Kako reći ne?

[*mamica*]

U vrijeme kada mi trudnoća nije bila u primisli, pa sve dok nismo počeli sa dohranom, maštala sam kako moje dijete neće ni dirnuti smokiće, čokoladice, sladolede i sl. sve do treće godine života - otprilike do kad pođe u vrtić.
Evo, sada će joj godinu dana, trudim se da jede superzdravo, kuhano... A sva djeca oko nje su u njenoj dobi već ooooodavno jela kolače, čokolade, Monte je neizostavni dio svakodnevne prehrane, doslovce obrok.
Ona je već svjesna i kada djeca oko nje jedu sladoled i čokoladu i ona to želi. Čak joj ta dječica pružaju to, onako darežljivo, dječje ljubazno. Ona jadna pruži ručice i želi to uzeti i pojesti, a ja joj to oduzmem i maknem je i doživim strijeljanje pogledima, komentare i sl., a dječica, skupa s mojom malenom, me zbunjeno gledaju.
Naravno da ne želim da moje dijete ikada redovito jede te nesretne slatkiše, ali da li je u takvim situacijama previše odvajam od druge djece, štetim li joj time?
Osim toga, i mene je mama hranila po tadašnjim uputama najzdravije prehrane i sl. i sve do puberteta me nije zanimao junk, a otad se doslovno gušim u slatku - tegla nutelle/linolade, tepsija kolača i ona ogromna milka čokolada za mene je doslovno piece of cake.
Ukratko - ne želim da moje dijete jede slatkiše, želim da se, kao i dosad, hrani zdravo, ali ne želim je izdvajati iz društva i činiti joj štetu u smislu socijalizacijskog i psihičkog razvoja

[Mimah]

Razumijem kako ti je. I ja pokušavam hraniti dijete što je zdravije moguće u okruženju gdje je to izgleda baš čudno- htjeti djetetu dati zdrave temelje. Ali, na rođendanima i sl., ako mala pruža ruke za nečim, dam joj (čipsa je recimo jela) i maknem zdjelu ili se maknem s njom. Ona je takva pa ne inzistira dalje.

Vjerujem da se ništa tragično neće dogoditi ako u takvim situacijama proba i nešto što ne smatram da bi trebala jesti.

[mamitzi]

mislim da mene isto čeka s mojom elom koja voli jesti. i planiram razmisliti što ću joj dati a što ne, jer besmisleno se boriti i provesti rođendan u plaču ili ne odlaziti nigdje. možda griješim ali neki suhi keks ili kockica čokolade dovoljan bi bio da zavaru nju i protivnike (pod time mislim na ono kad sva djeca jedu smokiće u parku a poneko plače jer nesmije)
filip nije volio jesti - lako sam mu sve to maknula, nije ga bilo briga. kad je imao 3 godine nakon jednog rođendana u vrtiću teta me pošpotala zašto on ne zna da se kiki bombon guli- pa nije nikad vidio kikiće do tada. nažalost to je krenulo stramputicom zadnjih godinu, dvije ali sad više nije mali.

[sandra-zvrk]

I ja ne smatram da će se nešto stravično dogoditi ako proba neštio od junka, ali doma to sigurno nebude dobila. Ja imam štos kad krenem u šetnju po susjedstvu. Uvijek završiš kod nekog na kavi, a u pričuvi su fiiinnniii rižini keksići. I kad sjednem na kavu odmah vadim keksić i dajem joj prije nego pitaju "a kaj bumo tebi dali?!?" ježim se na to pitanje. Keksić nam je spas u takvim trenucima. Baš neki dan dobila kinder. Nije mi se dalo raspravljati (živim u takvoj sredini gdje pas laje, vjetar nosi)već sam ga "spremila za poslje jer eto, baš papa keksić koji jaaako voli".
Meni je kinder baš pasao nakon kave!

[apricot]

eh, ja sam vještica
ne dam i gotovo i uopće ne mislim da mi dijete zbog toga pati.
ok, možda u tom trenutku budu tužni, ali ja im to nadomjestim nečim drugim.

do treće godine ne dam ni da pomisle da smoki, napolitanke... ma ni ne znam sada što jer imam doma skoro osmogodišnjakinju koja još nije probala monte, dukatino, kinder-nešto...
doma vjerojatno neće ni kada budu imali 20, ali na rođendanima na kojima su bez roditelja (od četvrte na dalje, dakle), ništa ne ograničavam.
i, ne čine mi se kao isfrustrirana djeca.

