 |
|||
imaš pravo šnikić,ali nemrem vjerovat kak su te prodavačice bez kulture...
pa i ja delam u dućanu,pa ak i detetu padne nekaj ja se sagnem i podignem,a ne da ne bi pomogla trudnici,ili starijoj osobi ili bilo kome...
ma sramota!!!
ne bi rekla riječ da nisu vidjele da mi je palo,ali ovak...
Ja sam neki dan u Konzumu u pothodniku išla kupiti vodu da ne dehidrirami stanem u onaj red za brzu blagajnu. Iako piše da invalidi i trudnice imaju prednost nitko, ali baš nitko da bi mi ponudio da idem prije njega, čak dapače, babe žurile da prije mene dođu u red....katastrofa....ali, ajde, nije mi se žurilo pa nisam niš ni rekla.
Dan ranije išla sam sa sinom u grad i inače mi se uvijek dižu, barem sam toliko kulture doživjela od ljudi - bilo u busevima, vlaku, tramvajima. I digne mi se jedna mlada cura, kaže gospođo, odite se sjednite sa malenim, kad evo ti baba neka uletava na mjesto brzinom munje, a cura jadna zinula u nevjerici. Ma reko, nema veze, ionako idem samo par stanica idržat ćemo - malom rekla da se čvrsto drži za štangu da ne opadne. Malo dalje žena u svojim 40tim sa hrpom vrečica i torbi kaže dečku koji je sjedio preko puta nje ( i čitao novine, praznih ruku maltene): pa dobro jel se budete vi digli trudnici s malim djetetom ili moram ja, a on njoj mrtav-hlada: pa možete onda i vi kad ste se već ponudili. Prala ga je dok nije izašla van, a i ja se nisam mogla suzdržat na takav bezobrazluk pa sam dodala da će i on jednog dana imati trudnu ženu koja će sa njegovim malim djetetom morat nekud ić pa joj se jedan takav balavander neće htjet dić...
Zaboravih reći...Nije me diralo to što bi on, eto, sjedio, razumijem ga u potpunosti, ali način na koji je to napravio.......i na kraju je jadna žena sve te vrečice vukla nasred onog uskog prolaza da bi mi mogli sjesti
av. mall pekarna na sred hodnika - ja trudna 8mjeseci - ogromna i ja i trbuh, čekam pecivo a dvije djelatnice pričaju o radnim danima, satima i slično, ja stojim i čekam, i one me ne doživljavaju
skupilo se još 2-3 ljudi ali one ne trzaju - ja se javim 'dobro jutro' one meni
'pa mi radimo od 9h! ' - bilo je 8.56!
ok . to su mi mogle reći i prije 10 minuta ili staviti neki natpis , kad već nemaju vrata koja bi zaključale, nekako su nam mogle dati do znanja da ne rade! da ne stojimo ko tukci!
baš sam bila tužna i otišla dalje bez svog peciva
nekidan - isti kadar drugi put!
ja ne gledam na sat, stajem pred pekarnicu i veselo pozdravljam 'dobro jutro'
a nevesela prodavačica, čak mi se čini ista ona od prije godinu dana' pa ja radim od 9h'
ok, ja stvarno ne tražim da me posluži prije 9h ali bi bilo baš lijepo i pristojno da odzdravi
i ništa , odem ja!
Meni na živce idu moji svekar i svekrva.
Prije moje T smo si bili ok,ali sad mi idu strašno na živce.
Naime, MM i ja smo trudnoću čekali 4 g i sad smo napokon dočekali i mnoge stvari nam nisu bitne npr:djetetov spol i sl. Dok moji svekar i svekrva kad se vidimo samo pričaju o tome (oni bi da bude muško i nije ih sram to naglašavati svaki put ...naravno imaju i ime za nasljednika). Srećom da smo MM i ja fajteri pa si to mogu zabit u biiiiip!!!!!!!!!!!
Stvarno svašta potrpimo u trudnoći. Ja nisam imala ružnih iskustava iako su me rijetko puštali naprijed u trgovinama i na šalterima. Jednom sam se jako začudila kada su me neki jaaako mladi dečki u policiji, gdje se uvijek puno čeka, pustili ispred. Valjda su bili dobro odgojeni.
