Meni je užasno teško i krivo, imam isti problem, imala sam užasnu želju dojiti, ali nažalost nikako nije išlo. Mlijeko je nabujalo ko ludo, napravile su mi se kvrge, masirali su me u bolnici da sam vidjela zvijezde, bolilo me je više nego porod i nakon cijele te torture niti jedna jedina kap. Ama baš ništa. Sve to u kombinaciji s izdajalicom, običnom, električnom, šeširićima... Užas jedan, ne želim se niti sjetiti.
Zašto bi moje dijete imalo isfrustriranu i bolesnu mamu? Ako ne ide, ne ide. Jedna operacija na dojci (fibroadenom) mi je hvala bila dovoljna. Strah me je bilo i zbog drugog fibroadenoma koji imam, mastopatije...
Prvih par dana sam malo bila u depresiji, ali mislim da je sad važno da djetetu dam što više ljubavi i da joj se smješkam i pričam, a ne da plačem, makar i s bočicom.