[*mamica*]

Apricot, meni je problem jer znam da su MENI dosta takvih stvari branili roditelji i, s jedne strane, naučila sam reći ne i izboriti se za sebe, ali to je došlo tek u godinama npr. sa 16, 17... Nisam se povodila za nečime jer "svi tako rade". Ali kao mala sam se osjećala izdvojeno, neprihvaćeno i ne želim da moje dijete to osjeti, jer je bilo prilično bolno. A izvana nisam izgledala tako.
I i ja sam htjela biti vještica i ne dati ništa, i ja imam uvijek u pričuvi rižin keksić i uvalim ga, ali svi znaju za moje stavove o prehrani djece (pa i odraslih, samo što se ja ne pridržavam onoga za što znam da je dobro) i sažalno gledaju taj njen keksić i komentiraju. Nedavno sam doslovno bila grubo verbalno napadnuta jer djetetu nisam dala kolač.
Osim toga, ona još nema niti punih godinu dana, dosad je isključivo jela kuhanu, nezačinjenu hranu - voće, povrće, žitarice, meso, ribu, mlijeko i ne dolazi u obzir da još jede čokoladu prvenstveno jer je zdravstveno najstrože zabranjeno ispod godinu dana je jesti. Ne znam niti kako ću joj početi davati pečenu, začinjenu hranu, umake koje mi jedemo - mislim da će joj to biti popriličan šok.
Isto tako, ona stvarno jede apsolutno sve, ne postoji još namirnica i okus koje je odbila, brokula joj je najdraže povrće - ne želim da to pokvari slatkišima, pa da počnu problemi s prehranom i da joj se prehrana svede na dvije (slatke) namirnice. Jedina stvar koja joj zasad, po mom mišljenju, kvari prehranu u enormne količine kruha koje pojede i tu nema pomoći. Mogla bi, mislim, sama pojesti pola kruha, samo da joj to dopustim.
Mogu podnijeti vrlo lako da mene kritiziraju, da mi prave scene kakvu sam nedavno doživjela, svejedno mi je jer znam da sam u pravu, ali ne želim njoj naštetiti...

[apricot]

ističeš li ti pred drugima i pred djetetom da vi ne jedete ovo ili ono?

[*mamica*]

Jesam kada pričamo o prehrani, a sama ne. Ma sve je počelo s time kada sam rekla da ću 6 mj. isključivo dojiti na zahtjev - već su je svi vidjeli izgladnjelu i dehidriranu. Tek kada su se poslije nje i druga djeca rodila i uvažena lokalna pedijatrica to isto rekla, onda su to prihvatili kao ok.
Onda kada je počelo sa dohranom, naravno da su pošli savjeti - juhice, meseko, čokolino.. sa 6 mj.! I onda sam ja rekla da ne i objasnila zašto ne i opet počela stara priča.
Osim toga, malena je mršava i duguljasta, a sve bebe oko nje izrazito bucmaste, pa me stalno zabrinuto ispituju i komentiraju kako je premršava. A ona jede od jutra do mraka, svakih sat i pol - dva najviše, samo što jede pomalo. Samo kad spava, onda pojede velike količine i za sat i pol opet jovo nanovo - jede.
Dakle, nikada ne pričam napadno niti prva započinjem priču niti zgroženo komentiram drugu djecu - to ostavljam za tračanje nasamo sa suprugom Ali znam da drugi to komentiraju, što preda mnom, što meni iza leđa. Naravno, ne zlobno i zlonamjerno, jednostavno im je drukčije i neobično, jer ovdje su tek sa mojom malom vidjeli što je to rižin keks, što je proso i kako beba može od prvog dana dohrane jesti nemiksanu hranu, dakle komadiće.

[apricot]

vjeruješ li ti da si u pravu i da radiš najbolje što znaš za svoje dijete?

[*mamica*]

I da se razumijemo, nije sada glavna tema svih priča prehrana mog djeteta, niti je to nešto o čemu ljudi razmišljaju danonoćno, odslušala sam svoje radi tog kolača od jedne lijeve babe i to je bio taj incident
Ali ono što je mene zabrinulo bio je događaj kada je drugo dijete mome pružilo sladoled i ona je zinula da ga pojede, a ja sam je odmaknula i dočekala zbunjene poglede djece i komentare (ne zlonamjerne!) odraslih. Eto, ta reakcija djece me je zabrinula i ne želim da se djeca vesele uživajući zajedno u slatkišima, a da moje dijete stoji po strani i bude "ono kojem mama brani i ne smije". Eto ,to je suština cijele priče.

[*mamica*]

vjeruješ li ti da si u pravu i da radiš najbolje što znaš za svoje dijete?

Ne, zato i pitam Tj., znam da sam u pravu što se tiče fizičkog zdravstvenog stajališta, znam da radim najbolje za svoje dijete, pogotovo kada je u pitanju dojenje, dohrana i sl., ali ne znam jesam li u pravu sa socijalizacijskog i psihičkog stajališta, je li činim dobro kada je u pitanju socijalizacija i osjećaji mog djeteta.
Jer, ja sam htjela postupati onako kako ti postupaš sa svojom djecom, ali sada mi upitnik stoji iznad glave.

[Death-of-Art]

nemam namjeru djetetu uskraćivati slatkiše.

a nema mi ništa odurnije od mamica koje se skrivaju pa žderu čokoladu djeci iza leđa...a činjenica jest da ljudima u dobi 30+ čokolada sigurno više šteti nego jednom djetetu u razvoju koje i da pojede 10 čokolada mu ništa neće biti jer djeca imaju ekstra brz metabolizam /ukoliko pričamo o djeci koja nisu zarobljena pod staklenim zvonom i koja su normalno u pogonu 10-15 sati dnevno kao što je to bilo kad sam ja bila mala/

jedino što ne opravdavam jesu slatkiši neposredno prije glavnog jela...ali kao dio manjih obroka svakako prihvaćam jer i ja volim slatkiše i nemam namjeru odreći ih se nipošto. to mi je jedan od većih gušteva u životu skupa s kavom. imam 180 cm, 68 kila , normalan tlak, nisam debela , zdrava sam...svaki dan jedem slatko otkad znam za sebe i nema šanse da bih sve fine poslastice koje sam ja isprobala uskratila svom djetetu.
slatkiši su dio kulture i nešto što svatko zaslužuje.
a osim toga, savršeno dobro djeluje na mozak za vrijeme učenja što je meni kao studentu pravi spas u vrijeme ispitnih rokova.

preokrutne ste.
ali neka vam je. vaša djeca vaš izbor.
meni je samo te djece jako jako žao.

