Moji su vec "veliki" ali isto kad idemo uglavnom idemo skupa.

U zadnje vrijeme su se malo primirili, ali je bilo strasno za slusati kad sam nakon cetiri mjeseca jutarnje smjene pocela raditi jedan dan ujutro a jedan popodne.

Kad sam radila stalno ujutro , nisu ni znali kad sam odlazila , baka je ujutro dolazila u krevet a ja sam kod kuce "vec" oko jedan sat - tada mi Mihael znao reci da sam ja bas dobra, jer sam "vec" dosla!

Naime, kad god sam isla popodne jako su plakali, znali su se obadvoje zalijepiti za mene.Baka i deda su morali unaprijed smisljati s cim ce ih specijalno zabaviti kad ja odlazim Jedno vrijeme sam morala skrivecki odlaziti,( ali to bas ne volim) onda je bilo malo bolje.
U zadnje vrijeme ne placu, ali me Mihael cesto pita jel idem sutra na posao, i da on bas voli kad ga ja cuvam iako su baka i deda OK.

Ja uglavnom kada dodjem kuci , vise nikud ne idem sama, a i kad bi morala mislim da bi opet plakali.

Kod moje mame u Zagrebu nisu nikad ostali bez mene, povremeno idemo u goste tamo a spavali su tamo preko dana samo samnom.

Mislim da bi za njih bila katastrofa ( puno suza) kad bih ih negdje ostavila , pa cak i sa tatom.
WC i tusiranje isto bez njih ne prolazi.