Parenting With Presence - šta mislite o ovome?

[eleniel]

kako mi pretražnik nije pokazao da se pojavilo nešto slično, bar ja nisam pronašla... otvaram temu, a ako se ponavljam, izvinjavam se unapred.

malopre sam nabasala na sajt koji me je svojim tekstovima bacio u razmišljanje, pa me zanima vaše mišljenje o ovoj metodi. pokušaću da ukratko objasnim.
pre svega da kažem, moj dečak ima 7 meseci i trudimo se da pratimo i osluškujemo njegove potrebe što bolje. ne mogu da kažem da nikad ne plače, ali je to vrlo, vrlo retko. jednostavno, nisam pobornik toga da beba treba da plače, a nikako da je treba ostavljati da "širi pluća"... uvek sam tu za njega i trudim se da ga umirim, i uvek i uspem.
a onda saznam za ovaj 'pokret', i zamislim se
između ostalog, oni smatraju da dete treba pustiti da se isplače, ali u naručju. kažu da je pogrešno sprečavati i stišavati bebu, treba joj dozvoliti da plače koliko joj je potrebno, jer se na taj način oslobađa stresa...
taj stres je, najpre, nakupljen u toku dana. kako je tom malenom biću sve oko njega novo i nepoznato, svaki dan mu predstavlja izvesnu vrstu stresa sa kojim mora da se izbori. zbog toga, kažu, nije pametno svaki put dati bebi siku u usta kako biste je ućutkali, jer je to samo privid umirenja.
ako je beba sita, suva, ako joj nije pretoplo, hladno itd, a plače - znači da joj je potrebno da se isplače, jednako kako je odraslom čoveku to nekad potrebno.
tad treba uzeti bebu u naručje i pričati joj, pevati.. umirivati je, prosto, svojim prisustvom.
navodno, deca koja se tako odgajaju su stabilnija emotivno, pre svega.
a čak kažu da deca koja su "ućutkivana" da ne plaču, kasnije gledaju roditelje sa izvesnom dozom ozlojeđenosti i nose u sebi neko nezadovoljstvo

iskreno, isprva sam se šokirala kad sam videla da majke govore o tome kako puštaju decu da plaču... a što sam više čitala tekstova, počelo je više da mi se čini da ima smisla

šta vi mislite o tome?

[RozaGroza]

Ja apsolutno mislim da je prirodno da beba nekad i plaće. Ne stalno i ne ako je očito da ju nešto smeta. I to sa tim stres relief mi ima apsolutnog smisla, iako ne mislim da se to događa svaki dan, nije sad beba izložena kojekakvom stresu svakodnevno, al nekad su dani ili malo aktivniji i drugačiji od onog na što je dijete naviklo.
Moj dečko ima te "napadaje" plaća nakon nekih malo aktivnijih dana. Najčešće bude jako umoran, i kako god da ga okreneš, držiš, on mora "odraditi" svoje i tek onda može krenut sa dojenjem i na spavanac.

Isto tako moram reč da, sve ove neke moderne i nove metode odgoja su meni onako, ok, ali, po svemu tome ispada da se dijeca ispravno odgajaju tek zadnjih nekoliko desetlječa, a sve do sad je bila totalna greška. Pa onda čitam ako dijete ne držiš non stop uz sebe, ili ga stavljaš u kinderbed umjesto da je u tvom krevetu, bit će istraumatizirano itd itd. Yeah right...

[fgm1236]

I moja M je imala takve neke dane kada ju ništa ama baš ništa ne bi smirivalo nego samo kada bi se dobro isplakala onda bi bilo sve OK! Nije bilo često ali bilo je takvih slučajeva. Pogotovo kada bi bila jako umorna ili bila okružena sa puno puno ljudi!

[XENA]

Bebe plaču kada neke od njihovih osnovnih potreba nisu zadovoljene, mi smo tu da one ne dođu u tu situaciju a ako dođu da im pomognemo.
Plač je način na koji nas mogu dozvati kada nas trebaju ili pokazati ako nešto ne štima. Mi kao roditelji smo tu da im pomognemo da dolazak na ovaj svijet, i svaki dan na njemu podnesu što bolje i ljepše sve dok ne budu dovoljno veliki da se raduju novom danu.
Možda su bebe stvarno pod stresom ali mi smo tu da im pomognemo a ne da ih pustimo da plaču

[V&NMama]

