Ja uglavnom preispitujem svoje pokrete i razmišljam raste li ta mrva u meni.
Onda malo zavirim na Rodu, da vidim ima li još ovakvih šizika poput mene.
Pa malo idem proučavat svoje cvijeće (čak je i moj kaktus dobio ''bebu'' presadnicu)
Ipak, najveći dio dana posvetim svom hobiju, koji mi je ujedno i posao. I sva sreća da je tako, jer me spasio od osjećaja bespomoćnosti u više navrata u životu, kad sam mislila da ću puknut od muke (loši ishodi dosadašnjih postupaka ili kad mi je mama dobila rak -to mi je čak bilo traumatičnije)... moj bijeg od stvarnosti!
Na večer pred spavanje čitam National geographic, tamo uvijek ima nešto zanimljivo.