Kako reći ne?

[Peterlin]

U dobi kad su moji dečki tek krenuli u jaslice, problem smo riješili jednostavno - u našoj kući NIJE BILO slatkiša i grickalica. Srećom, vrtić u koji su išla djeca isto je bio jako ok po tom pitanju, pa ni tamo nije baš bilo slatkiša i nezdrave hrane (dogodilo se tu i tamo, na rođendanima, ali u pravilu običnom danom nije bilo ništa osim kolača koje su pekle kuharice i hrpa voća).

Eh,sad, kasnije kad su djeca porasla, nužno su dolazili u dodir sa slatkišima i koječime. Ali djetetu od 3 godine i te kako možeš objasniti da pašteta nije zdrava hrana (moji i danas prepričavaju da su unutra mljeveni rogovi i papci, isto vrijedi i za hrenovke koje ponekad jedu, ali vrlo sporadično). Jedu čokoladu, stariji je keksožder pa moram paziti da toga nema u kući u količinama koje bi zamijenile normalan obrok i to je jednostavno tako. Volimo bitterice iz Lidla i makrobiotičke kekse. Imamo periode (kao sada pred kraj školske godine) kad gledamo kroz prste pa se speculatisi jedu bez ograničenja ako se pojeo ručak itd.

Sladoled isto tako - nikad nismo branili. Djeca NISU izrasla u sladokusce. Čokolino i rižolino - kupila sam doslovce 2 kutije u cijelom njihovom ranom djetinjstvu. Oni to ne cijene. Žitne pahuljice su druga priča....

Još jedan primjer: Evo, mlađi se doma upravo oporavlja od operacije mandula. Rekli su nam "dajte mu puding, sladoled i sl." ali figa - moj sin pojeo je krumpir, meso i povrće (usitnjeno) a s pudinga samo šlag. Moj stariji je sinoć umlatio gotovo cijeli svežanj šparoga (samo kuhane u slanoj vodi, bez prigradnji - po njegovoj volji) itd. Nikada nismo imali problema s njima ni u vrtiću ni u školi - jedu sve, obožavaju povrće (nema kod nas "ja ne jedem mahune" jer ako tata jede kuhano meso iz juhe IAKO mu baš nije fino, svi tako radimo...).

Zaključak - ako hoćemo da djeca jedu zdravo, MI moramo adaptirati svoj način prehrane u tom smislu. Mi doma jedemo stvarno svašta (zalomi se i kobase i taglianeta i njoke, pa čak i koja konzerva fileka) ali naša djeca jako dobro znaju da se to može tu i tamo pojesti (recimo, na godišnjem odmoru), ali da nije zdravo i tak je to nekak prošlo... Ne radimo od toga fame ni drame ako se pojede kruh i salama, ali znaju da se time ne mogu hraniti svaki dan. Svaki dan se jede juha ili varivo, skoro svaki dan se jede topla večera (osim ako je sir i vrhnje ili tak nešto) i ne pričamo puno o tome. Živimo tako. A kad se jede nešto nezdravo (sutra imamo goste pa ćemo pohati meso) vodimo računa da to nije često.

Ima neke hrane koja jako rijetko ulazi u kuću: nutella (mlađi sin redovito dobije osip, a stariji prišteve) ali to je iznimka. Drugo sve jedemo, i vodimo računa da onog zdravog bude puuuno više nego nezdravog. Zbog djece ALI i zbog nas.

[Bobica]

Zaključak - ako hoćemo da djeca jedu zdravo, MI moramo adaptirati svoj način prehrane u tom smislu.
.....
i ne pričamo puno o tome. Živimo tako.

mislim da je ovo ključ uspjeha - ne dramiti previše - jednostavno tako živjeti i gotovo!
nuditi zdravo, jesti zdravo i to je to!

bravo obitelj Petrlin - i mi ćemo tako!

[Smajlić]

joj, sad ste mi otvorile apetit, tak mi se jedu gumeni bomboni i "dickmansi" iz Lidla, i bijela čokolada...

Slažem se da djeci do određene dobi ne treba nuditi nikakve slatkiše, ali isto tako smatram da kad žele u određenoj dobi "probati" ne treba braniti.

Dakle, ne treba biti isključiv i dijete od 5 godina upozoravati na dječjem rođendanu da ne smije piti sok, jesti čips ili bombone i štajaznam. Ili isto sam protiv da su doma djetetu stalno slatkiši na dohvat ruke.

Sve treba biti u nekim granicama.

A ja? kaj da sad radim? Sve navedeno u prvoj rečenici mi se i dalje jede... mada i sladoled od oraha ne bi bio loš izbor... a kaj mogu kad mi to nije na dohvat ruke? Na sreću. Jer ne bi mogla odoljeti.

[miniminia]

tako je, čega nema ne može se ni jesti
trudim se ladicu za smokije i slične otrove držati praznom i visokom...
a ako se zalomi štogod junka na rođendanima, nije tragedija....

