vristanje - nece spavati

[oka]

Mi isto imamo teško odgojivu curicu, ali mi smo se predali od dnevnog još sa 2 god i četiri mjeseca. Kaže ona meni sad da ona nikad ne bi spavala, ona bi da je stalno dan.

Evo danas je zaspala popodne niti pola sata u autu od umora jer smo se vračali iz Zagreba, i nema šanse da zaspi u krevetu sad navečer, negdje sat vremena min. je trajalo uspavljivanje.

Pa zašto mučite njega i sebe još. Ako neće neka ne spava po danu i gotovo, pa već je po meni prerastao dnevno spavanje, još s obzirom da je zahtjevniji. Neka u vrtiću ne spava i sigurno ćete imati bolje rezultate navečer.
Imate i manje dijete? I mi isto,
način uspavljivanja manjeg i njega vjerovatno je isto važan, ljubomora i osjetljivost igraju veliku ulogu kod ponašanja djeteta, a pogotovo kad su najosjetljiviji, pred spavanje.

Kad smo se mi tražili kod uspavljivanja i pokušavali oba dva zadovoljiti postojao je period uspavljivanja po dva sata, ali onda sam se počela truditi kroz dan zadovoljiti sve.

Znači igru doma, igru vani, posjeta nekud ili nekoga, druženje, maženje, pričanje... i puuno ljubavi i od onda stvarno bolje zaspi.

A ako nam slučajno nešto izmakne tijekom dana i malo joj je previše dosadno i ne zadovoljimo joj sve potrebe za životom odmah se to očitava na uspavljivanju kao i spavanju.

Obavezno usporavamo tempo pred spavanje, isti rituali obavezno, buša joj mora biti puna i niti slučajno se ne smijem dovesti u položaj da mi u krevetu kaže da je gladna, onda je gotovo, zilion puta viče gladna sam, gladna sam.... a ne mogu se dizati kad mi se drugi baš uspavljuje na cici... Uglavnom, fizičke potrebe, vc, hrana obavljamo prije ulaska u sobu, vodicu uzimamo u sobu da si može uzeti ako joj je potrebno.

Da naglasim uvjek pazim i smatram da je navažnije da ju ne stavljam prekasno spavati jer onda mi je koma, onda je cendrava i scenarij je vrlo loš, a ljeto zna biti varljivo pa su djeca i umornija i cendravija.

Priča, malo skakanja, inzistiranje i puno priče da moramo leći, da gasim svjetlo, ostaje malo svjetlo od bebifona i krećemo.
Škakljam ju po ručici i pjevušim, i ne dozvoljavam pričanja neka velika, deset puta ponovim dosta je bilo pričanja mrak je i vrijeme je za spavanje, moramo se odmoriti da se sutra možemo puno igrati i onda navedem nešto njoj zanimljivo tek toliko da se neprimjetno umiri u krevetu i onda kažem sad je stvarno dosta razgovora, pokrivamo se i još bar pet puta moram opominjati jer me stalno uvlači u razgovor.

Uglavnom zaspi brzo dok dođemo do dijela da shvati da nema pričanja više, samo pjevušenje.

Zaključak: nije lako i borim se stalno za uspjeh kod uspavljivanja, ali ide nam tj. ne odstupam niti milimetra, znaju se pravila i ona to zna.
Ali napominjem to je stečeno teškim trudom i upornošču i ne odstupanjem...


Kad je počelo kod vas to agresivno ponašanje kod večernjeg spavanja?
To agresivno ponašanje po meni je
ili preumoran
ili nije uopće umoran jer je spaval po danu pa ga vrijeđa i boli činjenica da mu ne vjerujete da nije umoran.
Ili ima veze sa dolaskom drugog djeteta na svijet i njihovim i vašim odnosom.

Šta misliš? Joj vjerujem da ti je koma kao i njemu!

[oka]

Čak bi se usudila pitati, da nije možda i isfrustriran sa tim spavanjem pa tak reagira,
možda mu se sve to skupa već toliko zamjerilo to nagovaranje i upornost da zaspi po danu da je djetetu dosta?
Mislim samo polazim od svoje, ona bi prva bila isfrustrirana i luda da ju nagovaram i ovak je jadna dok joj nekaj ne paše.

