Mi smo nastojali "ne" svesti na najmanju mjeru i mislim da smo u tome i uspjeli. Ali on točno kuži kad je nešto stvarno "ne" (npr. utičnice, nema veze što su zaštićene, on to ne zna!, pa vruća pećnica - hladnu smije dirati - mamita , itd, itd). Ali kad krene rušiti knjige pa mu kažem "ne", on me pogleda, nasmije se, i nastavi dalje. Onda je bolje odvući mu pažnju, jer sama sebi dosadim s tolikim negativizmom.
Otkad smo po kuhinjskim ormarićima i ladicama postavili stopere i bravice, "ne" se jako, jako prorijedio. Preporodila sam se! (jedino što više nitko ne može otvoriti te ladice osim mene osobno)