ah frustracija milion, a bezbroj dobrih strana....
evo meni se sad poklopilo: zubići, skok u razvoju i nesnosne vrućine, nisam spavala vec tjedan dana, jer on cijelu noc stenje, cvili i kad se probudi plače, a preko dana se nosa....i to ne da sjedim i da ga držim, već moram ustat i hodat
kako su zubići izašli sad je počelo i grickanje, tako da eto jos jednog bonusa uz grebanje i razvlačenje sise kao da je od gume
ali racunam da ce sve to proci, kad mi se iskesi sa ona svoja dva mala tek izašla zubića, zaboravim i prethodnu noć i dan i sve
umorna sam, neispavana, iscrpljena, ali u nijednom trenutku mi nije palo na pamet da bi odustala ili uvalila AD, sisat ce 2 - 3 - 4godine, i dobro, i zaboravit cu neprospavane noći...... a onda će doći drugi sisavac, pa ajmo jovo nanovo
P.S,. al lijepo je imat se gdje ispucat nekome tko razumije i tko to isto prolazi![]()
Apri bas se sad ja to pitam (a moja N ima 3 godine, znaci nije nam nuzda) dok se bukvalno gusim do povracanja od alergijskog kaslja i trpim strasne glavobolje zbog sinusa...
LJUBAV (znam da zvuči totalno otrcano, ali tak je)
Grudnjaci samo iz h&m-aŠto mi smeta? Što ne može zaspat bez cice pa zato idemo rijetko, rijetko negdje skupa van, a kad odemo (1x u 6mj) onda plače i plače dok ne zaspo. Ne može nigdje bez mene, vjerojatno jer ovdje gdje jesmo nemamo nikog svog, udaljeni smo 180 km od bake i/ili bake i dede s druge strane, pa ga niti nemam kog ostavit kontinuirano da se navikne bit bez mene barem pola dana. Nisam spavala dulje od dva sata već 9 mjeseci. Jako sam iscrpljena i u ovih zadnjih 9 mjeseci sam bila prehlađena više nego ikad prije, valjda baš zbog toga jer nemam energije za ništa i uz to još ne spavam Da, robu sam skoro svu morala odnijeti u Caritas jer nema šanse da u majice stanem više, cice su mi ogromne.
mene zvicira sta nam svako hranjenje traje barem sat i pol pa onda dok ga uspavam jos sat i vec je novo hranjenje + natezanje sa cicama kad treba kakati ili nesto slicno (po noci pojede i zaspe Bogu hvala i to me drzi kada mi prekipi).
ali najvise me od svega zivcira kada cujem komentare da dojenje treba trajati 20-30 min i to je to, a moje dijete jede 10 min pa treba podrignuti , pa jede 5 min pa treba podrignuti i tako jedno 5-6 puta sigurno, a to traje po sat i pol a ja sam naravno ta koja nije normalna
mene tjera dalje to:
što mi je dojenje (osim što mi na par trenutaka nekad zna biti teško) ipak nešto najljepše na svijetu
što je najbolje za bebu (negdje sam pročitala da je dojenje nešto najvrednije što mama u cijelom svom majčinstvu može dati djetetu)
što znam da ću, kad mi dijete s 4,5 godine prestane dojiti, biti presretna kad se osvrnem na godine dojenja i pomislim na zajedničke trenutke provedene u dojenju
što bi mi beba bila prenesretna da prestanemo s dojenjem, a i meni bi falilo i uopće ne mogu zamisliti da bi još prestala dojiti, mislim da bih umrla od tuge da moram prestati dojiti, očito je da ni ja ni beba nećemo uskoro biti spremne za prestanak
što se nisam kao budala mučila uzalud, sad kad mi ide glatko nakon svih problema, ima da dojim bar do 3,4,5 godina
...
ima još puno toga...ovo mi je prvo palo na pamet
Pošto me pukla filozofska dok smo dojili za spavanje, moram vam reči da me dalje tjeralo i tjera to što kad se sve sabere i oduzme Vrijedi! Beskrajno vrijedi. Što znam da se ni jedan problem ni teškoća ne može ni približno mjeriti sa koristi koju oboje, po svakom osnovu, imamo.![]()
Frustrira me:
- ružni grudnjak
- ogromne sise
- ne mogu smršaviti (ček ček, ili je za to kriva ona milka od xy grama?)
- nedostatak alkohola
- u prijašnjim fazama maratonska noćna dojenja, pa se sav ukočiš toliko da bi iskočio iz kože, još te grebe po sisama
- a sada dok doji počne ležeći na leđima, a završi klečeći, i sve to dok drži moju sisu u ustima, moram je preokretati poslije (sisu)
- grebanjeeee
- također u prijašnjim fazama zatvorenost u kući, za izuzetno društvene tipove u ranim dvadesetima kao što sam ja to je ubijanje u pojam
Ali ipak:
- onaj prekrasni izraz blaženstva i neizmjernog užitka na njenom licu
- tople okice koje me gledaju iznad moje 7D sise
- spoznaja da njoj pružam nešto što je najviše na svijetu uveseljava, smiruje, pruža ljubav i osjećaje
- jednostavna, topla, uvijek spremna hrana u praktičnom pakiranju
Mada se čini da je društvo u donjoj grupi malobrojnije, ipak je neizmjerno jače od one prve... Nešto kao Švicarska i Španjolska![]()
Zaboravih napisati što me frustrira.