[Death-of-Art]

DoA, tvoje dijete je jos malo, bus vidla kad malo naraste pa krene paljba, pa skuzis na kraju dana da ti dijete nije pojelo nis osim slatkog cijeli dan, mozda onda malo promijenis misljenje.

a nisam li napisala da nipošto ne odobravam slatkiše neposredno prije glavnog obroka?
ali naravno, lakše je ne-čitati i onda krenuti sa, da mi oprostiš, nebuloznim zastrašivanjima.

i ne sjećam se da je priča bila o tome da dijete jede isključivo slatko nego o tome da se djetetu uopće ne daje slatko...kao da o otrovu pričamo.
i jedna i druga krajnost jesu neprihvatljive i vrijedne svake osude.

[Death-of-Art]

Da i ja nemajka sam jučer pred djetetom popila Coca colu i bez grižnje savjesti kad me je pitao kaj je to, odgovorila sam da je to sok koji nije za djecu, isto kao i pivo.
Jedino kad sam ju iskapila, dijete je vikalo: Maaaaama, budeš se napila!

tipično loš primjer.

zašto dijete ne smije piti colu a ti smiješ?

i kako možeš colu uspoređivati s pivom kad je pivo alkohol a coca cola je puna ortofosforne kiseline.

coca cola jest otrov ... uz to sadrži kofein i šećer koji tebi kao starijoj ženi puno puno više šteti nego što bi štetilo djetetu.
isto kao i čokolada.
jer metabolizam ti je puno sporiji.

dakle, osim što je licemjerno da piješ colu pred djetetom ...još mu i lažeš da je cola isto što i piva...pa nije li to stvarno loše?
lagati djetetu?
učit ga nešto što nije istina samo da ti dobiješ 5 sekundi zadovoljstva.

što nisi rekla:
"mama je jednostavno nedoslijedna sebi... hoće da ti jedeš zdravo ali mama bu radila sve suprotno od toga."

[Death-of-Art]

Sve treba biti u nekim granicama.

.

a ovo je moja granica.
poslije ručka obavezno pojedem jedan red čokolade.
navikla sam na to da jedem desert poslije ručka jer time mi je obrok potpun i savršen.

i tome ću učiti svoje dijete.
poslije glavnog obroka slijedi desert.
slatki desert.
bio to kolač koji napravim...ili neka čokolada.
bombone ne jedem praktički jer su mi odveć prazni, samo šećer i boja. čokolada barem ima nekog kalcija od mlijeka ako ništa drugo.
jer se držim toga da će moje dijete jesti isto što i mi doma jedemo a ne da ću ga izolirati glupostima da mu kupujem eko, bio , ovo ono dok muž i ja jedemo megić hranu ili kebab.
a i da ga odvedem u megić tu i tamo...pa što?
odvest ću ga.
i pit će colu vjerojatno jednom u mjesec dana isto koliko je i ja pijem.

[Death-of-Art]

i ne razumijem čemu ta isključivost.
ili ne jede slatkiše uopće ili se prežderava samo slatkišima i ne jede ništa drugo.

ja pojedem svakodnevno i juhe i mesa i sira i povrća i voća i to sve zasladim nečim slatkim.

po pričama nekih ovdje ispada kao da svako dijete koje jede slatkiše automatski odbija juhu od povrća.
što je totalan apsurd.

[Anemona]

tipično loš primjer.

zašto dijete ne smije piti colu a ti smiješ?

i kako možeš colu uspoređivati s pivom kad je pivo alkohol a coca cola je puna ortofosforne kiseline.

coca cola jest otrov ... uz to sadrži kofein i šećer koji tebi kao starijoj ženi puno puno više šteti nego što bi štetilo djetetu.
isto kao i čokolada.
jer metabolizam ti je puno sporiji.

dakle, osim što je licemjerno da piješ colu pred djetetom ...još mu i lažeš da je cola isto što i piva...pa nije li to stvarno loše?
lagati djetetu?
učit ga nešto što nije istina samo da ti dobiješ 5 sekundi zadovoljstva.

što nisi rekla:
"mama je jednostavno nedoslijedna sebi... hoće da ti jedeš zdravo ali mama bu radila sve suprotno od toga."

A zake sam licemjerna pa sam jela sarmu kad je mali imal 2 mjeseca, a njemu nisam dala?
Nemam pojma, valjda sam stvarno takva licemjerna.

[Anemona]

A zake sam popila tabletu za glavobolju, a njemu nisam dala?
A zake neke žene puše cigarete, a djeca ne smiju?
A zašto sam pojela med, a djetetu ga nisam dala?
A zašto volim čokolino, a mislim da nije primjeren za djecu?
Da još nabrajam?
Zašto vozim auto, a dijete ne?

[Smajlić]

i zake si ti sa svojih 30 godina "starija žena?"

[Bobica]

A zake sam popila tabletu za glavobolju, a njemu nisam dala?
A zake neke žene puše cigarete, a djeca ne smiju?
A zašto sam pojela med, a djetetu ga nisam dala?
A zašto volim čokolino, a mislim da nije primjeren za djecu?
Da još nabrajam?
Zašto vozim auto, a dijete ne?

ja ću ti odgovoriti : zato jer si licemjerna!

[cebelka86]

Šalu na stranu, meni je vrlo zanimiljivo ovo što je DoA napisala. Složila bi se s većinom toga.