[MIJA 32]

ti činiš najbolje za svoje dijete
i nemoj dozvoliti da te poljuljaju priče iza leđa,svatko radi onako kako misli da je najbolje
ja u park ne nosim ništa osim vode i ponekad neko voće
svi oko mene nose štapiće,smokije,gumene bonbone....
moji onda sline i traže me isto to
ja kažem da nemamo ; ponudim ono što imamo i gotova priča
ukoliko ih netko ponudi dozvolim da uzmu,jer im u toj količini neće štetiti i ne jedu takve stvari svaki dan
kad su bili manji rekla sam da oni to ne jedu i gotovo

samo jedanput se jedan tata čudio kako ne jedu smoki jer je to za djecu,ali ja sam rekla da znam da je za djecu,ali oni to ne jedu i priča završena

neki dan je jedna mama komentirala (meni) da sam ja jedina mama koja je u park donijela voće i onda sam joj rekla da više volim da jedu voće nego slatkiše

[apricot]

meni je samo te djece jako jako žao.

koliko sam vidjela na drugim podforumima, žao ti je i djece koja ne doje.
i djece čije majke se skrivaju dok doje...
bilo ti je žao i djece rođene carskim rezom...
i svačije djece... osim tvoje.

ok, ja mogu prihvatiti da si ti najbolja majka na svijetu i da bi nam svima trebala biti uzor.
ali i ti prihvati da nas ima i manje idealnih, nas "mamica koje se skrivamo pa žderemo čokoladu djeci iza leđa".
za njihovo dobro.

[apricot]

ne znam jesam li u pravu sa socijalizacijskog i psihičkog stajališta, je li činim dobro kada je u pitanju socijalizacija i osjećaji mog djeteta.

odgovor na to pitanje ćeš sama dokučiti vremenom; puno je pogrešaka koje ćemo tijekom roditeljstva napraviti, puno ćeš se još preispitivati... tek si započela sa roditeljstvom.
svaki dan donosimo neke odluke vezane uz našu djecu; tko sada može reći jesu li ispravne, kada ih svi "mjerimo" sa vlastitog stanovišta.

ti si roditelj i misliš da znaš što radiš.
isto tako, ti si ta koja mora povući granicu koju će djeca uvijek pokušati pomaknuti, ovisno o tvojoj čvrstoći i dosljednosti.
danas ćeš brinuti hoće li biti povrijeđena zbog nečega što se zove "monte", sutra će to biti Ninje kornjače na TV, prekosutra izlazak do 10, za koju godinu cigareta u pušačkome društvu, markiranje sa nastave... nema kraja našim roditeljskim nesigurnostima radimo li ispravno.

ti si ta koja postavlja temelje svojega roditeljstva.
to, naravno, ne znači da ponekad nećeš i "olabaviti", popustiti, dogovoriti se... sve u sprezi sa djetetom.
ali sada, dok su ovako mali, samo mi smo ti koji donosimo odluke za njihovo dobro.
i nadamo se da su ispravne.

[Death-of-Art]

ti činiš najbolje za svoje dijete
i nemoj dozvoliti da te poljuljaju priče iza leđa,svatko radi onako kako misli da je najbolje

što to čini najbolje?
ispoljava svoje porive za manipulacijom i kontrolom na način da djetetu uskraćuje nešto što je sasvim normalan dio prehrane.

sama kaže kako je njoj kao djetetu to bilo teško podnositi i onda ona istu stvar čini.
kaže da se sjeća kako je njoj to bilo tužno i svejedno će svoje dijete dovesti u istu situaciju?

što je tu pohvalno?



pričate o slatkišima ko o crnom vragu.

pa da moje dijete pruži čokoladu drugom djetetu u parku i da se pojavi majka tog drugog djeteta i zabrani mu da pojede tu čokoladu mislim da bih se od muke rasplakala.

to mi već graniči s nekim oblikom zlostavljanja djeteta.
em što mu uskraćujete nešto što je u principu prilično ukusno i što djeluje povoljno na mozak u nekoj normalnoj količini (lučenje endorfina i serotonina) em što ga maltene izopćujete namjerno iz društva.
bez ikakvih utemeljenih argumenata.
jer ste eto pročitale par članaka na netu o tome kako su slatkiši štetni i kako sigurno uzrokuju tumor na mozgu i hepatitis b.

prije 2000 godina je rečeno da ne kvari čovjeka ono što ulazi u usta jer što uđe u usta izlazi vrlo brzo van ko da i nije postojalo.