Mokre i flekave majice,zbog kojih baš i ne volim nikuda ići,flekave plahte i slično.
Mislim, s jedne strane super da imam tako puno miljeka i da samo teče pa ne bi trebalo doći do zastoja, ali....non stop sam mokra, flekava, mirišljava.
a s druge strane, mala ima 2,5 mjeseca a već joj se ponekad zalomi pravo veselje kad vidi da vadim cicu.
ovi moji me tad zezaju da joj sigurno nisam dala jesti cijeli dan kad se tak veseli. mišica moja mala![]()
Strahota!!! Tako sam i ja išla na rođendan, skockala se i upicanila od do - suknjica, majica, šminkica, frizurica... Da bi usred večeri skužila oooooogromnu mokru mrlju koja se prostirala po cijeloj desnoj sisi pa sve do ispod pazuhaKoja sramčina!!
To je bilo još u fazi kada je u potocima teklo med i mlijeko, sad sam već stara dojilja, proizvodnja je razmjerna potražnji![]()
Sad me mrzite, ali mene ništa ne frustrira. To mi je baš nekako teška riječ.
Ok,
grebe, vuče drugu sisu, kopa po madežu,
ne da da se noću okrenem ni na leđa, samo što ne sisa ćubeći na glavi,
nikud ne idem (dovoljno sam se naizlazila, nakafenisala, napila... do sada) jer ni ne mogu zamisliti da ju uspavljuje netko drugi,
noću ne spavam (kao što možete vidjeti po vremenu kada je napisan post), ali zato spavam uz nju, dva puta danju,
grudnjake ne nosim osim kada idem van (imam jedan za dojenje, bijeli s nekim čudnim šavovima, a nedavno sam iskopala neki veliki, crni, čipkasti, čak ima i ono zadebljanje, inače nosim 90C)
dok je mlijeko curilo, bilo ga je svud po stanu, i sada su mi išpricani zidovi, podovi...
ma ne znam, nisam nikada imala mastitis (tek na početku ragade) niti ozbiljnih problema pa valjda zato... sve ovo mi je nekako normalno
a kada ju uhvati objema ručicama pa krene namještati sama
ili ih uhvatiti u letu (dok hodam gola po stanu, toliko o grudnjacima)
ili dragati (lupati po njima) kad ja kažem draga sika
vlažnom njuškicom pokušava uhvatiti siku u snu...
uživajmo dok možemo
čekam paljbu![]()
lol.
pa mislim da post nipošto ne zaslužuje paljbu.
ali mislim da ova tema i nema neku svrhu da bude pretjerano ozbiljna niti pričamo o nekim ekstra problemima vezanim za dojenje?
barem sam ja više sve shvatila kao ono... sprdnju.
apricot je pitala kao "što nas onda tjera da dalje dojimo?"
upravo ovo što govorim. ove frustracije nisu neke ekstra traume zbog kojih bismo prekinule dojenje jer uglavnom čak i kad eksplodiram smirim se odmah... naprimjer kad me za sisu ugrize... dođe mi da samu sebe lansiram na Mars...a kad vidim njegovu zbunjenu facu nakon toga i čim bol popusti ... to mi bude presmiješno i svaki put tako ispočetka.
mislim, nemam praktički niti jednu "frustraciju dojenja" koju bih pamtila dugoročno i s kroničnom dozom straha se osvrtala na nju. lol.
možda jedina i najveća stvar koja me najviše frustrira u dojenju jest sama činjenica da ću jednom morati prestati dojiti jer imam filing da sam se praktički navukla na dojenje ko na neku drogu i više si uopće ne mogu zamisliti da NE dojim. i bojim se da kad prestanem dojiti jednog dana da će više suza biti s moje nego s bebine strane.
i, da. slažem se , uživajmo dok možemo.
slažem se, ni ja nisam ovo shvatila kao razgovor o nekim velikim frustracijama, više o nekim sitnim smetnjama, čak ni smetnjama
ali nijedan problem me dosad nije čak ni potakao na razmišljanje o prestanku dojenja, uvijek sam razmišljala samo kako rješiti problem i nastaviti pod svaku cijenu
potpisujem
Iako, večeras me je izludjela.
Uspavljujem ju dojenjem i većinom zaspe za 10 do 20 minuta nakon čega ju rpebacim u krevetić.
Večeras figu. Zaspe, ja u krevetić, ona u plač.
Zaspe, zaspem ja, probudim se, u krevetić, ona u dreku.
