imam velikog dečka koji ne voli jesti i nikad nije gladan. i ja sam proplakala, ucjenjivala, potkupljivala, pa čak i kuhačom udarlaa u stol. najgore mi je što on ustvari od gladi postane živčan i nemoguć, potpuno drugo dijete a ne želi ništa pojesti. pa ja onda dam slatkiše i tako on lijepo svako jutro prije vrtića pojede kinderpingvin (kako li se to piše ustvari?) i ja sam zadovoljnija jer znam da je sigurno nešto pojeo prije 16h.
klasične priče "ostavi ga da ne jede pa će ogladniti " kod nas nikad nisu palile.
nasreću nije pothranjen, još uvijek je u granicama, ali to što on jede (kruh, kruh i pečena jaja, poneki slatkiš) i kako jede (još uvijek ga hranim, recimo svaki treći obrok hranim, dva pojede sam) mene dovodi do mnogih besanih noći.