Citiraj Death-of-Art prvotno napisa Vidi poruku
upravo ovo što govorim. ove frustracije nisu neke ekstra traume zbog kojih bismo prekinule dojenje jer uglavnom čak i kad eksplodiram smirim se odmah... naprimjer kad me za sisu ugrize... dođe mi da samu sebe lansiram na Mars...a kad vidim njegovu zbunjenu facu nakon toga i čim bol popusti ... to mi bude presmiješno i svaki put tako ispočetka.

mislim, nemam praktički niti jednu "frustraciju dojenja" koju bih pamtila dugoročno i s kroničnom dozom straha se osvrtala na nju. lol.

možda jedina i najveća stvar koja me najviše frustrira u dojenju jest sama činjenica da ću jednom morati prestati dojiti jer imam filing da sam se praktički navukla na dojenje ko na neku drogu i više si uopće ne mogu zamisliti da NE dojim. i bojim se da kad prestanem dojiti jednog dana da će više suza biti s moje nego s bebine strane.

i, da. slažem se , uživajmo dok možemo.
slažem se, ni ja nisam ovo shvatila kao razgovor o nekim velikim frustracijama, više o nekim sitnim smetnjama, čak ni smetnjama
ali nijedan problem me dosad nije čak ni potakao na razmišljanje o prestanku dojenja, uvijek sam razmišljala samo kako rješiti problem i nastaviti pod svaku cijenu