Citiraj IvanaR prvotno napisa Vidi poruku
E sad, zanima me da li neko ima iskustva sa adaptacijom u nekoj nebalkanskoj zemlji. Kako oni tamo to shvataju i sta savetuju roditeljima?
Moja E je sa 4g1mj krenula u vrtic u Italiji. Pritom nije imala nikakva iskustva ni sa jaslicama ni sa vrticima - bila je samnom kuci.

Imali smo dogovor sa ravnateljicom vrtica da dodjemo s njom jedan dan u doba rucka. Upoznali su je sa svim tetama, a posebno sa onima iz njene grupe (makar ovdje djeca dolaze u kontakt sa svim tetama jer je svaka zaduzena za neku edukativnu aktivnost), provele kroz vrtic, uvele ju u njihovu sobu (u kojoj inace borave do skupljanja za dorucak i kasnije nakon rucka za mirnije aktivnosti, sve ostalo vrijeme djeca iz svih grupa provode ili svi zajedno ili u drugim sobama ovisno o aktivnostima) da se tamo malo poigra, tako da zna gdje ce u ponedjeljak doci.
Napravljena je pauza od tih par dana - razgovor je bio u srijedu - da mi jos s njom kod kuce popricamo i vidimo kako 'dise' povodom vrtica, kako je se dojmio, da li se veseli odlasku.

Preporuka je bila da ju prvi dan dovedemo malo kasnije, kako bi izbjegla scene plakanja djece pri odlasku roditelja. Moram napomenuti da ovo nije bio niti pocetak vrticke godine - krenula je negdje u studenom, ako me sjecanje ne vara - ali naravno, uvijek ima djece koja teze reagiraju na to da mama/tata odlaze a oni ostaju, i to su htjeli izbjeci.
Tako je i bilo, vrticka teta ju je uvela, mi smo bili u kutu sobe, posjela ju je u grupu i onda su poceli s pjesmicom "Ja se zovem X - Kako se ti zoves?" pa po redu djeca govore svoje ime, a onda ih sva djeca ponavljaju... Uglavnom, da se tako upoznaju na jednostavniji nacin.
Prvi dan je trebala ostati do 10h. U 9:30h nam je teta rekla da probamo izaci iz sobe i pricekamo vani.
U 10:00h smo trebali otici kuci, no teta nam je rekla da se prosetamo i vratimo po nju u 11h, jer adaptacija odlicno napreduje.
U 11h smo dosli po nju, i ona nije htjela ici kuci , i tako smo se opet setali do podneva, i onda ju nagovorili da dodje kuci.

Prvi tjedan je ostajala u vrticu do prvog izlaza (11:45 - za djecu koja ne rucaju).
Drugi tjedan je ostala u vrticu do drugog izlaza (12:45 - za djecu koja rucaju ali ne ostaju na popodnevnim aktivnostima - ovdje nema spavanja u vrticu).
Onda su dosli zimski praznici, i negdje par tjedana nakon praznika, pocela je ostajati puno vrijeme, do 15:40h.

Sve u svemu, adaptacija nam je prosla vrlo glatko, E je vrlo brzo stekla svoje prijatelje, odnosi s tetama i osobljem su bili odlicni, uvijek smo se mogli zaustaviti s njima u razgovoru i izvjestaju, i vrtic u Italiji nam je jedno super pozitivno iskustvo.