[n.grace]

Mislim da većina ovih poredbi nije na mjestu - tablete za glavobolju, vožnja auta... Čokolino ne dajem djeci, jer ga nikada ne kupujem, med nisam davala zbog straha od botulizma. Slažem se s Peterlin - svojoj obitelji nastojim kuhati raznovrsno, trudim se da jedu čim više voća, povrća, žitarica, mahunarki... i ako nakon takvog obroka pojedu komadić kolača ili kockicu čokolade, ne smatram to nečim lošim. Isto tako se i ja ponašam, kad uzmem, ponudim i njima - svi jedemo male količine slatkiša, nitko se ne prejeda, nitko se ne skriva i nikom se ne zabranjuje.

[Anemona]

Da i ja nemajka sam jučer pred djetetom popila Coca colu i bez grižnje savjesti kad me je pitao kaj je to, odgovorila sam da je to sok koji nije za djecu, isto kao i pivo.
Jedino kad sam ju iskapila, dijete je vikalo: Maaaaama, budeš se napila!

Ajde DoA, zabavi me, gdje sam tu lagala djetetu. Rekla sam da je coca cola sok koji nije za djecu, koji dio je laž.
Nisam rekla da je sok piva, nego da je to meni slična kategorija.
Hoćeš da ti otkrijem tajnu zašto sam popila coca colu nakon 100 godina?
Jer me baš jako šrafilo u trbuhu, pa eto da ne dobijem proljev, baš mi zna pomoči.
Nadam se da nakon što me ponovno izanaliziraš, da mi neče trebati opet coca cola.

E da, propustila si i malu sitnu činjenicu, da moje dijete ne pije sok, jer ga ne želi, ne traži i ne voli. Mogu ja na stol staviti 16 litara soka, dijete ne bude tražilo. To je bila poanta, između ostalog.

[apricot]

Idemo natrag na temu, dosta je prepucavanja.

[sasa]

ja nemam nikakvih problema s tim da za neke stvari dijetetu kažem da nisu za njega- jer JA mislim da je to jako loše za njega. on ima 3 godine, nikada nije jeo smokiće, bombone, čokolino, nikakve gazirane sokove, hrenovke, salame, paštete i slično. puding dobiju u vrtiću za užinu, jednom u dva tjedna. on jede čokoladu, kolače koje uživa raditi sa mnom, sladoled i kao najveći grijeh nutellu u palačinkama jednom u 3 mjeseca. sreća jest što mi ne kupujemo nikakve slatkiše niti grickalice niti sokove. dakle, kao što je peterlin rekla, mi tako živimo također. na rođendanima popustim, ali ga usmjerim na štapiće i sok od jabuke, a ne na čips i colu. nikada, ali baš nikada nisam doživjela da moj 3godišnjak plaće ili tuguje ili se ljuti jer mu je uskraćena neka namirnica.

[Peterlin]

Idemo natrag na temu, dosta je prepucavanja.

Ma teško je to natrag potjerati. Čim tema utekne u smjeru "tko je bolja majka" stvar je gotova.... krene se u nabacivanje kamenja, umjesto da se napišu neki konstruktivni savjeti. Nije to pitanje djece, to je pitanje ODRASLIH, a tu smo svi jaaako osjetljivi. Rekoh ja prije - meni su djeca pomogla da jako pomaknemo težište prehrane u smjeru zdrave hrane. Na vrijeme i prilično stabilno. Iskreno, ne mogu se sjetiti kad smo zadnji put kupili colu.... Ne mogu se sjetiti kad smo kupili nutelu, ne mogu se sjetiti (iskreno) kad smo kupili smoki i druge grickalice. Iznimka su štapići, njih obično ima u kući (i bacimo jer se ne pojedu). Bake djeci kupuju napolitanke, ali budući da je to sporadično, ne pravimo problem. Djeca nisu navikla da to stalno stoji na dostupnom mjestu.

Dakle, ne radi se o tome da odgojimo djecu ili prigovaramo drugima, moramo u red dotjerati SEBE. Sve ostalo je pucanj u prazno.

[apricot]

eto i tebe u amaterskoj psihoanalizi

o, da, vratit ćemo se na temu dok je moderatora živih ovdje

i u potpunosti bih potpisala sasu.
kod nas je olakotna okolnost što mi nikada ne kupujemo junk i što se hranimo "zdravo" (ako danas išta može biti zdravo).
ja slatkiše jedem poskrivećki, ali oni su iz drugih izvora, ne iz kućnih.

djeca, dakle, stječu dobre prehrambene navike i zato me uopće ne tangira ako na rođendanima starija zagrabi bilo što što jedu druga djeca.
ali to, kako sam napisala, od četvrte godine.
do tada...

[Peterlin]

eto i tebe u amaterskoj psihoanalizi

He he he... možda sam fulala zanimanje pa da se time bavim profesionalno... Vjerujem da bih se snašla.

Natrag na temu:
Ne kaže se bez razloga "ono si što jedeš". Nije da se ne moram podsjećati na to (iako moj problem često nije kvaliteta i izbor namirnica, nego količina ) ali djeca su mi i tu dobri navigatori.... znaju reći "OPET jedeš?!"

