Nisam imala nikakav plan poroda, ali sam izabrala bolnicu kojoj najvise vjerujem i koja ima titulu da je bolnica prijatelj djece. Beba je odmah po rodenju isla na mene, malo su pricekali sa rezanjem pupkovine, rodila sam bez ikakvih sredstava protiv boli, pokusali su izbjeci episiotomiju, ali bebica nikako nije mogla van pa su me morali na kraju rezati, beba je bila na meni za vrijeme sivanja, a nakon sivanja sam je na stolu dojila. Ovo sve je bilo veoma vazno za nase zblizavanje i mislim da su mame koje ostanu bez toga zastrasujuce zakinute