Nemam ti baš neko iskustvo za cjelodopodnevnu zabavu jer ja imam dvojicu koji se zajedno zabavljaju i igraju, ali ponekad bude i svatko sam.
Uživaju u audio-pričama, prezentacijama u ppt (stariji), sviranju (mlađi), pripremanju hrane (mlađi - još od vrtića volio je sam sjeckati voće za voćnu salatu i sl.)
Sve ovisi o tome koje su aktivnosti dozvoljene, a koje zabranjene.
Mi nismo do sad dozvoljavali dovođenje prijatelja kad su djeca sama (istina, nisu ni pitali, valjda zato jer su dvojica pa nema tog problema osamljenosti), ali ako ima u blizini netko u koga imaš povjerenja ... vidi sama.
Imamo dragu pouzdanu susjedu - k njoj djeca znaju svratiti na pol sata, do sat vremena.
Beskrajno su se bili u stanju igrati s lego-kockama (i to bolje kad je jedan sam, kad su dvojica to je kvorum za svađu oko kocaka), nekakvom katnom garažom od elemenata, knjigama (ne za čitanje nego za slaganje dugačkih tunela i ograda) i tako. Drži to vodu nekoliko dana, a onda dosadi, tak da mi ljeto već tri sezone razbijamo na tjedne (pa malo sami, malo kod bake jedne, malo s nama, malo kod bake druge...) da im razbijemo monotoniju.
Još mi je nešto palo na pamet. Moj brat je puuuno mlađi i bio je dosta sam doma (ja otišla na studij u drugi grad). Društvo mu je pravila papigica tigrica koju je obožavao, i ona njega.





) i tako. Drži to vodu nekoliko dana, a onda dosadi, tak da mi ljeto već tri sezone razbijamo na tjedne (pa malo sami, malo kod bake jedne, malo s nama, malo kod bake druge...) da im razbijemo monotoniju.
Odgovori s citatom