moja je trenutno na moru sa bivšim vrtićem.
krenuli su dva dana nakon prve nesreće.
i onda sam, nekako, pomislila kako je statistički nemoguće da se opet tako nešto dogodi.
dogodile se još dvije u sljedeća tri dana

ne mogu ih zbog svojih strahova sputavati, ali ću, kao roditelj, poduzeti sve što mogu.

organizatoru sam na roditeljskom stavila pod nos sve mjere i sve Pravilnike o organizacijama dječjih putovanja (pronašla na stranicama Pravobraniteljice) i nisam ga pustila na miru dok mi nije garantrao za svaku stavku pojedinačno.
raspitala se o medicinskoj službi i dosadašnjoj praksi.
tete su više nego povjerljive.

ja više učiniti ne mogu.
osim biti sretna što je njoj toliko lijepo da nam nijedan razgovor ne traje duže od 17 sekundi.
bez imalo pretjerivanja.