Ja primjećujem da baš od kad su u igri te neke nove odgojne metode po principu "dozvoliti djetetu SVE ili će se ono razvijati nenormalno", djeca su nesretnija i pogubljenija nego ikad. Ne znaju za granice, a one su im prijeko potrebne da funkcioniraju kao sigurna i zadovoljna bića.
"Stručnjaci" koji nude roditeljima takve odgojne smjernice, za mene uopće nisu stručnjaci, i ne namjeravam slijediti ih. Svaki normalan roditelj ima i zdravu intuiciju i osjećaj za svoje dijete (mislim da ga dobije u trenutku kad dobije i bebu, i mislim da je to nešto prirodno, dano od Boga), i kad slijedi taj osjećaj u jedinstvu s ljubavlju i privrženošću koju osjeća za svoje dijete, on će znati, osjećati što u određenom trenutku/situaciji treba njegovom djetetu, i kako postupiti, kako ga i čemu poučavati i odgajati. Bez konzultacija s lošim odgojnim teoretičarima, čije su odgojne smjernice tako često proturječne i mogu toliko zbuniti. Manje vremena će otići na mozganje o tome koji i čiji savjet prihvatiti, a više za nesmetanu igru i druženje, upoznavanje s djetetom.

[cvijeta73]

nove odgojne metode po principu "dozvoliti djetetu SVE ili će se ono razvijati nenormalno",

koja je to odgojna metoda?
nisam za nju još čula

a što se tiče uvodnog posta, stvarno ne znam kakve traume djetetu može donijeti cica u ustima.
inače, slažem se da sve odgojne metode možeš pročitati, uzeti u obzir, ali treba slijediti svoj instinkt.
ja mislim da svaka majka koja doji malenu bebu ima instinkt dati bebi cicu kad plače.
ako ćemo se sad bojati i dojiti da ne bi dijete imalo traume, a pa kvragu onda sve. jer mora plakati, ali ne sama nego u naručju. a sve ostalo povlači za sobom traumu.
ko god je imao malu bebu, zna koliko bebin plač izaziva nervozu kod roditelja. bilo u naručju bilo u drugoj sobi. i koliko želiš da prestane.
s razlogom je to tako
ništa neće biti bebi od plakanja, bebe plaču. ali, ako imaš učinkovitu metodu da prestane plakati, koja god da bila, sasvim je glupo izbjegavati ju. naravno, postoje slučajevi kad ništa ne pomaže, nosaš i moliš boga da prestane.

[Vishnja]

i moja razmišljanja u poslednje vreme idu nekako u tom smeru...
imam ih troje. srednja je u nekakvoj stabilnoj fazi, retko je nezadovoljna, a i karakterom je pitoma i vedra. najstarija ulazi u pubertet, plane za svaku sitnicu, breca se, viče na nas...trudimo se da joj objasnimo da pokuša da kanališe suze i bes, ali često to i ne ide...mali, opet, nije neki kenjkavko, ali ima i on svoje "žute minute"...
što sam duže roditelj, to sam bliža uverenju da i njima, kao i nama odraslima, treba izduvni ventil. i ako smo sigurni da im je sve drugo potaman, treba ih malo pustiti da se izbesne.

[V&NMama]

koja je to odgojna metoda?
nisam za nju još čula

Napisala sam "metode", a ne "metoda", dakle ne govorim o jednoj teoriji kao takvoj, nego o više njih (danas ih postoji brdooooo, svaki samozvani psiholog može uzeti pero u ruke i napisati knjigu o odgoju), a koje samo zbunjuju ionako pomalo zbunjene mlade roditelje. Ja sam eto "čula" za njih jer mi je odgoj predškolske djece slučajno i struka.

[cvijeta73]

Ja primjećujem da baš od kad su u igri te neke nove odgojne metode po principu "dozvoliti djetetu SVE ili će se ono razvijati nenormalno", djeca su nesretnija i pogubljenija nego ikad. Ne znaju za granice, a one su im prijeko potrebne da funkcioniraju kao sigurna i zadovoljna bića.
.

evo, opet te citiram, jer mi se najozbiljnije čini da je ovo postala tako uvriježena, ne znam kako bih rekla, ne poštapalica, nego više nekakav stav dobrog dijela pedagoških radnika, toliko rasprostranjen da se čini kao istinit.
odgojna metoda/metode - dozvoliti djetetu sve, ne postoje. odgajanje djece bez granica, nije odgajanje. roditelji koji uopće čitaju i razmišljaju o odgoju i odgojnim metodama, su u manjini, djeca se još uvijek u većini slučajeva odgajaju tradicionalno, pa i uz obvezno po guzi.
zar nije tako?
ili ja živim u nekom, nema boljeg izraza, sori seni paralelnom svemiru.