[sasa]

eto i tebe u amaterskoj psihoanalizi

o, da, vratit ćemo se na temu dok je moderatora živih ovdje

i u potpunosti bih potpisala sasu.
kod nas je olakotna okolnost što mi nikada ne kupujemo junk i što se hranimo "zdravo" (ako danas išta može biti zdravo).
ja slatkiše jedem poskrivećki, ali oni su iz drugih izvora, ne iz kućnih.

djeca, dakle, stječu dobre prehrambene navike i zato me uopće ne tangira ako na rođendanima starija zagrabi bilo što što jedu druga djeca.
ali to, kako sam napisala, od četvrte godine.
do tada...

gledaj me kako citiram!

[Anemona]

nikada, ali baš nikada nisam doživjela da moj 3godišnjak plaće ili tuguje ili se ljuti jer mu je uskraćena neka namirnica.

X

[sasa]

s tim da naravno on ne plaČe...

[n.grace]

I ja se slažem sa sasom, moja djeca jedu ono što jedemo i mi. U kući nemam smokije, colu, hrenovke, bombone, paštete... jer to ne kupujemo.
Domaći kolač ili komadić čokolade će dobiti, jer i mi jedemo; nikako prije obroka, a kamoli umjesto njega.

[n.grace]

I još da nadodam - sa starijom kćeri također nikad nisam doživjela da se ljuti što joj je uskraćena neka namirnica. S njom je sve bilo (i još uvijek je) vrlo jednostavno.
S mlađom je posve suprotno - vrišti i želi probati apsolutno sve, čak pokušava otimati hranu djeci u parku - zato nam je jedino rješenje jesti i imati u kući samo i jedino ono što ćemo ponuditi i njima.

[Anemona]

I ja se slažem sa sasom, moja djeca jedu ono što jedemo i mi. U kući nemam smokije, colu, hrenovke, bombone, paštete... jer to ne kupujemo.
Domaći kolač ili komadić čokolade će dobiti, jer i mi jedemo; nikako prije obroka, a kamoli umjesto njega.

Ma nemam ni ja fuck.... colu inače, nego samo "kao lijek" za crijevne tegobe. Jeste zapele za nju.

[n.grace]

Nisam uopće zapela za colu... a OT, probaj s čajem od stolisnika, eto ti zdravije varijante za crijevne tegobe...

[Anemona]

Nisam uopće zapela za colu... a OT, probaj s čajem od stolisnika, eto ti zdravije varijante za crijevne tegobe...

Ma popila bih da ne kažem što, samo da odmah nestanu.

[SikaPika]

Lako se vama velikim mama zezati kad ste sve to prošle

M. sa svojih skoro 11 mjeseci nije probala niti slatko niti slano. O smokiju da ne govorim.

Najjače mi je kada mi netko kaže, pa moraš joj dati slano, da se organizam navikne. Što, trebam joj dati i cugat i pušit, da se organizam navikne jer će možda nekad...

Ne znam tko je točno naveo, ali zaista je najbolje djetetu u parkić ponijeti nešto što ono jede pa kada mu drugo dijete nudi reći, mi imamo svoje.

Mamica, mi još nismo bili u istoj situaciji, ali osjećala bih se isto. Lako mi je kad dođemo kod rodbine, susjeda... pa mi govore daj joj ovo ili ono, jednostavno ne dam i to je to. To što ona poseže za keksima nije zato jer bi ih jela nego jer ne zna što je to pa želi istražiti (dobro, vjerojatno bi i pojela kada bikrenula).

No, zaista je teško gledati svoje dijete kada mu drugo nudi nešto svoje, a ti mu ne daš. Ne znam bih li u toj situaciji mogla biti dosljedna.
Sada je još zaista jako mala i možeš nekako kontrolirati ( u slučaju kada nude roditelji, ali kad ponude dječica, joj, one njihove okice...), ali kasnije, do 3., 4. godine do kada ja svoje dijete želim poštedjeti aditiva i ostalih pogubnih sranja za njihov mali organizam (nije isto kada dijete od npr. 15 kilograma popije čašu kole ili pojede pola čokolade kao i kada ga pojede odrasla osoba od 50, 60 ili više kilograma... tu nije u pitanju metabolizam, debljanje... nego utjecaj štetnih tvari na ljudski organizam) će vjerojatno biti teško.
Pokušaj joj napraviti nekakve grickalice (nareži joj kruh na kockice ili napravi žgance s nekim voćem, samo voće.. ili bilo što što je primejreno njezinoj dobi) pa joj to spremi u nekakvu oslikanu kutijicu ili šarenu vrećicu. Bit će joj fora to papati pa možda neće ni priželjkivati grickalice drugih.
Neki dan smo MM i ja jeli kokice, pa je i M. htjela jesti. Onda sam joj na sitno narezala kruh (kojega sama pečem) i dala joj u malu posudicu. Kokice više nije ni gledala, a svoj je kruh uglavnom rasula po sobi, puzlama, ispod kreveta...

Inače, ni ja u kući ne smijem imati slatko i moram priznati da sam si obećala da neću na skrivećki jesti, a njoj braniti (iako znam da nije jednako štetno za nju i za mene). No, kada bude smjela jesti kolače, sa zadovoljstvom ću ih praviti, dapače, jedva čekam da i ona sudjeluje u tome, a sve kupovno se sigurno nikada neće naći n anjezinom meniju u našoj kući, a i drugdje ću nastojati reducirati (nadam se da neće morati u jaslice i vrtić).