Veći mi je problem sada, sa malim djetetom kada se sa kolicima pokušavam ugurati npr. u apoteku koja ima nekakvu groznu stepenicu i još gora vrata i nitko da mi barem pridrži vrata, ako ne primi kolica. Svi samo gledaju i puštaju da se mučim. I tako svugdje, u trgovinama, u institucijama... Ljudi su uglavnom obuzeti sobom i ne mare za trudnice i majke. Neki dan se baš neka cura htjela progurati ispred mene - kao žuri na posao, a ja sa djetetom koje po ovoj vrućini ne može dočekati da izađe iz kolica. Nisam je pustila. Inače sam ja ta koja uvijek pušta naprijed starije osobe npr.
joj sad sam se sjetila apoteke sa teškim ulazom - i prođem ja tu prepreku i čekam u redu! beba u kolicima! nitko ne trza - ne puštaju me! ja čekam i šutim! tek u jednom trenu dolazim ja na red a žena krene ispred mene - kao ona je starija i ima prednost! ja rigam vatru ali govorim mirno: 'gospođo, ispred mene ne možete, ja vas ne pustim!? molim vas odmaknite se od šaltera ja sam sad na redu.' ali ona je starija (izgledala je 50tak godina ali to je danas relativno) i hitno joj treba ljek . ja jjoš uvijek ne dozvoljavam da ide ispred mene ' gospođo, meni je žao ali ja sam dočekala svoj red i ne želim vas pustiti'
e sad su se već i ostali uključili - pa kako možete tako, pa žena je sa djetetom, pa nemojte se gurati...
a veli ona mrtva.hladana 'pa šta onda ako je sa djetetom , dijete joj je u kolicima'
kao dijete sjedi pa može čekati?!?!?
Ninci, ti si stvarno pretjerala! gdje si ti vidjela da itko s nepostovanjem govori o starijima i invalidima???? diabolica je samo opisala stanje u cekaonici i da joj sati cekanja medju gerijatrijom (sto btw nije pogrdan naziv) i bolesnim ljudima te invalidima nisu bili ugodni (sto je sasvim normalno jer je ionako preplasena i takvo okruzenje samo doprinosi jos vecem strahu)!
i naravno da nikad ne znas tko je i s kakvom dijagnozom u cekaonici, ali zena s rizicnom trudnocom (kao sto je slucaj povisenog tlaka u trudnoci i jos k tome ivf trudnoci) IMA prednost pred invalidima i starijima dok im nije u pitanju zivot vec samo par minuta duljeg cekanja!!! kod trudnoce s komplikacijama su u pitanju 2 zivota sto samo po sebi vec puno znaci, ali nitko nije rekao da je zivot nerodjenog djeteta vredniji od onog dijabeticarke ili samohranog oca!!!!
u svakom slucaju, u njenom postu nije bilo niti vrijedjanja niti obracanja ikome s nepostovanjem! i u ovom slucaju imala je potpuno pravo na prednost jer to nije hitna i niciji zivot nije bio ugrozen u tom trenu, a u njenom slucaju lijecnici su odgovorni za 2 zivota i njihovo zdravlje (za razliku od ostatka cekaonice)!
procitajte si post jos koji put pa vam svima mozda dopre do glave... ili ce i meni sada netko reci da trebam smiriti trudnicke hormone?! svasta
Ako sam naručena onda i očekujem da dođem u dogovoreno vrijeme na red!
Toleriram 10-15 min čekanja jer se uvijek može desiti nešto nepredviđeno ali to je to!
I izborim se,ponekad bude neugodno...ali ako drugima nije neugodno mene ignorirati zašto bi se ja brinula oko toga.
Srećom samo jednom sam do sada čekala(a bila sam naručena) i pozlilo mi je(da ne velim da nisam imala gdje sjesti)...pa su se odjednom svi ustrtarili i od tada mi više ništa nije neugodno! Ako treba vikati,vikat ću(mada sam uvijek za mirna rješenja),jer mi ne pada na pamet da opet ležim po podovima bolnica i čekam da se nešto loše desi.
bome, mene baš zanima kako se vi ponašate i ste se ponašale prema trudnicama, starijima, ljudima s djecom KAD niste bile trudne niti imale djecu?
Ono, iskreno? Nekako me zeza statistika.
Nakon što sam doživjela da su ljudi pustili da dedicu od 80 zgazi tramvaj (jer je bio slab ili pod gasom), i bio bi ga pokupio da mbrat i mm nisu skočili skupit ga s tračnica zadnji tren, sve u čudu da nitko ne reagira (oni su tek nailazili) ili da je dečko sa štakama pao na ledu i ležao 20min dok...ili da je ženi crklo auto nasred ljubljanske i stoji tu sama i plače, a svima se žuri...ili da je jedan alzh. deda tražio put kući satima, a imao je adresu na papiru..ili...
