žene, dal je nekome oko vas palo na pamet da bi gravitacija, tj uspravan položaj, pomogao
i da dugotrajno ležanje, pri kojem beba pritišće vašu glavnu šuplju venu smještenu ispod maternice,
smanjuje dotok krvi tj. kisika djetetu ?
žene, dal je nekome oko vas palo na pamet da bi gravitacija, tj uspravan položaj, pomogao
i da dugotrajno ležanje, pri kojem beba pritišće vašu glavnu šuplju venu smještenu ispod maternice,
smanjuje dotok krvi tj. kisika djetetu ?
Vjerujem da nisi ovime ništa loše mislila, ALI ovim riječnikom ispada ružno. Pretpostavljam, kad bi situacija u rodilištima bila takva da bi žena automatski dobila porod kakav želi (npr. položaj, ne drip, ne epi, ne klistir, ne nalijeganje na trbuh,...) ne bi bila potrebna cijela "borba" za prirodni porod i bolje uvjete u rodilištima.![]()
Sigurna sam da mamma Juanita nije mislila nista lose ovim postom, ali moras priznati da je zaista nevjerovatan taj sklop u nasim glavama kada udemo u rodiliste i osoblje te polegne na krevet, nikome ne padne na pamet da se digne ... pokusaj staviti sad borbu za prirodni porod sa strane, necemo sad o dripu i svim ostalim fantazijama. Udemo u to rodiliste i kao da vise nismo vlasnici svoga tijela, radim samo ono sto mi se kaze ... tuzno zar ne?
Sjecam se kad je u Zagrebu predavanje odrzala Andrea Robertson i govorila o vaznosti mijenjanja polozaja, ako to tijelo trazi naravno ... jedna trudnica je digla ruku i pitala 'Ali kako cemo se dignuti kad nam oni kazu da moramo lezati?'. Andrea se ustala i rekla otprilike ovako, spustite jednu nogu sa kreveta pa drugu i ustanete. Vjerujem da mnogima u dvorani do tada nije palo napamet da se i ctg moze snimati i sjedeci i stajajuci pored kreveta.
Meni osobno je odgovaralo ležati - nemam pojma zašto.
U mojem slučaju je pad otkucaja bio radi dvostruko omotane pupčane vrpce.
E sad, kad se vrpca omotala, da li bi drugi položaj ili nešto drugo pogodovalo da se nenamota ili da beba nije ugrožena, to stvarno u ovom trenutku ne znam.
Stvarno ne mogu reči da sam mirno prihvaćala sve što su mi servirali.
Odbila sam sve što mi je u onom trenu bilo bitno odbiti (drip, lijekove za smirenje/opuštanje po dolasku, epiduralnu).
Onda sam bila jako zadovoljna porodom, slijedeći put nakon prvog iskustva bih neke stvari drugačije i uopće ne sumljam da ću se znati za to izboriti i zato me je na neki način primjedba osobno "pecnula".
Od toga su mi ostale traume sa prvog i drugog poroda.
A sve zbog njihovog komoditeta da porod završi što brže.
I još danas se sjećam babice sa drugog poroda, onako robijatne, kako mi je skočila na trbuh.
Zato zahvaljujem i uvijek ću, primalji Olgi(sa SD) što je moj treći porod zavšila strpljivo, polako i u dogovoru sa mnom.
sori ako je zvučalo grubo,
ali ako je zvučalo grubo,
ali svakako ta "grubost" ne ide žene nego osoblje koje ignorira ili ne zna
ovo o čem sam pisala.
a napisala sam komentar zato što ovako ispada da se eto
recimo pad srčanih otkucaja dogodi slučajno
i ond anema drugog načina nego da se intervenira instrumentima
...a najčešće do toga ne bi ni došlo da se ne mora cijelo vrijeme ležat,
ili, ako već dođe do toga, da se bar tada žena može uspravit i pomoći djetetu da se brže i lakše bez manje pritiska spusti.
praksa ležanja je nešto što apsolutno nema nikakve veze s dobrobiti djeteta (upravo suprotno,
produžava porod i čini ga time kompliciranijim opasnijim)
nego samo s lakšom dostupnošću osoblju.