[SikaPika]

DoA, možda bi trebala smanjiti slatkiše, činiš se prenabrijana
Šalim se, naravno!

[ana.m]

Ja nemam ništa protiv malo satkiša...To malo je ponekad keksić, jedna sam od onih koja kupim monte ili kinder pingui.
I to je sve.
Kuham svaki dan, trudim se kuhati raznovrsno i zdravo.
A ono što najviše mrzim su bomboni.
Ali, ni MM ni ja ne volimo slatkiše. Pojedemo i sami ono što sam navela gore.
A bomboni...zkalela sam se da nikada neću kupiti gumene, kikiće slatke tajne i slično...
I nisam, a imali smo ih doma cijelu hrpu (od raznoraznih rođendana, posjeta i sl.)
I onda je krenulo u jaslicama...Da još u jaslicama. Tete su davale klincima bombone za nagradu. UŽAS!! I nekako doma je to izmaklo kontroli. Naime, izmaklo je zato jer je Jankec naučio da fino uzme stolac i poskrivečku uzme bombone. Pa bi ih tako pojeo da ni sama nisam znala koliko.
I ma koliko mi tupili o gricu grecu i ne znam čemu, dok su oni bili tu, mada ih mi sami nismo davali ni nudili ni poticali, oni su polako nestajali.
Dok jednog dana nisu svi (puna puncijata kutija) završili u smeću.
Janko ima zabranu bombona, čokolada, čokolina...od kada ne jede bombone tamani voće.
Zašto ima zabranu...e sada mi se neda o tome, druga priča. Iva uz njega također ne jede bombone.
Ne kupujemo ni čips ni smoki.
I kosa mi se digne na galvi kad im u parku netko nešto nudi jer kao prvo, moraju se naučiti da ne uzimaju ništa od nepoznatih (pogotovo u današnje vrijeme). Je da, malo sam paranoična.
Osim toga, moj sin nije karakter. On je tip sve ili ništa. Pa onda bolje u ovom slučaju ništa.
Ponekad im kupim one lizalice i bombone od grožđanog šećera i to im paketić traje i po dva mjeseca.
Coca-coul ne pijemo ni mi, zapravo jedino što imamo od sokova je sok na razrijeđivanje, svi najviše volimo piti vodu.
Ali kad se oe na rođendane, to ne kontroliram, što ću, tamo jede i pije ono što se nudi....

[Anemona]

SikaPika, pretpostavljam (nisam sigurna) da bi dijete od 11 mjeseci moglo jesti kokice.
Mi smo svojima doma znali "ispeći" kokice, dobro bliže 2. godini, ali nema veze.
Imali smo onaj aparat za praviti kokice, koji radi s vrućim zrakom i kukuruz kokićar doma posađen.

[pamade]

Slažem se s DoA u većini stvari...ni ja svojima nisam branila slatkiše. Najstariji mi ima 5 godina, srednji 3 i najmlađa godinu napunila. Prvih godinu dana jeli su samo kuvano meso, krumpir, mrkvu, uglavnom voće i povrće koje su mogli jest. S 7 miseci sam im davala recimo jabuku i plazma keks, to su obožavali. Najmlađu još uvik dojim kad god želi, prije spavanja obavezno. Ujutro doručkuje čokolino ili mliko i keks, ili jogurta i kruva. Prije spavanja želi samo da je podojim i tako mi zaspi, za ručak obavezno ili juha s pasiranim mesom, krumpirom i mrkvom kuvanim iz juhe, ili ako nije juha, onda je pire krumpir i piletina, ili nešto treće, uglavnom za nju uvik pazim da je s što manje začina, prstohvat soli, negdi i malo maslinovog ulja i ništa drugo. Uglavnom dok su kući uvik im sama spremim nešto za jesti, a kad iziđemo van onda im ili u pekari kupim perec ili pletenicu šta vole ili odemo u dućan i kupimo smoki, katkad kad mi se neda ići u pekaru i dućan uzmemo iz kuće kekse i to putem grickaju. Na rođendanima ili kad dođemo u goste ako se nešto i izvadi kao smoki, keksi itd....znaju da mogu uzet to im ne branim. Al se ne prežderu s tim nego uzmu koliko im je dosta. Gazirano ne piju jer ne žele, ili samo vode piju, kad doručkuju vole šalicu mlika ili jogurta popit. Ako će sok onda žele onaj što se s vodom pravi ili iscjeđeni sok od naranče ili limunadu. Kad im kupujemo slatko, bombone im ne uzimamo, prije ćemo im uzet čokolade nego bombone. Iako ono vole bombone al neznaju pojist jedan ili dva nego pojedu cilu kesicu. A obično kako ko od gostiju dođe tako i donese bombona, nešto ponesemo u vrtić pa nek tete podjele, a ostavimo kesicu dvi bombona, pa kad ih uvati želja onda im damo jedan bombon. Smatram da im zdravije pojist kockicu čokolade nego jedan bombon. Sladoled kad im kupimo, pošto uzimamo one na štapiću za njih i to jednu kutiju, da ne moram non stop do dućana, dobiju nakon ručka naveče nakon večere. Uglavnom ili dobiju sladoled taj dan, ili ako neće sladoled dobiju jedan red čokolade pa kasnije im opet dan kad žele al ništa prije ručka. Tek nakon ručka. Ako će grickalice to obično izvadim kad mi dođe frendica s malom, pa svi skupa jedu, inaće imam dvi plastične čaše i onda njima dvoma napunim svakom svoju i oni to pojedu i to je dosta za taj dan. Nikad ne stavim cilu kesicu smokija, čipsa ili štapića isprid njih. Malenoj dajem jedan po jedan smoki i već nakon 10 smokija otprilike njoj dosta. Ona će prije uzet koricu kruva ili keks grickat pretpostavljam zbog zubića kako joj lakše. Ako u nećem grišim slobodno recite, ali smatram kako ne pretjeruju s junk hranom, a i svaki dan imaju doručak ručak i većeru kuvano ili laganu spizu.