ja npr. svoju djecu odgajam na način da poštuju autoritete, stariji učiteljice u školi, mlađa tete u vrtiću. pa i kad se ne slažem s njima i s njihovim pedagoškim i ostalim pristupima, nikad pred njim nisam kritizirala nikoga.
zato mogu pred vama
kad je mlađa kretala u jaslice, s dvije i pol godine, prvih deset dana urlala je do besvjesti, drugih deset dana tukla je svu djecu.
na to sam, bez imalo promišljanja o samom problemu, koji nisam negirala, a taj je da tuče svu djecu, i da to treba riješiti nekako, dobila lekciju o granicama, i kako je dijete nesretno bez granica. dakle, ponavlja se ta rečenica kao univerzalni problem.
nakon tih deset dana, prestala se tući, i sad je sve OK.
da se nije prestala tući, i dalje bi problem trebalo riješiti na neki način, sigurno ne ponavljanjem julovskih rečenica, u svakoj situaciji.
dakle, ono što ti govoriš je upravo samo jedna rečenica jednog odgojnog teoretičara, s kojim se ja u principu slažem.
ali, nikako ne vidim temeljni današnji problem djece da su nesretna jer im roditelji dopuštaju sve, zbunjeni porukama odgojnih teoretičara. većina njih.
na kraju se ipak ispostavi, da su najproblematičnija djeca ona koju roditelji jednostavno - ne odgajaju. ili odgajaju sa strogim, tradicionalnim sistemima, koja uključuju i fizičko kažnjavanje.
ajmo malo o tome razmisliti, ovo nije nikako usmjereno ka tebi, nego eto, kao povod za razmišljanje i raspravu. a uvijek mogu i ja ispasti u krivu, pa i promijeniti mišljenje, ako me uvjerite u to

[RozaGroza]

"Stručnjaci" koji nude roditeljima takve odgojne smjernice, za mene uopće nisu stručnjaci, i ne namjeravam slijediti ih. Svaki normalan roditelj ima i zdravu intuiciju i osjećaj za svoje dijete (mislim da ga dobije u trenutku kad dobije i bebu, i mislim da je to nešto prirodno, dano od Boga), i kad slijedi taj osjećaj u jedinstvu s ljubavlju i privrženošću koju osjeća za svoje dijete, on će znati, osjećati što u određenom trenutku/situaciji treba njegovom djetetu, i kako postupiti, kako ga i čemu poučavati i odgajati. Bez konzultacija s lošim odgojnim teoretičarima, čije su odgojne smjernice tako često proturječne i mogu toliko zbuniti. Manje vremena će otići na mozganje o tome koji i čiji savjet prihvatiti, a više za nesmetanu igru i druženje, upoznavanje s djetetom.

Dobar post, imam slično ovako mišljenje.
Iako sigurna sam da se i danas može izfiltrirati dobrih savjeta, al toliko nas bombardiraju da često zbog neznanja posežemo za prvim što nam padne pod ruku, Tipa kud svi tu i mali Mujo, jer eto sad svi čitaju tu knjigu No cry sleep solution ili No cry separation anxiety solution itd. i svima je super knjiga, a znam bar 10ak mladih mama koje je slijepo prate bez ikakvog uporišta, jer zar nije logično da; da bi znala i bila sigurna da je to dobra knjiga i da su savjeti neki koji su zdravi i dobri za moju bebu moram pročitati bar još jedno 10-15 drugih knjiga vezanih za razvoj bebe, zar ne?

Cvijeta mislim da nije baš isto Ne odgajati dijecu i odgajati ih strogo i na starinski način (koji ne uključuje po defoltu fizičko kažnjavanje - bar ne u mojoj glavi). U današnje doba je zapravo jako teško odgajati dijecu "po starinski" i zahtjeva puno energije i strpljenja od strane roditelja. Pa skoro je pa nemoguče dijeci usađivati neke "prošle svršene" vrijednosti pored TV-a i kompjutera koji su im skoro potpuno preuzeli mozgove.
Nekidan upoznam nekog dečka od 10 godina, mama mu coolerica s kojom sam se družila. Čita sve i svašta, odgaja dijete po najzadnjoj modi tako reći, a mali totalni bezobraznik i neodgojenko, upada u riječ, govori grube riječi, puše balon od žvake, nosi gače do pola dupeta...glavno da je dojen do 3 godine, vegetarijanac, i zna ko je SaiBaba a to jel zna osnove ponašanja to više manje...whatever...
Ne govorim da si ti mislila na ovakve slučajeve, al samo dajem primjer, gdje se modernizacija odgoja može totalno krivo provesti, a nažalost mislim da je velika večina krivo provodi.

[pomikaki]

između ostalog, oni smatraju da dete treba pustiti da se isplače, ali u naručju. kažu da je pogrešno sprečavati i stišavati bebu, treba joj dozvoliti da plače koliko joj je potrebno, jer se na taj način oslobađa stresa...