ali traume koje će djeca nositi zbog vaših "ne. on to ne jede."
ostaju zauvijek.

i ne, nemoj mi sad reći da djeca neće biti istraumatizirana zbog toga...pa evo autorica teme je jedna od takve djece i očito je da nije nešto indiferentna prema tome što su joj roditelji uskraćivali slatkiše.

možete li jednostavno djeci dopustiti da budu djeca a ne robovi vaših fiks ideja?

i što voće... tko priča o voću? što to znači da dijete koje pojede čokoladicu neće jesti voće?
čemu takva isključivost?
zašto ne bi jeo i voće i čokoladu?

naravno, ovo sve govorimo u kontekstu zdravog djeteta koje ne boluje od šećerne bolesti naprimjer pa da stvarno ne smije jesti slatkiše.

mislim da potcjenjujete opako ljudski organizam. osobito dječji.
i to sve na štetu vaše djece.

hoće . imat će traume.
i da. sjećat će se svega toga nerado.

naravno, sad će moj post biti pobrisan jer se krši s razmišljanjem moderatorice/administratorice foruma roda.hr.
jasno mi je. naravno.

[apricot]

daješ si preveliku važnost; zašto bi ti post bio obrisan?

[*mamica*]

Mala ispravka netočnog navoda - nigdje nisam napisala da su mi roditelji branili jesti SLATKIŠE :p

[*mamica*]

Draga Mija, Death of Art, Apricot, ostale... Meni je najveći problem što moje dijete sada ima 11 mjeseci, da je starije, pa hajde dobro, naravno da bih dopustila da uzme od drugog djeteta ili da pojede takvo što na rođendanu. Ali do treće godine života ne želim da to ni u ludilu proba, ali pitam se hoću li moći izdržati? Pitam to zbog njenog dobra, jer vjerujem da ona već sada stvara čvrste veze među djecom s kojom se druži - svojim rođacima i kumovima, a do treće godine je dugo.
Apricot je lijep post napisala i posve je u pravu. Ona još uvijek niti crtiće ne gleda, niti televiziju uopće, čak niti da je zabavim na trenutak. Eh, počinje dakle sa čokoladom i Ben Tenom, kako će tek biti kasnije??...

[apricot]

tako je, tvoje dijete ima 11 mjeseci.
ovo što piše Death je sasvim ok za djecu od tri, četiri godine, kada su potpuno svjesni zabrana, uskrata i različitosti.
ni ja nisam pisala o uskraćivanju slatkiša, nego o uskraćivanju "smeća" (ružno je hranu tako nazivati, ali ja smoki, napoilitanke i slične gluposti upravo takvim doživljavam).

sada pokušaj biti ustrajna, a kasnije ćeš popuštati koliko dijete bude starije i kada procijeniš da mu neće biti škodljivo.
jer ono što je danas loše, za godinu dana više neće biti.
a što je godina dana prema cijelome životnome vijeku'
barem kada je sladoled u pitanju.

[Death-of-Art]

i mislim da je to sve stvar pretjeranih požuda za kontrolom drugih... a toga bi se čovjek trebao riješiti bio on roditelj ili ne...ali osobito kad je roditelj jer sva ali baš sva djeca koju znam a da su odgajana od takvih control frikova koji dakako žele najbolje za svoju djecu su bila sputana i nesretna.

kod mene su znali doći frendovi kojima majke nisu dale da prdnu u stanu...onda bi čitav kaos napravili.
a zašto? zato jer im doma to nije bilo dopušteno. jer su se morali negdje izluftati.
a neka su. drago mi je da su barem kod mene imali neko utočište od svojih majki aždaji koje su ih držale maltene zatočene.

i argument:"ako ja mislim da je to dobro za moje dijete onda je to dobro za moje dijete."
kriva konkluzija totalno.
možda graniči i s fanatizmom.
to što vi mislite da je dobro za vaše dijete ne znači da je uistinu objektivno dobro za vaše dijete.

da se mene pita za moje dijete bi bilo savršeno da ne dođe u kontakt s ikakvim bakterijama i virusima jer hej ja bolujem od OCD-a pa bi bio red da i moje dijete se ponaša u skladu s tim.
ne.
to ne funkcionira tako.
sama znam kako je OCD bolest koja sputava i nipošto ali uistinu nipošto ne želim da moje dijete jednog dana prolazi kroz to sve i da mu kvaka na vratima predstavlja opasnost od raznih boleština.
da. pustim ga da dira i ljuljačke i tobogane i sve što na sebi ima mali bezbroj potencijalnih zaraza.
jer želim da bude slobodan a ne zatočen u mojim nebuloznim zahtijevima.



vi gledate što je dobro za vas i što vama paše.
paše vam da budete u očima drugih prave majke.
"ja ne dajem slatkiše svojoj djeci"
i to vam daje neku titulu i način da se dokažete drugima.
nema to veze s dobrom voljom koja se odnosi na vaše dijete.
štoviše, to uopće nema veze s vašim djetetom...vaša su djeca samo kolateralne žrtve u vašim potrebama da ih prekomjerno kontrolirate.

danas slatkiši a sutra kad napuni 15-16... što?
zabrana masturbacije?
jer vi mislite da to nije dobro za njih.


slatkiši su tu najmanje bitna stvar ali savršeno jasno pokazuju u kojem smjeru odgoj ide.
u tom da će dijete biti sve samo ne sretno.
jer ste ga namjerno izopćile.