Lako se dignut u tramvaju. I zadovoljit formu. Al je rasipanje odgovornosti i nedostatak iskrene želje da se nekom pomogne došao na razine priča iz Amerike, kad netko satima leži na pločniku bez da itko mrdne.
A baš razmišljam, u mmovom selu u Dalmaciji nam je nekidan auto naletio, tj. mm s autom na bubamaru (polukugla za blokadu pločnika). Od nikud se stvorilo 5 dečkiju i postavili daske i dignuli auto i izgurali ga van. A još imamo ZG registraciju (mala šala)
To npr. nisam vidjela u ovom velikom gradu-odavno..
Ne znam na koga ciljaš, ali po čemu zaključuješ da netko na ovoj temi se ne ponaša ok prema trudnicama, starijima, ljudima s djecom? Ja sam u sve 3 trudnoće puštala starije ispred sebe i općenito ljude kojima je bilo teže. Misliš da se u trudnoći treba promjeniti pa odjednom gledati samo na sebe i ne vidjeti da je nekome teže, ako si nerizična trudnica?krumpiric prvotno napisa
ma ne ne, htjela sam reći da je tema nekako prekritičarska (mada sam i ja kritizirala) prema drugim ljudima, a nema samopropitivanja.
Ko su ti ljudi koji ne poštuju druge i ne dižu se, kad mi nismo? Statistika ne paše.
Ja sam npr. bila puno puno osjetljivija na tuđe potrebe prije, u zadnje sam vrijeme puno hladnija(što ne znači da se nedajbože neću dignut nekom).
Evo, pogledaj gore ovo što kaže Mima - stvar je u tome da radimo stvari koje za nas nisu velika žrtva-a to je čista pristojnost, ništa wow ni ekstra ljudski.Ljudski je radit nešto čega se bojimo, radimo s oprezom...itd.
E baš to! U potpunosti se slažem s tobom!
Danka, nemoj me krivo shvatiti, ne sažaljevam ljude koji boluju od bilo čega, ali suosjećam s njima. To su mislim dvije različite stvari. I ne znam kako ti podnosiš dijabetes, ali muž moje sestrične ima napade kada jedva živ ostane i ako si ne bi u istom momentu ubrizgao inzulin, bojim se da ne znam šta bi bilo. Drago mi je da to kod tebe nije na toj razini. Ono što sam htjela reći je da nikad ne znamo kako je onom drugom. A jedino koga se u situacijama čekanja može kritizirati su oni koje čekamo, a nikako ljude koji su u istoj gabuli kao i mi (pa možda čak i goroj).
Ima nas svakakvih.
Ispred moje radione pao djedica glavom u blato=bez razmišljanja se strčala odmah van i pomogla mu.
Neki dan u konzumu iza mene deda i unuk sa slatkačem u ruci=pustila ih da se slatkač ne rastopi..
Žena trčala na bus i pala kod kotača=ja naravno urlala da me vozač čuje i da ne krene itd.
Nisam neka svetica ali imam savijest i toliko kućnog odgoja.
Samo hmmm...to nije tema ovog topica.
Ja oduvijek puštam trudnice, mame s djecom, starije i pomognem kad mogu, sad očekujem da se netko tako odnosi i prema meni. Naravno da to očekujem od zdravih ljudi, mladih.... Još uvijek puštam sve navedene jer još uvijek mogu ja bolje i dulje od njih i nije fer da ja sjedim i brojim muhe na plafonu a netko kome je teško mora stajat. I da ako i je netko s djetetom i ja sam sa svojim, radije pustim jer moja ribica zna bit strpljiva. A dok neću moći, lijepo ću zamolit da me se pusti i nadat se da će mi molbe biti uslišene
uvijek kad sam bila u mogućnosti nekom pomoći na bilo kakav način,ja sam pomogla...pa kakav to čovjek mora biti da nekom nebi pomogao...
moja mama mi je od malih nogu govorila;bolje da ti pomogneš drugome,nego da tebi treba pomoć zlu netrebalo...
a i sad kad sam sama trudnica,kad vidim da mi u određenim situacijama pomoć ne stiže(× puta su ljudi zatvarali oči) stisnem zube i pomognem sama sebi kolko mogu...
Ni ja se ne pravim mutava prema trudnicama, roditeljima s malom djecom i starijima (ne od sebe, nego onima kojima je to stvarno potrebno), Naravno sada se ne dižem niti puštam preko reda, jer sam i sama trudna i najčešće s djecom.