Što se ovog tiče, moja se definitivno naplakala, a ja nisam znala kako da je stišam

Po pitanju rasptave o literaturi s temom odgoja negdje sam na pola puta: mislim da je problem u tome što mnogi ljudi imaju potrebu da im netko kaže točno što da radi pa traže neke gurue čijih se riječi drže kao pijan plota, a što je još gore često ih toliko krivo interpretiraju da rade još gore nego što je preporučeno. Mislim da čaknije ni pitanje literature nego karaktera koji te metode provodi. Radi se o ljudima koji ne znaju improvizirati, preispitivati se, koji misle da je dosljednost i upornost najbitnija. U nedostatku stručne literature, takvi će drugdje naći materijala za stvaranje fiks-ideja, i to najviše dolazi do izražaja u odgoju djece.
Ja volim čitati o odgoju djece, jer me to trenutno zbilja zanima. Ponekad primjenjujem nešto što pročitam, ali ne na način da to tako mora biti. Bitno mi je doznati nove ideje, različita mišljenja, preispitati sebe, pokušati nešto novo ako neki problem ne uspijem riješiti.

I definitivno mislim da nemamo svi ugrađen roditeljski instinkt. Ja mislim da mi nije baš razvijen (tim više što dok nisam rodila nisam imala bliskih kontakata s manjom djecom), a mojim roditeljima je definitivno falio, premda nisu ništa čitali i premda su htjeli najbolje. Oni su definitivno primjer ljudi koji su htjeli savršeno odgojiti svoju djecu ali su previše inzistirali na nekim fiks-idejama, umjesto da se preispituju, osluškuju potrebe svoje djece i podržavaju ih. A sve bez ikakve literature

[V&NMama]

RozaGroza potpisujem te!
Sad sam se baš sjetila jednog banalnog primjera modernizacije odgoja(priču sam čula od svog svekra): došao moj svekar nešto k jednom svom poznaniku (ljudi su stariji, u kasnim 60-ima), a ovaj čuva svog unuka dok su sin i snaha na poslu. Unuk (cca 5-ogodišnjak) za vrijeme njihovog razgovora stalno te upada u riječ dedi ili mom svekru,te urla, te uništava nešto po kući, uglavnom ponaša se boli glava. Njegov mu deda svako malo govori "dijete nemoj, smiri se, to se ne smije, ovo ono, daj me molim te poslušaj", ali dečkić ne reagira. Na kraju je počeo papučom udarat dedu po glavi, na što moj svekar više nije mogao ostat miran, pa veli tom čovjeku "pa daj molim te pa jel ćeš mu i to dozvolit ?!?!?", na što će ovaj: "pa jel ti Štefek ne znaš da dijete može 'dobit na živce' ako ga se ograničava?"
No comment .
Eto, čovjek je negdje (valjda u birtiji ) načuo nešto o tome, i drži se "novih odgojnih smjernica".

[maria71]

o tome sam ja pričala nekad davno na ovom forumu XD... i bila grooooooozna jedna okamina starinskog odgoja XP

[cvijeta73]

sjećam se tog topika.

isto tako, sjećam se i riječi moje none - onog dana kad budem rekla da su današnja djeca i današnja omladina neodgojeni, to je dan kad ću smatrati da sam ostarila.

bila je prilično stara kad je to govorila

[RozaGroza]

Uh s h i t onda sam ja metuzalem

[pomikaki]

Hehe, ovo me podsjetilo... negdje sam to prije čula, tražim točan citat, našla sam ga na ovoj lijepoj stranici http://www.ver.hr/06_2007_kamen_po_kamen.htm

“Ovaj svijet je stigao do kritične točke razvoja. Mladi više ne slušaju roditelje. Kraj svijeta ne može biti daleko.”
“Današnja mladež je pokvarena do dubine svoga srca. Mladi su izopačeni i lijenčine. Današnja mladež neće biti sposobna sačuvati našu kulturu.”
“Ne gajim više nikakve nade za budućnost naše zemlje bude li današnja mladež sutra na vlasti, jer je ta mladež nesnosna i bezobzirna, jednostavno užasna.”
Pretpostavljam da se mnogi od nas, koji smo davno bili mladi, slažu s ovim mislima i ne gaje nikakve nade za budućnost. Ipak, premda su sve navedene riječi izrekli mudri ljudi, malo ih u njihovom crnom pogledu na mladež opovrgava činjenica da je prvi navod zapisan u Egiptu oko 2000. g. pr. Kr., drugi u Babilonu oko 1000. g. pr. Kr., a treći u Grčkoj oko 700. g. pr. Kr.

[XENA]

Slažem se sa onim što je V&NMama rekla, majke posjeduju intuiciju koja nas vodi u odgoju, barem je kod mene takav slučaj.
Knjige o odgoju su dobra stvar i ako ne mora biti sve što je napisano i ispravno, jednostavno uzmeš od pročitanog ono za što misliš da je dobro, ali sve je to individualno

pomikaki citat ti je zakon , znači ipak nije sve tako crno (možda)

[cvijeta73]

pomikaki citat ti je zakon , )

X
odličan!

[RozaGroza]

Ludilo! Ne mogu se prestat smijat...