Nama je pomoglo nosanje na ruci tako da beba gleda prema podu, tj. trbuh bebin na podlaktici lijeve ruke, glavica gleda prema van i naslonjena na lakat, svaka ručica sa svoje strane mamine (ili tatine) ruke. Valjda sam to dobro objasnila. Mora se osjećati sigurno i čvrsto. Tako male bebe svaki osjećaj da nemaju siguran oslonac silno preplaši. Puno pomaže umatanje i brzi hod, ali stvarno brzo.I ljuljanje dok hodaš. Nama su pomagali i zvukovi (kao što je već netko napisao )sa rrrrrrrr, šššššššššš ali glasniji od plača. I tako satima. I tako svaki dan.
I da , sve je prošlo sa 3 mjeseca-baš sve. I nema više plača od kojeg lovi panika.Ali, trebalo je to izdržati. I ti ćeš ,i uzmi svaku pomoć koja ti se nudi ali da ta pomoć bude po tvojoj volji. Mama je najvažnija i mora i mami biti kako treba, pa će i bebi biti lakše.
Nadam se da ste svaki dan sve bolje.