Zaspe, ja se maknem, ona grabi siku...
Sve je potrajalo 2 sata!
E takve me večeri izlude, sva sreća pa su rijetke.
Eno sad spava na našem krevetu pored ćaće, a kad se probudi, vjerojatno će njega krenuti navlačiti![]()
sve mi je podnošljivo osim što me grebe po usnicama i vreba kako bi mi ugurala ruku u usta. nemam pojma zašto joj je to privlačno. ima i drugih specijalnosti kao što su grebanje, guranje prsta u oči i nos, skidanje naočala, naguravanje, pokušavanje puzanja samo ne čupanje kose jer sam se bila skroz kratko ošišala kad je počela pa je zaboravila moju kosu.
i mi uživamo, ja stvarno volim dojiti i strepim da ela ne odustne (prije nje sam imala puno strastvenijeg cicača, pa mi je mala sumljiva).
Hvala svima na savjetima za grudnjake!
A zašto nastavljam dojiti? Pa, zato jer je to definitivno najbolje i za mene i za bebu!
Koliko bih samo brinula oko infekcija, zaraza i higijene da smo na adaptiranom!
Ovako peglam ako stignem, ako ne stignem, opet dobro. Šarenu robicu perem na 40 stupnjeva. Nemam nikakve maramice, tekućine ili sapune za dezinfekciju, što frustrira moju mamu.
A što je najvažnije, nisam paranoična što se tiče naših maca, pazim na dlake, ali kada je jučer prvi puta moja ljubimica protrljala nosić uz bebino golo stopalo, bile su mi baš slatke zajedno!
mene frustrira što me ubjeđuju da mi je vrijeme da prestanem "jer mi je beba već velika" (10 mjeseci)
ako nastavim da ću se dovoditi u neugodne situacije kad mi bebač bude zadizao majicu i slično
i to što još uvijek sumnjam u sebe - da li ima mlijeka dovoljnotog osjećaja nikako da se otarasim
E kad smo kod toga (znam da je off topic i da vjerojatno ima već otvorenih takvih tema...), ali da se složim.
Neki dan mi sestrična, 5 godina mlađa, a kojoj ni u malom nožnom prstu nisu djeca kaže nešto u stilu:
Treba dojiti do godinu dana jer ako produžiš, dijete se neće odviknuti, tražit će te u bilo kojoj prilici kad je nervozno i onda će ono biti posramljeno kada vas drugi budu čudno gledali.
Zamračila sam.
1. zašto bih dovodila svoje dijete u priliku da bude nervozno (barem je moja nervozna samo kada treba spavati, a uspavljuje ju sika što zanči da neću ni biti negdje vani za vrijeme kada ona treba spavati)
2. da zatraži sikiti u pola, ne znam čega, ja bih joj dala i bolilo bi me dupe tko me gleda
3. ako bi samo nekome palo na pamet da se sprda mom djetetu koje sisa, mislim da bi se gaaaadno proveo.
4. kada sam ju pitala zar ne zna da su sise stvorene da bi nahranile dijete i da je problem u društvu što to ne može prihvatiti, rekla je kako ne možeš mijenjati društvo (žao mi je što ju nisam pitala, je li joj toples prihvatljiv, je li joj prihvatljivo nositi ultratanku haljinu bez grudnjaka, je li prihvatljivo gledati gole žene u novinama, magazinima..., ali ne, nije prihvatljivo dojiti u javnosti).
Ne daj se, Nataša! Moja mala doji već preko 18 mjeseci i nikad me još za majicu u javnosti nije povlačila ni na koji drugi način pokazala da još doji. Jednostavno smo se valjda tako naučile- vani joj ne dajem (jer joj ne treba, jede nešto drugo) i to je to. Što se količine tiče- idalje nagovar sisu!![]()
pa meni osobno ne bi bio problem podojiti svoje dvogodišnje dijete negdje u javnosti.
naravno, treba još vremena da uopće dođemo do toga jer njemu je tek 11 mjeseci...ali sudeći po svemu... ne, ne bih se ustručavala ukoliko bi bila situacija da on baš hoće da ga podojim.
štoviše, to mi je baš slatko.
i ne bih se složila s onim da se društvo ne može mijenjati.
može.
mislim, kad bismo svi imali takve pasivne stavove...sory, ali još bismo živjeli u špiljama... brakovi bi se sklapali tako da mužjak zvekne ženku po glavi i odvede je u svoje "utočište."
društvo treba biti progresivno...ali kaj ćeš...treba prvo početi od sebe pa tek onda od drugih.
nisam za to da se glupoj masi treba pokoravati.
nipošto.
Danas mi je malena u naletu oduševljenja napravila masnicu na alveoli!
Ispljunula je bradavicu, zatim je počela bjesomučno tražiti ustima i prije nego sam se snašla "usisala" je pogrešnu stvar u usta.
Nije bilo bolno, samo je malo zapeklo.
Ima tek tri mjeseca, bojim se i pomisliti što me još čeka!