A sada ste vi meni izmamile suze na oči... Hvala vam, svima, svakoj posebno

Priča će morati malo pričekati, samo da se još malo uhodamo, da imam malo više vremena (neki, doduše, vele da ću se toga načekati i sklona sam im vjerovati )...

Ako ništa drugo, barem da napišem da naša mrvica, čim se probudi ujutro, "skoči" na noge u krevetiću, primi se za ogradicu i kad nas vidi, pretvori se u blaženi, sretni osmijeh... I sve u Univerzumu time sjedne na svoje mjesto.



Hvala vam