A uvijek oko mene ima dovoljno onih mlađih za ustati se ili prepustiti red. I ne očekujem da mi se u tramvaju ili busu digne neka stara bakica jer i u tom slučaju uvijek ima netko mlađi od nje tko bi se mogao ustati.
Pod bakice/dedeke smatram stvarno starije žene/mušđkarce, one kaj su mirovini već ohoho, ne one kaj su tek navršili 60 godina. To su još radno sposobne osobe. I naravno invalide, ali budimo realni, malo ih se fura gradskim prijevozom.
Ili baš stoji u redu u dućanu.
A da se netko sruši pored mene na cesti ili nekaj slično...Nije mi se jš nikad slično desilo, ali pomogla bih koliko bih god mogla.
Mislim da to nije ipak baš isto. U nepomaganju čovjeku koji leži na podu ima svega - prije svega straha, a onda želje za neupetljavanjem u tko zna što. To je ružno, ali meni osobno shvatljivo.
MM je tip čovjeka koji uvijek reagira u takvim situacijama, on diže ljude sa poda, miješa se u svađe, vozi nepoznate ljude u autu itd. Ja se tome divim ali se i bojim.
Dići se trudnici, djetetu, starom čovjeku u tramvaju ili ga pustiti ispred sebe u redu, to stvarno ne zahtjeva niti hrabrost, niti žrtvu, to je najobičnija ljubaznost, obzir.
Je Mima, slažem se s tobom...Iskreno, pijanca nikada ne bih dirala jer bih se bojala. U svađe mi ne pada na pamet se uplitati. Još i ja dobim po labrdi.
A sada trenutno nikoga ne bih ni dizala jer ne bi smejla ni dijete baš nanašati a kamoli dizat draslu osobu. Inače, u normalnom stanju da.
Posljednje uređivanje od ana.m : 30.06.2010. at 13:51
trudničice evo mene wannabe trudnice, pa kako se ponašam prema trudnicama....
kao prvo čim vidim trbuh odmah me neka milina obuzme ma se nasmješim. Nakon toga brzo skrenem pogled da ne pokupim ječmenac (da nebi trudnica shvatila da ju ismijavam or something)
U zadnje vrijeme (od spoznaje da smo IVF par i ponovno uspostavljene duhovnosti) u sebi se pomolim za tu nerođenu bebu i buduću mamu. To bude onako "po mom" skroz nekonvencionalno, ali mi bude slatko poslat joj dobru vibru, a da ništa ne sluti.
Što se tiče redova...hehe...pravim se policajka pa trudnicama naglas kažem nek odu na čelo kolone jer imaju prednost. Vrlo rijetko se itko od sudionika reda pobuni, a onaj koji se pobuni ima posla samnom, a postajem svađalica kad vidim nepravdu...
silno bih i sama voljela biti trbušasta, pa onda štitim sve trbušaste oko sebe....
Sumskovocetrudničice evo mene wannabe trudnice, pa kako se ponašam prema trudnicama....
kao prvo čim vidim trbuh odmah me neka milina obuzme ma se nasmješim. Nakon toga brzo skrenem pogled da ne pokupim ječmenac (da nebi trudnica shvatila da ju ismijavam or something)
U zadnje vrijeme (od spoznaje da smo IVF par i ponovno uspostavljene duhovnosti) u sebi se pomolim za tu nerođenu bebu i buduću mamu. To bude onako "po mom" skroz nekonvencionalno, ali mi bude slatko poslat joj dobru vibru, a da ništa ne sluti.
Što se tiče redova...hehe...pravim se policajka pa trudnicama naglas kažem nek odu na čelo kolone jer imaju prednost. Vrlo rijetko se itko od sudionika reda pobuni, a onaj koji se pobuni ima posla samnom, a postajem svađalica kad vidim nepravdu...
silno bih i sama voljela biti trbušasta, pa onda štitim sve trbušaste oko sebe....baš si me raznježila!
Želim ti da što prije postaneš trbušasta od
meni je baš bilo fora u trudnoći nakoga pustiti i reći ' ja imam vremena, ne idem na posao još godinu dana' hihihihih
NE UBRIZGAVA SE TADA INZULIN, TO BI GA UBILO!!!!!!!!
On ima jake hipoglikemije, i tada mu se daje glukagon, hormon koji ima djelovanje SUPROTNO inzulinu.
Sori na caps locku, to je cesta zabluda, a problem je u tome sto svi mi sa sobom obicno nosimo i inzulin, pa bi nekome sa strane tko zeli pomoci moglo pasti napamet da stvarno ubzrizga inzulin. To je recept za totalnu katastrofu.