[Death-of-Art]

daješ si preveliku važnost; zašto bi ti post bio obrisan?

pa iskustvo me naučilo.
već si mi dosta postova pobrisala.

dakle, to znači da sam važna?

super. još kad bi mi bilo stalo do toga...

[Death-of-Art]

Draga Mija, Death of Art, Apricot, ostale... Meni je najveći problem što moje dijete sada ima 11 mjeseci, da je starije, pa hajde dobro, naravno da bih dopustila da uzme od drugog djeteta ili da pojede takvo što na rođendanu. Ali do treće godine života ne želim da to ni u ludilu proba, ali pitam se hoću li moći izdržati? Pitam to zbog njenog dobra, jer vjerujem da ona već sada stvara čvrste veze među djecom s kojom se druži - svojim rođacima i kumovima, a do treće godine je dugo.
Apricot je lijep post napisala i posve je u pravu. Ona još uvijek niti crtiće ne gleda, niti televiziju uopće, čak niti da je zabavim na trenutak. Eh, počinje dakle sa čokoladom i Ben Tenom, kako će tek biti kasnije??...

i kaj da proba?

da pojede mrvu čokolade..reci mi...hoćeš li ga vodit na ispumpavanje želuca?

[apricot]

o, da...
ja sam svoju djecu izopćila još u trbuhu.
jer mrzim šećer u prahi, pa ga nisam ni u trudnoći jela.
Death, pretjeruješ.
Govorimo o djetetu od 11 mjeseci. Misliš da ga roditeljske odluke o nedavanju slatkiša u toj dobi izopćavaju iz društva?
Čisto sumnjam.

[Death-of-Art]

o, da...
ja sam svoju djecu izopćila još u trbuhu.
jer mrzim šećer u prahi, pa ga nisam ni u trudnoći jela.
Death, pretjeruješ.
Govorimo o djetetu od 11 mjeseci. Misliš da ga roditeljske odluke o nedavanju slatkiša u toj dobi izopćavaju iz društva?
Čisto sumnjam.

oprostite. omaknulo mi je da se radi o djetetu od 11 mjeseci.

pričala sam naravno o starijoj djeci koja su već svjesna sebe i okoline.

naravno da se dijete staro 11 mjeseci neće osjetiti uskraćnim.


ali isto tako...sad baš da će mu mrvica čokolade do treće godine štetiti...to mi je također pretjerivanje ali ok.

[apricot]

pa iskustvo me naučilo.
već si mi dosta postova pobrisala.

dakle, to znači da sam važna?

super. još kad bi mi bilo stalo do toga...

obrisala sam postove u kojima se ti i druga korisnica međusobno vrijeđate.
njezine jednako kao i tvoje.
da, takvi se postovi brišu jer ne dopuštamo nama neprihvatljivu retoriku.
to što ti misliš da si bolja od ostalih, to nije podložno editiranju postova.
samo životnih stavova
ali, to ćeš morati sama

[Matilda]

Ne kupujem slatkiše. Jednom tjedno ako se zalomi da na svoju inicijativu kupim torticu ili životinjsko. M dobije od tete kinder jaje, uzme igračkicu, a čoksu baci (ili pojedem ja
Dok su bili jako mali, ako su i došli u situaciju da im netko nudi slatkiš ili grickalicu, čak i sok, rekla sam Mi to ne jedemo (pijemo). I sve pet.

Zbog tih silnih grickalica i slatkiša na igralištima, sada kad su veći, imamo svoje grickalice. Alnaturine perece, kekse od prosa ili "stiropor" (rižin kreker).

Naravno, dogodi se da im ruka pobjegne i u vrećicu smokija, i sami već znaju granicu. Na rođendanima je to stalno, ne branim, samo je upozorim da bude umjerena a i sama je primijetila da joj je uvijek loše nako tih "smoki/čips/cola pijanki".

[sirius]

Osobno nemam problema oko zabrane hrane za koju smatram da nije dobra za moju kćer ili da je premlada za nju.
Samo kažem "Ona to ne jede" ili ju maknem fizički iz situacije.
Jednom sam imala monolog pred susjedom kad je stavila punu zdjelicu gumenih bombona pred nju uz poruku meni da moram nekad popustiti.
U svakom slučaju sa vremenom nisam tako stroga oko smeća (kao što sam bila dok je imala 11 mj.), ali svejedno granica postoji.

[Death-of-Art]

obrisala sam postove u kojima se ti i druga korisnica međusobno vrijeđate.
njezine jednako kao i tvoje.
da, takvi se postovi brišu jer ne dopuštamo nama neprihvatljivu retoriku.
to što ti misliš da si bolja od ostalih, to nije podložno editiranju postova.
samo životnih stavova
ali, to ćeš morati sama

ne. ja ne mislim da sam bolja od ostalih.
to što si ti podložna amaterskom psihoanaliziranju je nešto na čemu ćeš ti trebati raditi jer fakat nije ok.
prilično nekulturno ali na suptilan način.

ja samo kažem da je ružno djetetu uskraćivati slatkiše i to je sve.


ako sam zbog toga bolja od drugih.
eh. super. još bolje.
dvije muhe jednim udarcem.

