Vrlo zanimljivu perspektivu daje knjiga koju sam posudila od jedne drage Rode "Expecting Miracles" od dr. Zouvesa. Ono što sam mislila da bi meni bilo teško, nakon čitanja te knjige mislim da bih se lakše odlučila, pogotovo ako bih živjela u Americi (tipa doniranje embrija - neke od klinika i to nude, i, ako obje strane žele, omogućavaju kontakt). Klinika koja se spominje u knjizi ima i Board of Ethics koji razmatra razne slučajeve. Posebno me dirnulo iskustvo jedne mlade donatorice, koja sama ima 3 djece (mislim da je tamo bio uvjet za donaciju da donatorica ima svoju djecu), a koja je bila posvojena i s obzirom da je bila upoznata s pričom svoje mame (ne biološke, nego mame koja ju je posvojila), odlučila je par puta donirati svoje j. stanice. Baš smo MM i ja bili načeli tu temu (naravno, ipak samo hipotetski jer nismo ni jedan ni drugi niti potencijalni donori) , nakon ovoga što smo mi prošli mislim da bi nam puno toga bilo prihvatljivo, za što smo u početku mislili da mi to ne možemo. Perspektive se s godinama koji put i mijenjaju.