Inace, sinoc sam se zaletjela s komentarom, pogreskom sam kliknula gumb, htjela sam ga obrisati. Nije islo tebe osobno, a ja sam ionako pretjerala. Cak sam pisala moderatorici da ga obrise, stvarno mi se omaknulo. (Znam da moderatori imaju pametnija posla, i da trebamo paziti sto pisemo, isprike. )
Joj, znam da mu se kod tih napada treba nešta ubrizgatiHvala na ispravci!
A sve ok, pa nije ti prošli post bio ništa strašno
meni se dogodilo u dučanu(billa)da me jedna žena ljubazno pustila ispred sebe(ja u 32 tj+ malac od godine i pol u rukama)a tip koji je bio iza nje je onda rekao"gospođo sada vi morate na kraj reda kad ste pustili nekog ispred vas"
Pa, mislim da krumpirić postavlja dobro pitanje, i ne treba se nitko odmah naći uvrijeđen.
Ja mislim da spadam u ljude koji paze na takve stvari, čak prije sam puštala ljude pred sebe onako iz fore, danas sam za to preumorna. Kao brucošica u zagrebu sam pokušala pomoći čovjeku koji se srušio ispred mene, dobila sam psovku za uzvrat, bio je pijan. Ali i opet bih to napravila, bila bih samo malo opreznija.
Ali, prije trudnoće jednostavno nisam imala tu percepciju koliko ženi može biti teško kad je trudna (ne zbog mog iskustva jer sam imala zbilja laku trudnoću, više zbog toga što sam na drugi način počela razumijevati te priče o spontanima, o čuvanju trudnoće, općenito o želji za djecom koju prije nisam razumjela), koliko može biti iscrpljujuće obavljati neke banalne stvari kao što je čekanje u redu kad žena nema kome ostaviti na čuvanje dijete - ili djecu.
Tako da iskreno rečeno, u tramvaju sam se dizala trudnicama i ljudima s malom djecom, jednostavno zato jer se tako radi, ali nisam razumjela. A baš da sam pomagala svakom kome su zapela kolica, propuštala svakog s kolicima, ili baš da sam digla svaku dudu koja je pala na par metara udaljenosti od mene, bojim se da često takve stvari nisam primjećivala.
Baš zbog te promjene percepcije, ja sam super zadovoljna s odonsom ljudi prema sebi u trudnoći i kasnije. Znam da ne doživljava svatko trudnice i djecu jednako, tako da očekujem tek osnove (tipa ustupanje mjesta u javnom prijevozu), a sve više od toga mi je super, pa se čudim i oduševljavam. U trudnoći sam se baš osjećala posebno, svi su mi se razmicali da propuste onu ogromnu trbušinu, tako da sam se morala navići da nisam više ništa posebno kad je taj trbuh nestao
Činjenica je i to da ljudi imaju svakakvih problema u životu, ne znamo kakave probleme imaju oni s kojima se susrećemo, zato je možda bolje umjesto na kritiku drugih usmjeriti se na ljubaznost, ne samo prema trudnicama ili roditeljima, ili osobama s dijabetesom
na radnom mjestu.. u prvom tromjesečju...
zadnjeg dana došli roditelji nezadovoljni zaključnom ocjenom.. viču, kude, krive, blabla.. Odjednom dolazi moja nadređena i pita ih znaju li da sam trudna.. (ja u šoku,
Ima nešto što mene smeta JAKO,toliko da se i sama pitam jel normalno da me toliko smeta
Diranje mog trbuha!
Zašto ljudi s kojima uopće nisam bliska,kad me vide,žele pomazit moj trbuh???
Baš me to jako smeta.
Ne znam objasnit ni samoj sebi zašto ali i odkud taj poriv?
Meni nije padalo napamet da diram trbuh susjede koju sretnem svake prestupne godine.
Prva dva puta sam istrpila,sad se odmaknem i zamolim da me ne diraju...i baš sama sebi drsko djelujem ali ne mogu si pomoći.
Pa se pitam ko je tu lud?
Naša kultura i ima u sebi to pretjerano zadiranje u osobni prostor. Intimna pitanja: dojiš, nedojiš, spavaš, čuvaš trudnoću, ne, kolka su ti primanja, zašto si na bolovanju, zašto ti je muž na porodiljnom??-je nešto što te pita svaka baba na cesti.
Djecu se dira i pipa, trudnice mazi u prolazu, ljudi te mrtvi ladni pitaju di si krenuo kad negdje ideš-nije to ništa negativno. Namjere su svakako ili pozitivne ili neutralne. Samo ja naša "tradicija" takva.