[apricot]

vi gledate što je dobro za vas i što vama paše.
paše vam da budete u očima drugih prave majke.
"ja ne dajem slatkiše svojoj djeci"
i to vam daje neku titulu i način da se dokažete drugima.
nema to veze s dobrom voljom koja se odnosi na vaše dijete.
štoviše, to uopće nema veze s vašim djetetom...vaša su djeca samo kolateralne žrtve u vašim potrebama da ih prekomjerno kontrolirate.

digla sam se na lijevu nogu pa mi to daje za pravo da citiram ovaj dio i da ukažem kako je ipak pisano prilično patronizirajuće.

žao mi je što ne mogu nastaviti svoju suptilnu bezobraštinu, ali moram ići.
nema me do sutra ujutro, a tada ću biti raspoložena za nastavak.
zapravo, ovisno o nozi na koju se dignem.

[Anemona]

ja samo kažem da je ružno djetetu uskraćivati slatkiše i to je sve.

Ne ti kažeš nešto sasvim drugo:

to mi već graniči s nekim oblikom zlostavljanja djeteta.

Ovo je naravno samo jedan mali dio, bilo je tu i dosta vrijeđanja, a nisi ni pročitala da se radi o djetetu od 11 mjeseci.
Moje mišljenje o slatkišima je:
- nisu za djecu do barem 2. godine.
Zašto? Ne zato jer ja tako kažem, nego jer su puni aditiva i koječega što smatram nepotrebnim za dijete te dobi, jer večina djece onda bolje prihvati slatke okuse na štetu voća i povrća, mogla bih još nabrajati općenito, ali da se prebacim konkretno na moj slučaj.
Moje dijete je bio "slab jedač" i osim onog dijela u kojem smatram da su slatkiši do xy dobi štetni, a neki i puno kasnije.
Jedenje slatkiša bi mojem djetetu automatski utjecalo na količinu ostale pojedene hrane.
Utjecalo na probavu.
Utjecalo na zdravlje zubi,...
Kod mene su bile i olakotne okolnosti, koje su mi omogučile da moje dijete ne jede slatkiše do određene dobi, bez trauma koje DoA navodi:
- kod nas u park nitko ne nosi slatkiše
- okružena sam roditeljima, koji isto tako ne daju nezdrave slatkiše
- i najvažnije, moje dijete je ispalo neljubitelj slatkog (tu mislim na bombone i ostala sranja)

On nikad nije tražio slatkiš, npr. u dućanu, jer ih ne doživljava kao nešto što želi.
Prvo od slatkiša je dobio čokoladu, jer nju smatram najboljom verzijom slatkiša (ne znam više u kojoj dobi).
Danas sa tri godine voli:
- čokoladu
- domaće kolače od čokolade
- domaće gibanice
- sladoled
- puding
- i neki dan je probao Nutellu, sam si je uzeo iz frižidera

Dakle ne smatram da ga zakidam za nešto. Ne branim slatkiš, ali ljudi koji mu nude slatkiše znaju da mu je ok ponuditi čokoladu, a ne gumene bombone npr.
Pojede normalno čokoladu, barem komadić dnevno, pojede sladoled sigurno 3 puta tjedno, pojede i štapiće kod bake.
I ne vidim zašto mu ne bi nudili dokazano prihvatljivije.
Zašto da ne pojede štapić, umjesto smokića, gumenog bombona,...?
Poanta je da moje dijete opet dobije svaki dan slatkiš, ali prihvatljiv za njegovu dob, poanta je da nikad nije tražio slatkiš, a da mu ja nisam dala, osim što zna da je prvo ručak, pa slatkiš, ali bilo je i situacija da je pojeo komadić čokoladice prije ručka, ako to on silno želi.
Poanta je da kod mene nema njemu vidljive zabrane, nego se je uvijek radilo na pravilnom usmjeravanju ljudi koji mu nude slatkiše i na usmjeravanju njegovog ukusa za slatkiše.

[pomikaki]

Moje je pravilo da u kući ne smije biti slatkiša (možda crne čokolade, domaće marmelade, a ponekad ispečem neke kolače, ali zbilja rijetko) i da se što zdravije hranimo bar dok smo doma. Kad izađemo u grad ili smo u gostima, dopuštam slatkiše, ali gledam da se ipak ne pretjera u količini.
Mislim da su slatkiši sasvim nepotrebni i jedino štetni, ali s druge strane meni su ih moji branili pa sam ih jela skrivečki i dan danas sam luda za slatkim. A u dječjim danima bila bih najradije sastrugala bombon s ceste ako bih ga našla.
To vjerojatno nije ni kod svake osobe isto, netko je više sklon slatkišima a netko ne. Pojma nemam zašto na mene nisu utjecala pravila mojih roditelja, ne onako dubinski (svjesna sam bar razumski što je ok a što ne, ali podsvjest bi sad rado jednu čokoladu )

[Anemona]

Mogla bih ja otvoriti temu na filozofskom zašto neki ljudi više vole slatkiše, neki manje?
Ja nisam godinama jela slatkiše, kao dijete sam ih jela malo, nikad me nije specijalno privlačio taj okus slatkog. U trudnoći ih nisam jela uopće, radi gestacijskog dijabetesa,... jednostavno nisam neki ljubitelj.
Danas mi ponekad dođe da potamanim čokoladu, Domaćice, ali rijetko, više sam ljubitelj komada dobre torte ili kolača.
Zaključak je da je ipak možda nešto i u genima.