[mina30]

[QUOTE]

Kad je počelo kod vas to agresivno ponašanje kod večernjeg spavanja?
To agresivno ponašanje po meni je
ili preumoran
ili nije uopće umoran jer je spaval po danu pa ga vrijeđa i boli činjenica da mu ne vjerujete da nije umoran.
Ili ima veze sa dolaskom drugog djeteta na svijet i njihovim i vašim odnosom.
Šta misliš? Joj vjerujem da ti je koma kao i njemu!

Pa seka ima 6 mjeseci dakle vjerojatno je i to ukljuceno, ali on se tako ponasao i prije nje. To najgore vristanje bude kad ne spava po danu pa je preumoran, sigurna sam da je to jer nakon sto se smiri zaspi za 5 min a inace se dugo uspavljujemo. (A kad se po danu naspava onda navecer nije umoran i obicno zaspe oko 10, pol 11, meni je i to jako kasno jer obicno onda i ja zaspem s njim i nista od posla.)Zato mi je i vazno da spava po danu, inace ja vjerujem da njega frustrira sto mora ici spavati a ne zeli i ja bi odustala od dnevnog spavanja da ne vidim da je umoran, on bude umoran, zijeva i trlja oci ali jednostvno ne voli ici spavati. Kaze mi: mama dan je necu ici spavati. Inace kad se probudi je najmaznije i najmilije dijete na svijetu.Kad navecer ide spavati trudim se kad god mogu ici samo s njim, seku ostavim tati, ili ako spava u kolicima i samo njega mazim, pa danu se trudim ostaviti sav posao i kad seka zaspe igrati se s njim na podu. S obzirom da seka isto bas ne spava previse, ostaje mi jedino navecer za napraviti nesto po kuci. Rutinu ima, kupanje prije spavanja i citanje knjige, al nekad ni to ne pali. Nekad jednostavno puknem jer sam preumorna (neki dan sam se probudila u sred noci i isla stavit ves prati i oprala sareni na 60, sreca pa ne koristim 95 inace bi muzeve nove majice bile puno manje).

[oka]

Da, nije lako, ustvari koma je sa tako malom dječicom, i mi smo u istoj situaciji, ali šta ćemo, moramo se truditi izvući najbolje od toga, jer da su zdravi to nam je najvažnije.
A čuj, ok, kužim ja tebe, ali zašto mu ipak ne dopuštaš da on odluči da li mu je potreban san ili ne, a tako ti lijepo kaže da ne želi, dovoljno je velik i zašto misliš da nije kompetentan da tako nešto on odluči?
Da istina je da su u popodnevnim satima umorniji, i kod nas je tako, ali onda se malo umirujemo na drugačije načine, a ako baš bi željela zaspati naravno da joj ne bi branila, ali teško da bi se to dogodilo.

Mislim da su posljedice puno veće što se tiče njegovog karaktera i njega samoga siliti ga na spavanje nego malo umora popodne.
Evo pokazuje ti vrištanjem i urlikanjem, meni bi to bio dovoljan dokaz da nešto nije u redu, da ga nešto jako muči, a on je dovoljno velik i shvaća da nema pravo donijeti osnovnu odluku sam, koja se tiče samo njega. Sigurno ga to jako boli.

Neka ti ide u početku ranije spavati, recimo oko sedam ili osam, i eto ti vremena za nešto napraviti, a on se i može lijepo odmoriti za ujutro rano u vrtić krenuti, a tamo netreba isto spavati, i opet navečer ranije spavati i to ti je to.
Rastu oni brzo, neće to potrajati, ići će i on kasnije spavati, ali po meni je u ovoj dobi ipak raniji odlazak na spavanje svakako bolji nego zabavljati umorno dijete kasno navečer. Sve u svoje vrijeme.

Sad je malo teže jer je ljeto, mi zamračimo stan, spustimo rolete i oni zaspu jer su stvarno umorni, sve što nam potraje dulje, više ne valja niti za njih niti za nas.