Nekom to jako odgovara, nekom je nepodnošljivo.
meni diraju trbuh...al mene recimo to uopće ne smeta
neki pitaju, rijetki...al u pravilu ne...
i meni je smetalo za vrijeme trudnoće da me glade po trbuhu...joj!!!
ja sam se odmaknula i naglasila da me to smeta i pitala svakog što mu to znači da pipa trudnički trbuh?
naravno svi su samo slijegali ramenima...znam da ljudi to čine nesvjesno ali mene je jako smetalo.
Znači nisam jedina koju to smeta
joj, i meni smeta!!! jos i nije bad kad mi netko od bliskih ljudi nakratko dotakne trbuh, ali me recimo uzasno zivcira sto me sestra doslovno napastuje s tim mazenjem trbuha bez obzira sto sam joj 1000 puta rekla da mi to smeta!!! njoj je to samo poticaj da bas namjerno to radi i zbog toga mi je jos vise pocelo smetati diranje trbuha opcenito... i poludila sam kad je necakinji rekla da "ide poljubiti i pomaziti bratica ili sestricnu" i nastavila je forsirati i nakon sto sam ja rekla ne! jednostavno ne moze shvatiti da meni to smeta kad je njoj pasalo... i to mi je postala svakodnevnica jer zivimo u istoj kuci i sad vec samo cekam da totalno izgubim zivce i pocnem skidat glave!! potpuno nepostivanje mojih zelja i intime sad kad mi je to najvise potrebno!
Ajoj frka nije tebi lako
Predpostavljam da je teško nekim ljudima shvatiti zašto nas to smeta jer vjerujem da to maženje dolazi iz dobre namjere, ALI...neda se meni non stop objašnjavati da mi je ovo prva T,da sam ju dugo čekala,da su dodiri rezervirani za samo meni bliske osobe i da je to nešto intimno i moje i MM.
Diranje trbuha, ispitivanje polunepoznatih ljudi "i kak će se zvat" i sl je jedna stvar, al uopće ne kužim potrebu ljudi da s tobom podijele svakakve priče s poroda, tipa "mojoj sestri je umrla beba jer su prekasno reagirali " i sl. To mi je prestrašno. Puštanje preko reda u dućanu još nisam doživjela (pa čak me totalno ignoriraju i u Konzumu gdje ima blagajna za trudnice i invalide) a moram reći da me jednom u redu za blagajnu u Bili tip pitao jel bi ga pustila napred jer"on ima samo jednu stvar". Jao kak sam ga otpilila.
U tramvaju se uglavnom dižu muškarci; žene, tinejđerice i penzionerke me ne fermaju pol posto. U nedjelju sam zakasnila na misu i nisam imala gdje sjesti; nitko ništa. Izlazila sam nutra - van 3 puta jer je bilo prevruće i jednostavno sam morala uhvatiti zraka i sjesti na klupicu ispred crkve.
U principu, jedino muškarci su mi se do sada dizali u tramvaju i jednom jedna djevojčica. Nigdje preko reda nisam išla, niti me itko pustio prije (osim jednog djedice koji je INZISTIRAO na tome da ja imam prednost
Drugi ljudi okrenu glavu na drugu stranu..
Ja neću nikoga ništa molit, bogu hvala, dok mogu, sve ok
Draganje po trbuhu posebno obožavam kada je bez pitanja od nekih tamo lijevih ljudi, ili kada zamolim da me ne diraju jer mi je muka u želudcu (obično to slažem) ali me nitko ne šljivi...Jedino mi je ok kada netko pristojno pita ili kada je netko meni blizak u pitanju, pogotovo ako skuže da trbuh skakuće.
Jednom sam pop*zdila kada me rodica umaltretirala sa tim "maženjem",
jer sam prvo rekla da mi je zlo i da me boli trbuh, prije toga da ne volim kada me "masiraju" i još sjela na kauč i prebacila jastučić preko trbuha i ništa ju nije spriječilo... U najmanju ruku mi je to bezobzirno.
ovo s puštanjem preko reda, ustajanje u nekim prigodamaa gdi je ograničen broj sjedišta - nikad doživjela!
jedino moram reći da kad sam na tržnici s MM, a njega ne kuže da je sa mnom, svi se redom nude da mi pomognu do auta pa makar i samo kilu nektarina kupila!
(riječ je o Jarunskoj tržnici)
Evo više nisam trudna, ali jedan zanimljiv događaj s kraja trudnoće....
Išla sam vaditi krv na SD u 39. tjednu trudnoće.