[mašenka]

Dok je Maša bila do godinu-godinu i pol smo bili "strogi" prema smoki-kroki-kinder i ostalim čudesima. Ljude koje redovito viđamo već su se naučili da donesu banane umjesto kindera, i sl. Ako već donesu a vidimo da je besmisleno objašnjavati- spremimo "za poslije ručka" .
Sada sa dvije godine Maša gricka slane štapiće koje nemamo u kući pod redovito(sama guli sol sa njih), pojede tu i tamo kockicu-dvije čokolade, pojede sladoled (iz mini zdjelice), ako dobije negdje od djeteta bananko- nek ga pojede (ionako pola baci), smoki, čips, zapravo većinu toga neće.
Ali mislim da sve to ovisi koliko je često u prilici, da dođe ujutro susjeda s pingvijem, u 10 u dućanu da popije sok, popodne u parku pojede smoki pa sladoled na putu za doma i čokolino za večeru - mislim da bi branila jer ne znam gdje bi stala neka "prava-zdrava" hrana? Dok je to nesvakidan, neka ga. Sjećam se npr lani su djeca na plaži svi nosili kojekakve grickalice i dijelili sa svima, doskočili smo tako da smo mi nosili rižine stiropore i mi ih nudili drugima znači sve pet, dijeli s djecom a ne trpa se krokijima (ali sam ih se bogami i nakupovala ).

[ribice]

Kod nas je do godine bilo strogo no no za slatkiše osim suhih keksića od (kršitelj koda)..i pogotovo smokića..
A kako je bila bucmasto dijete i slabo jela dohranu lako sam se obranila od nudilaca s objašnjenjem da ako nešto takvo pojede ne će htjeti ručak a ionako slabo jede :p, a nakon godine i dalje nisam sama davala ništa ali ako bi joj netko ponudio ja sam dopustila da nekada proba..opet ne bilo što s kikirikijem zbog alergija, ali pametno dijete nenaviklo na preslatko glatko je ispljunula sav junk.
Tek je sada oko 3 godine počela uživati u sladoledu i di kojoj kinder štangici.
Isto ne držimo doma slatkiše i ne dajemo stalno ali ako se zaželi dobije nešto.
Isto je bilo i sa junk sokovima...tek je pred neki dan probala colu i to zato jer njena najbolje prijateljica to jako voli i ja sam dopustila da proba..i naravno pametno dijete probala i ostavilo..doma to ne kupujemo niti ne pijemo..ako ponekad kupimo velimo da nas boli trbuh i da je to za odrasle i prihvati razloge.
Mislim da je tvoja još jako malena za slaktiše i prazne kalorije i nema osobe na svijetu koja će me uvijeriti da je to nužno dijetetu da do godine dana..
Ali isto mislim da kasnije kad malo poraste prežestoko branjenje nečega..ma bilo čega..preraste u preveliku želju.
Ono što je bitno za dijete je kako se doma hrani i kakve ima prehrambene navike a povremeno lizati sladoled ili pojesti čokse nije prestrašno.

[Bobica]

mi smo uz dohranu u neko doba uveli i vodu - nikada nismo nudili sokove jer mislim da je to nepotreban šećer - a prirodni sok - jabuka, naranča mrkva ... mi se nije dalo cijediti jer sam mislila pa nek žvaće voćku i eto joj soka!
jedina promjena u našoj kući je bila da smo sebi ukinuli sokove - kad smo vidjeli kako beba slatko pije vodu (jer jadna ni ne zna za sok) - pomislili smo - glupo je da dijete hranimo zdravo a mi se nalivamo sokovima!
od onda u našoj kući ima soka samo za goste a mi svi pijemo vodu

kad nam baka pripazi na dijete ponudi joj soka i mala ga hoće, ali mi ne inzistiramo na tome da joj daje vodu - malo soka tu i tamo neće još škoditi , a moja šutnja je zlato i mir u kući!
dijete sa sobom ima svoju bočicu (jana ili studena) i fora je što na stolu prepoznaje flašicu vode i sama traži ako je žedna

[Anemona]

I mi ne pijemo sokove i dijete samo traži vodu. Ne vjerujem da će to rezultirati odlascima psihijatru u kasnijoj dobi.

[Bobica]

nisam sigurna!
mislim da bi se morala konzultirati sa susjedima - znaš da babe iz kvarta znaju najbolje!

[Anemona]

Da i ja nemajka sam jučer pred djetetom popila Coca colu i bez grižnje savjesti kad me je pitao kaj je to, odgovorila sam da je to sok koji nije za djecu, isto kao i pivo.
Jedino kad sam ju iskapila, dijete je vikalo: Maaaaama, budeš se napila!

