacije, sve je brzo ucio. jesam od onih zaljubljenih slijepih majki, ali ovu trojku, vjerujte mi, definitivni nije trebao dobiti

kakav se to apsurd dogodio i kako to s njim dalje rjesavati?