Uredno došla uzela brojček i stala da pričekam red. Bila sam osma. Red je išao brzo i nije mi se dalo sjedati pa ustajati...
Kad li se odjednom pored mene stvori lik, rekla bih čak mlađi od mene, te me upita bi li on mogao preko reda??!!
Prvo nisam mogla vjerovati da me to pita, od svih ljudi tamo baš mene, pa sam ga pogledala pogledom od kojeg ne znam kako je preživio. Samo sam mu rekla "I od svih ovdje vi ste mene našli pitati?? Što se mene tiče, prije mene nikako ne možete"
Samo se okrenuo na peti i pričekao svoj red!
imate pravo sto se tice muskaraca. ispada da su oni u ovim odnosima prema trudnicama puno vise osjetljiviji od zena sto mi nikako nije jasno. ne bi li zene trebale najvise pomagat i najbolje razumjet druge trudne zene? teenageri su u svom filmu, oni ne primjecuju nista osim sebe, penzioneri su frustrirani i ponekad mi se cini cak i malo zlocesti prema trudnicama (npr kad ujutro u 7 idete vadit krv, a njih 50 vec zalijepljeno za vrata laboratorija i nece ni pomislit pomaknut vam se, a ako to i ucine pritom zakolutaju ocima i nabace neki bezobrazan komentar)...
hoš reći da na svijetu postoje i mlađi od tebe. Ja kad sam bila trudna išla nešto u Hzzo i zele broj i čekala, pitala me neka ženska kaj nemam rednost, a pošto sam bila već skoro na redu pričekala sam, ali sva sreća da se u Hzzo mora ići najmanje 2 puta za redomn, drugi put sam samo odšetala do tete i tražila papire koje sam prvi put predala.
moram podjeliti s vama što mi se dogodilo mada sam rodila prije 2mj.
naravno od poroda mi je ostala još podosta velika buša!hahaha
budući da sam u trudnoći rijetko nailazila na osobe koje poštuju trudnice i puštaju ih preko reda,to mi se dogodilo sad kad sam se porodila...
naime u trgovini me jedna "starija" žena pušta preko reda na blagajnu i još me pita kad će bebica?!
ja se njoj lijepo zahvalim i velim joj da nije potrebno da me pušta preko reda jer moja bebica već ima 2mj.!
eh... mm mi je nedavno došao sav u šoku, da je ponudio mjesto u čekaonici ženi na sličan način, ali nije bila trudna
pa ti onda propuštaj trudnice
porodila sam se skoro prije 2 mjeseca i tokom trudnoće nisam imala neugodnih iskustava, uglavnom su svi bili fini
jedina stvar koja mi nije jasna nikako (a govori u prilog tome da su žene gore prema trudnicama) je što su me mnoge žene dal namjerno ili slučajno pokušavale uplašiti pričajući horor priče sa poroda, kako su se napatile tokom trudnoće, tokom poroda, zbog bebinih grčev, zubića i sl.
zaista mi nije jasna ta potreba da se iznose najteže stvari u vezi trudnoće i poroda i bebe, umjesto lijepih stvari
sreća pa ja nisam paničarka i otišla sam na porod rasterećena i pored tih priča (imala sam i je težak porod, ali ne vidim potrebu da o tome pričam, ako ću pričati o porodu pričam o trenutku kad sam bebu dobila na grudi
a najsmješnije mi je bilo kad su me sve redom plašile kilogramima, ja se u početku nisam udebljala, čak sam smršala, pa su mi govorile, vidjećeš u 7 mjesecu odjednom nabujaš, ja 7 mjesec i samo stomak, onda one kažu ma u 9 mjesecu 1 kilu sedmično dobiješ, ja opet samo stomak, e onda je bilo a kad počneš dojiti, tek onda se razvališ od debljine
ma inače me je to nerviralo, jedva sam zatrdunila i najmanji problem su mi bili kilogrami, strije i celulit, najbitnije mi je da je beba ok, ali su se svi ponašali ko da je to najbitnije, jer su svi prvo pitali koliko si se udebljala i jesi li popucala
Evo čitam malo vaša iskustva i baš sam se dobro nasmijala nekim riješenjima i komentarima!
Bome je istina, ako se mi ne borimo za svoja prava, neće nam ih pokloniti. Čast rijetkim izuzecima.
Stoga sam i ja odlučila: ubuduće pitam. Pa ako mene puste (preko reda), dobro. Barem sam probala.
I ono sa klincima u tramvaju, i širokim osmjehom je dobro.