[Bobica]

Da i ja nemajka sam jučer pred djetetom popila Coca colu i bez grižnje savjesti kad me je pitao kaj je to, odgovorila sam da je to sok koji nije za djecu, isto kao i pivo.
Jedino kad sam ju iskapila, dijete je vikalo: Maaaaama, budeš se napila!

radiš mu traume - sad kad vidi klince kako piju colu na rođendanu sakriće se u sobu i zvati plavi telefon 'upomoć, mi smo na rođendanu i prijatelji cugaju! uskoro će svi biti pijani, dođiteeee!'
a glas pita - koliko imate godina?
- pa Jurica slavi 3.rođendan!
a sa druge strani 'mali nemoj nas zezati, mi ovdje radimo! tu-tu-tu'

[n.grace]

Moje starije dijete do treće godine nije jelo slatkiše. Nisam uopće imala problema s tim, jer nije pokazivala nikakvu želju da ih jede.

S mlađom je druga priča, potpuno se razlikuje od svoje sestre u svakom smislu. Uz to ima stariju sestru koja povremeno i u manjim količinama jede slatkiše (obično su to domaći kolači koje sama radim, ponekad kockica čokolade ili keksić). Mlađa isto pojede, u manjim količinama, naravno, samo i isljučivo uz uvjet da su pojele doručak i ručak (težimo mješovitoj i uravnoteženoj prehrani).

Draga *mamice*, ti znaš što je najbolje za tvoje dijete. Ako odlučiš ne davati djetetu slatkiše, tako i postupaj, slatke okuse nadomjesti voćem i suhim voćem. Osobno, danas smatram da isključivost nije poželjna, mislim da ni previše dobroga nije - dobro. Želim svojoj obitelji osigurati kvalitetnu i uravnoteženu prehranu, slatkiši prolaze u manjim/umjerenim količinama. Mislim da dobro postupam, ali govorim za sebe i svoju situaciju.

I još da se nadovežem na nečiji post da su slatkiši puni aditiva i konzervansa - u trgovinama zdrave hrane moguće je kupiti slatkiše bez istih, čak i bez šećera, s prirodnim zaslađivačima.

[Bobica]

kod nas domaći kolači, doma pečeni keksi i palačinke uopće nisu slatkiši - to su 'prehrambeni proizvodi'
nemojte mi kvariti obiteljski menu

[n.grace]

Navela sam i čokoladu i kupovne kekse.
I ne mislim da domaći kolači nisu slatkiši; sve u što stavljam šećer je - slatko.

[Bobica]

ma ja to sama sebe varam - - ono što ne zovem slatkiš - to nije slatkiš pa ga mogu pojesti!

[mikka]

i mislim da je to sve stvar pretjeranih požuda za kontrolom drugih... a toga bi se čovjek trebao riješiti bio on roditelj ili ne...ali osobito kad je roditelj jer sva ali baš sva djeca koju znam a da su odgajana od takvih control frikova koji dakako žele najbolje za svoju djecu su bila sputana i nesretna.

upalo mi je u oko, a ti optuzujes apri da je podlozna amaterskom psihoanaliziranju

mene su starci hranili samo slatkim, a i danas sam luda za slatkim. tako da uskracivanje ne mora biti povod za ubijanje u slatkom.

ja mislim da je odlicno za klince da ne jedu previse toga, ne bi kod starijeg djeteta isla u krajnost da ne smije ni probati, razgovarala bi s njim o prehrani i sta je dobro jesti, a sta nije.

DoA, tvoje dijete je jos malo, bus vidla kad malo naraste pa krene paljba, pa skuzis na kraju dana da ti dijete nije pojelo nis osim slatkog cijeli dan, mozda onda malo promijenis misljenje.

[litala]

ja sam samo dosla rec da se nutella ne drzi u frizideru molim - pazljivije citat upute za upotrebu

[Anemona]

ja sam samo dosla rec da se nutella ne drzi u frizideru molim - pazljivije citat upute za upotrebu

Ma kaj da velim, ostalo malo od kolača, a u kuhinji je vruuuuuće, pa eto podlegla.

[Bobica]

Ma kaj da velim, ostalo malo od kolača, a u kuhinji je vruuuuuće, pa eto podlegla.

priznaj da si mislila da je u frižideru klinac nikad neće naći - hihihih, pa bi više tebi ostalo! hihihihih

[Anemona]

priznaj da si mislila da je u frižideru klinac nikad neće naći - hihihih, pa bi više tebi ostalo! hihihihih

Kaj je tak očito?

[n.grace]

Sjetila sam se da smo bili posjetili dragu prijateljicu u drugom gradu u vremenu kada je naša starija kći napunila tri godine. Ujutro joj je ponudila čokolino za doručak (tada je imala već dvoje djece, danas ima troje). Kada sam joj rekla da naša cura to ne jede, zaprepašteno me pogledala i pitala "A što, jadna, jede?" XD

Samo da nadodam da mislim kako ovdje "amaterskim psihoanalizama" nema mjesta. Svatko postupa kako misli da je za njegovo dijete najbolje. Ja sam odlučila svojoj djeci ne braniti slatkiše (ponavljam, u umjerenim količinama) sve dok uredno pojedu sve što im stavim na stol. Takav je dogovor, i one to jako dobro znaju. Svi smo zadovoljni, a to nam je najvažnije.