[pomikaki]

E sad, kokice bi smjela jesti što se tiče sastava, ali nedavno sam našla niz članaka gdje se navodi da su vrlo opasne zbog mogućnosti gušenja. Evo par linkova (a u istoj skupini opasnih namirnica je i omraženi prehrambeni proizvod - hrenovke )

http://www.vecernji.hr/vijesti/hreno...-clanak-145887
http://www.index.hr/vijesti/clanak/a...ke/493320.aspx
http://www.centar-zdravlja.net/zanim...asne-za-djecu/

Mi smo počeli davati kokice s nekih 2,5 godina i mislim da neću prestati, jer zbilja nemamo problema s gušenjem ili zagrcavanjem hranom, ali sad je redovito upozoravam da pazi kako žvače i uzima jednu po jednu. Ali za 11 mjeseci mislim da je ipak prerano.

[Bobica]

kako reći ne?
ne volim reći ne! nekako sam naučila da ima kontra efekat! pokušavam rečenice formirati sa pozitivom - ono kao umjesto 'nemoj trčati' kažem 'hodaj polako' i slično!
tako i kod hrane - kada baš traži nešto ponudim nešto drugo. ali djeca ne traže ono što ne vide , naravno

tako da kad vidi da ja pijem coca-colu (da pijem je, volim je, super se podrignem nakon masnog ručka i ništa drugo nije tako dobro)
enivej, nagnem ja kolice , dijete me gleda, ja joj naslonim čašu na usta, ona proba - gazirano je pecne, ona radi facu a ja kažem 'uuuu, fuuuuj!' ona napravi facu 'uuuuu' i ode dalje svojim poslom!
ja si još malo cugnem i svi sretni!

u parku još nismo imali djecu koja nešto jedu i nude. uglavnom klinci piju vodu i ona bi pa dođe meni, pokazuje na dijete koje pije vodu i ja joj dodam njenu bocu! svi sretni!

kokice tamanimo svi - navečer prije spavanja! to je njoj fora i voli ih više gledati i dirati nego jesti i čeka da pojedemo da pokupi kukuruze sa dna zdjele - e to nije dobro! onda mama uzme zdjelu i kaže 'bravo, sve smo pojeli' i ode zdjela papa!
opasne su kokice, i mene je bilo strah na početku - joj . pogotovo kad znam da se meni desi da mi zapne komadić one ljuskice među zube - ali beba nema tako guste zube pa eto sreće!

[cebelka86]

Čitajući postove na ovoj temi čitatelj bi došao do zaključka kako su roditelji koji daju slatkiše svojoj djeci u manjini, jer vidim da većina roditelja ne daje. Čak imam osjećaj da na forumu vlada neka natjecateljska atmosfera u smislu koliko smo imuni na njih, odnosno koliko uspješno kontroliramo svoju djecu. Iznanadila sam se da većina djece ne plače kada im se uskrati neka vrsta hrane na koju su se "namjerili", čudi me zato što se moj doslovno baca po podu jednakom jačinom za slatkiš kao i za tanjur graha. Kod nas je jedno od navedenog (smoki, monte, milk šnita, kokice, puding, keks...) svaki dan na meniju, ako ne svaki barem svaki treći. I znate što, uopće me ne peće savjest, pa čak ni nakon pročitanih postova vas uzornih mama (zaista mislim tako za sve vas redom), jer mislim da nas takve odluke ne čine lošim, dobrim, ili boljim roditeljem, ili da davanje slatkiša, odnosno nedavanje slatkiša može utjecati na njegov razvoj u bilo kojem smislu. I nitko neće dijete izopaćiti iz društva zato što ne jede ponuđeni čips... (ovo što se tiče razvoja odnosi se na razumne količine, a ne primjere za koje ni ne znam da postoje gdje slatkiš zamjenjuje glavni obrok)

[apricot]

Mislim da je taj doživljaj "natjecanja" sasvim subjektivna stvar.
A ta klasifikacija "uzorne mame", na to se stvarno može kolutati očima.

Nisam ja kriva što ti ne vjeruješ da ja svojoj djeci dopuštam i/ili ne dopuštam nešto.
To je potpuno tvoja stvar.
A na meni je da me se tiče ili ne tiče što ti u mene sumnjaš.
Odabrat ću da me se ne tiče.

Ne, ne kupujem smeće.
Jer sam, između ostalog, škrta.
Jabuka me košta manje.
I mafini koje doma napravim.