Po prirodi sam dosta plaha i ne baš borbena, ali sam primjetila da se i te moje osobine smanjuju s povećanjem broja djece. Ono što prije ne bih napravila, sada napravim - tražim prednost, odgovorim na nečiju grubost... (prije bih odšutila).
Pa na kraju krajeva, ako te klince (recimo njih) u tramvaju, nisu odgojili njihovi roditelji (kao što očito mnoge od nas naši jesu), onda je red na nama. Nemojete me shvatiti krivo, ali držim da je posve ispravno nekome reći što ga ide.
Hvala na poticaju da se borim za sebe i za stanovnika moga trbuha (kao i za ostalu moju djecu).
Meni se jučer dogodila čudesna stvar koja me uvjerila da još postoji doborte na ovom svijetu. Od jednom se na grad sručio pljusak i ja sam se sakrila ispod jedne tende, pristupila mi je žena (normalna, od kojih 40tak god) i pitala me da li bi uzela njen kišobran jer da vidi da sam trudna pa joj je žao da pokisnem. Zamislite to??? Skoro sam se rasplakala. Naravno, nisam ga uzela čekala sam da se kiša malo smiri.
Ali inače su moja iskustva koma, nitko se nigdje ne diže (bus, tramvaj, čeaonice) i nitko nigdje ne propušta na red.
Jednom me neka druga mama nagovorila da odem na početak reda (kod vađenja krvi) i to sam i napravila i nitko nije ni pisnuo. Ali i ja se mrzim nametati pa uvijek čekam, što baš i nije pametno jer kad duže stojim osječam jako pritisak.
Kod dr. opće prakse je super tamo me odmah uzmu preko reda.
I još ću se složiti s nekim od vas 'ko je rekao da su žene najgore, a najviše me živciraju stare penzionerke koje imaju svo vrijeme ovoga svijeta na raspolaganjau, ali ne da neće propustiti nego se još guraju preko reda. Na njih sam od uvijek nabrušena, a sada pogotvo.
Ja sam jucer isto poludila kod doktora trebam doznake,med sestra zna da sam ja trudna zna me otprije jer je ovo malo mjesto u kojem ja zivim cekala sam 3 sata jer oni imaju sad foru narucivanja,a ispred mene 10 ljudi uđe samo pokucaju.Vec sam bila gladna zedna,dosta mi je sjedit dosta mi je stajat,setat,ja pokucam i onda neka baba meni veli da kaj ja idem preko reda skoro sam ju zatukla
Trebala si joj pokucati i ući bez čekanje, jer zna se da trudnice imaju prednost, a staroj gđi. odgovoriti da si trudnica i da imaš prednost. Znam žalosno je to da se moraš sam boriti i svađati za svoja prava....Ali nažalost živimo u svijetu koji postaje sve više bezobziran i gdje ljudi ne mare za druge, tako da se moramo sami boriti za sebe....
Ja sam imala isto situaciju da sam kod dr. opće prakse stavila knjižicu i dr. je znala da sam trudna i nadala sam se da će me ona sama prozvati da uđem s obzirom da imam prednost, ali ona to nije napravila i pustila me da čekam. Kasnije mi je sestra rekla zašto sam čekala, da sam trebala pokucati jer imam prednost. Od tada kucam i ulazim bez pardona.
Ja sam već davno shvatila da me neće nitko šljiviti ni 5 posto, a pogotovo ne babe... Imala sm dosta problema s nogama, u jednom periodu života sam čak bila na štakama preko godinu dana u komadu i rijetko kad bi se netko ponudio otvorit mi vrata, ustupi mi mjesto ili sl. Sjećam se jednom, došla na kontrolu s gipsom od prepone do gležnja, stojim, stopalo mi pomodrilo od pritiska gipsa, nitko ni da trepne. U čekaonici stariji gospodin kojem se udica zabila u prst, a dovele ga dvije gospođe, razvalili se svi po stolicama, srećom nakon sat vremena se oslobodilo mjesto pa sam konačno sjela.
Isto je i sad, nitko te ne pušta preko reda, nitko da se ustane u tramvaju, čak ni ne očekujem iako me pogodi kad vidim mlađariju koji nemaju niti malo pristojnosti da se ponude. Još me više iznerviraju srednjovječne gospođe koje su kao starije pa imaju pravo na sjedalo, ma nemoj molim te...
ja se opce ne nerviram, ali me cudi, vise su mi se dizali kad sam bila prvi put trudna, a sad kad udem s trbusinom i dvoje djece me nitko ne sljivi, valjda imam previse djece
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
