Pozdrav vrtiću

[studena]

Sutra nam je zadnji dan u vrtiću. Nije uvijek sve išlo glatko, teška adaptacija, bolesti, poneki nesporazum, ali nakon svega jasno mi je da smo od njega dobili nešto najdragocjenije - bezbrižno djetinjstvo.
Sjećam se dana kada su još jedva hodali, a danas su prava, velika ekipa sa prekrasnim prijateljstvima koja će nadam se ostati još dugo,dugo. Prvi crteži ,pjesmice,slova, riječi i igre naučeni su tamo. Dobili smo debele temelje za sve što ćemo nadalje naučiti i postati.
VELIKO HVALA za sve teti Mirjani, teti Marijani i DV Botinec.

Nekoj novoj ekipi u jaslicama i vrtićima- samo bez straha, uživajte u svakom trenutku jer će vam ionako prebrzo proći.

[patriša]

Joj,nas to čeka slijedeću godinu,a već sam sada žalosna.Da,stvarno to što kažeš,prebrzo to prodje.

[XENA]

Mi smo napunili sada 4gd ali smo u vrtić krenuli sa godinu i 4mj.(bilo bi ljepo da nismo morali tako rano)
Vidim da nam vrijeme stvarno brzo prolazi i bez obzira na suze i privikavanje (a i to im je jedno iskustvo u nijhovim malim životima) vrtić ima bitnu ulogu u nijhovim životima u socijalizaciji, učenju i ponašanju u različitim situacijama. Stoga, studena pomalo dijelim tvoju togu pošto znam da će i naš rastanak brzo doči ali to nije ni loše, po tome vidimo da nam dijeca odrastaju i pretvaraju se u male ljude, ma nek´ su nam živi i zdravi !

[Lutonjica]

zar sam ja jedina mama koju odlazak uopće ne dira i ne osjećam ni trunku nostalgije?
baš si mislim jesam li normalna ...

[anna-y]

Danas je i nama zadnji dan, ali samo do jeseni. Mislav je sada 4 i još nam predstoje dvije godine, ali i ove zadnje tri su projurile.
Ja mogu pohvaliti naš vrtić "Leptir" da je doista izvanredan i jako sam zadovoljna. U cijelom vrtiću se rade vrlo zanimljive stvari, a naše tete (Đurđica i Morena) su izvrsne. Doista sam im zahvalna na svom trudu i brizi oko ovog mog nestaška.

Sad će se svi malo odmoriti do jeseni, a onda ponovno vrtić, ili škola, a bogme nekima i "život".

[maria]

O draga, kad ti upadne u školske hodnike, plakat ćeš za vrtićem. Osim ako nije u planu ona privatna OŠ pod Sljemenom, ili gdje već je...

[XENA]

zar sam ja jedina mama koju odlazak uopće ne dira i ne osjećam ni trunku nostalgije?
baš si mislim jesam li normalna ...

mislim da nas nostalgija više hvata zbog toga što je to znak da nam dijeca odrastaju i da se ti neprocjenjivi trenuci neće više nikada ponoviti, te prve godine su zaista posebne