I, ne... Moja djeca se nikada nisu bacila na pod. Ne zato jer sam ja dobar odgajatelj, nego su se takvi rodili, a ja svojim ponašanjem možda učvrstila.
I ne mislim da su oni čija djeca to rade - u nečemu pogriješili.
Djeca se rađaju s karakterom.

A to što neki misle da mi koji ne dajemo smoki, monte i kinder ne dajemo ništa... e, to je samo površno čitanje.

Moja djeca jedu slatko, ali ono što ja mislim da je dobro za njih.
Ali ne svaki dan.
Jer svaki dan ne jedu ni meso.
Ni rižu.
Ni krumpir.
Ni tijesto.
Ni blitvu.

Po čemu se onda slatkiš razlikuje?

[Bobica]

imam tek 15 mjeseci majčinskog iskustva i rado pročitam što pišu iskusnjare a i rado podjelim svoje iskustvo
uglavnom ja sam trudnoću preležala i načitala se svega i svačega - neki kažu previše i naravno sve padne u vodu kad dobiješ dijete sa karakterom tate ili neke prababe

e sad, negdje sam pročitala da dijete treba naučiti da hrana nije igračka, da ne treba davati keks da se dijete zabavi i poigra i umiri nego keks/voćku/hranu kao obrok! koji hrani dijete
i tako sam i radila
nervoznom djetetu u autu sam davala igračku a ne keks a kad je gladna dobila bi jesti - osjeti se razlika, mama to nekako eto zna je li dijete gladno ili nervozno!

zato danas ako nije gladna moja djevojčice neće ni čokoladu ni meso! jednostavno odmahne glavom i ne želi zinuti! eto takva je!
nadam se da će tako biti i u parku kada je ponude kojekakvim 'junkom'

ako je gladna stane pred frižider i 'doziva nešto' ili vrišti na bananu da joj dođe - i dođe banana! - netko ustane i doda djetetu bananu sa police!
hrana nikada nije na stolu da se uzima kad tko hoće - pa nismo mi menza! voće je u nekakvoj zdjeli na polici i malecka ga vidi i vrišti i 'doziva'

slažem se sa Apricot - voće je jeftinije. stvarno su banane jeftine a ne znam dijete koje ne voli bananu!
a tek domaći mafini - uuuuuuuuuuuuu slinim!

[cebelka86]

Apricot, zaista ne znam čemu taj stav obrane, kad nisam nikoga napala. U mom postu nema nimalo ironije i nevjerice. Bilo bi mi draže da si mi odgovorila savjetom, ili dala svoje mišljenje zašto se baca po podu...

[n.grace]

Evo, Bobice, moje dijete ne voli bananu.
Ponudim joj neko drugo voće.

Kako reći ne? Jednostavno reći - tko je tako izabrao i odlučio.
Ja nisam. I ne znam da li dobro postupam.
Kao što ne znam i ne mogu znati da li dobro postupaju mame koje potpuno uskraćuju slatkiše svojoj djeci.

[Bobica]

moj se mužić bacao na pod za igračke u dućanu i dobio ih je!
meni mama priča da ja to nikad nisam radila!

dijete se nikada nije bacalo ali je pokušala sa vrištanjem dobiti ono što želi! bananu dobije ali sjedalicu ne otkopčam . isto vrištanje isti pokušaj
možda dijete misli ako dovoljno dugo vrištim uspjeti će mi!
i našla je neki cviiiiiiiiiillllll ton koji me izluđuje ali ne dam se! i onda pametniji popušta - ona ispada pametnija i odustane!


tako i tvoj - ako nakon bacanja po podu dobije traženo - dijete shvaća da se tako traži nešto!
i dobije!

[Bobica]

Evo, Bobice, moje dijete ne voli bananu.
Ponudim joj neko drugo voće.

Kako reći ne? Jednostavno reći - tko je tako izabrao i odlučio.
Ja nisam. I ne znam da li dobro postupam.
Kao što ne znam i ne mogu znati da li dobro postupaju mame koje potpuno uskraćuju slatkiše svojoj djeci.

hihi ni ja ne volim bananu! nema mi ni okusa ni soka!
ali eto moje čudo voli! blago meni

[apricot]

Apricot, zaista ne znam čemu taj stav obrane, kad nisam nikoga napala. U mom postu nema nimalo ironije i nevjerice. Bilo bi mi draže da si mi odgovorila savjetom, ili dala svoje mišljenje zašto se baca po podu...

ne branim se jer se ni ne osjećam napadnutom.
samo mi smeta sintagma "uzorne majke", "majke", "nemajke"... u mojemu riječniku toga nikada nije bilo, a sada se ovdje na svakom drugom topicu u kojem nismo istomišljenici - samo šamaramo njima.

ne znam zašto se tvoje dijete baca po podu; jedino što mogu reći da znam da nije jedino, da sam to puno puta vidjela po dućanima i po cesti.
vjerujem kako je to faza koja će proći
i ne znam kako bih ja reagirala u tom trenutku: možda bih ignorirala i okrenula leđa pa neka se baca, možda bih ga odmah iznijela van, ostavivši košaricu na podu.
a možda bih se i ja bacila (ako bih bila u kvartu gdje me nitko ne zna), pa neka vidi kako je to glupo.
pojma nemam

ne znam je li ta moja kruta dosljednost pomogla što moji to ne rade.
ali, i nekim stvarima, nema popuštanja i gotovo.
crkni - pukni - viči - plači... bit će onako kako sam ja rekla.
ali će u drugim stvarima, biti po njihovom.
situacija određuje što je u tom trenutku prioritet.
nema pravila.

[Anemona]

Kao što ne znam i ne mogu znati da li dobro postupaju mame koje potpuno uskraćuju slatkiše svojoj djeci.

Ovo se stalno spominje. Ja u životu nisam srela mamu koja potpuno uskraćuje slatkiše djetetu, a bome ni ovdje na Forumu. O kome govorimo? Gdje su te mame koje ne možeš/možemo razumjeti?
Da li je itko od vas vidio/čuo/upoznao takvu mamu?

[MarijaP]

mamica, za nutelu možeš ponuditi alternativu (kad dođe vrijeme): u slatkom vrhnju otopljena čokolada za kuhanje - u frižideru može stajati (navodno ) i tjedan dana. Super je okus, nema dodanog šećera i ako je palačinka topla, super se rastopi. (slatko vrhnje - u Lidlu ispod 5 kn/200 ml, čokolada je isto povoljna, ali je dosta jaka (52%), pa za malog koristim onu iz interšpara (40%), preko 400 ml dobiješ za manje od 20 kn).

Ima cijeli niz "zamjena" koje su zdravije i jeftinije. Pa taj monte je skup i sve one druge džimdže mindže koje prodaju pod obrok. Ja to ne mogu priuštiti djeci i kad bih htjela.


Moj sin nije plakao na oduzimanje smokića do negdje cca 15 mj. Tad je otkrio čari bacanja i vrištanja pa sad odmjeravam kako ću reagirati. Do tad sam već puno puta odbila hranu u parkiću pa sad rijetko i nude, ali sad sin sam žica.

[Bobica]

mamica, za nutelu možeš ponuditi alternativu (kad dođe vrijeme): u slatkom vrhnju otopljena čokolada za kuhanje - u frižideru može stajati (navodno ) i tjedan dana. Super je okus, nema dodanog šećera i ako je palačinka topla, super se rastopi. (slatko vrhnje - u Lidlu ispod 5 kn/200 ml, čokolada je isto povoljna, ali je dosta jaka (52%), pa za malog koristim onu iz interšpara (40%), preko 400 ml dobiješ za manje od 20 kn).

Ima cijeli niz "zamjena" koje su zdravije i jeftinije. Pa taj monte je skup i sve one druge džimdže mindže koje prodaju pod obrok. Ja to ne mogu priuštiti djeci i kad bih htjela.


Moj sin nije plakao na oduzimanje smokića do negdje cca 15 mj. Tad je otkrio čari bacanja i vrištanja pa sad odmjeravam kako ću reagirati. Do tad sam već puno puta odbila hranu u parkiću pa sad rijetko i nude, ali sad sin sam žica.

super ideja za nutelu - ja taj recept koristim za kolače kad treba premazati čokoladom - jer ne puca kad se reže!
a džimdže mindže hihih uvjek me zanimalo kako se to piše?!

[apricot]

ako ćeš po bosanski, piše se džidže - midže

minđe su... ovo je pristojan Forum

[cebelka86]

Ne dobije, ali je tvrdoglavo uporan. Hvala Bogu pa su takve situacije zaista rijetke

[*mamica*]

Ma kakva uzorna mama?? Pa ja se svakodnevo preispitujem pružam li svojoj ljepotici dovoljno ljubavi, brige i pažnje. Ona je, iako stvarno predobro i prezhvalno dijete, vrlo karakterna i temperamentna i burno traži ono što želi.
Ako vidi kruh ili bananu, a ja joj ga, iz bilo kojeg banalnog razloga, ne dam odmah, ona odmah počne kenjkati (da ne kažem vrištati, kod nje je sve vrištanje, nema tihog plača ni upozoravajućeg kenjkanja). Zato vjerujem da će u budućnosti biti dijete koje se baca na pod, iako ne valja ni odmah pretpostavljati i etiketirati dijete.
Nemam potrebu kontrolirati svoje dijete, ali imam potrebu odgajati je. Da, naša su djeca kompetentna, ali u svakoj dobi za različite stvari. Ona nije kompetentna da odluči što će jesti, što će obući (u smislu da usred ciče zime hoće ljetnu haljinicu), kada će spavati (pa da do ponoći vije po kući).
Žao mi je, neka mi Juul Jesper glavom i bradom navuče socijalnu u kuću, ali nije
To nije kontrola nego odgajanje i postavljanje pravila po kojima treba živjeti.

[apricot]

Da, naša su djeca kompetentna, ali u svakoj dobi za različite stvari. Ona nije kompetentna da odluči što će jesti, što će obući (u smislu da usred ciče zime hoće ljetnu haljinicu), kada će spavati (pa da do ponoći vije po kući).
Žao mi je, neka mi Juul Jesper glavom i bradom navuče socijalnu u kuću, ali nije
To nije kontrola nego odgajanje i postavljanje pravila po kojima treba živjeti.

Meni se čini kako je to jedina prava istina!

I sigurna sam da bi se i Juul itekako složio s tobom.
A isti je zaključak donešen i na UNICEF-ovim radionicama za roditelje, "Rastimo zajedno".