Odustajanje od jaslica?

[Šuška]

Ima li netko da je odustao?
M. ima 29 mjeseci i krenuli smo 1.9. Cure iz Slavonije će znati kakva je kod nas adaptacija - nema je. Roditeljima nije dozvoljeno ulaziti u sobu, informaciju o proteklom danu dobijem sutradan jer valjda jutarnja i podnevna teta ne komuniciraju Uglavnom, M ne želi jesti, ne želi spavati, ne želi se igrati s djecom, samo me po cijele dane doziva. Počeo se opet buditi po noći, nervozan, razdražljiv...Imam opciju da ga čuvaju baka i dida kao prošle godine, ali bih to jako rado izbjegla. Koliko još da pustim ovako?

[mamitzi]

ja sam filipa tako pustila cijelu prvu godinu i do danas žalim. tek u 6 mjesecu sam nagovorila bake i dide da ga preuzmu, a najesen tetu čuvalicu. da sam imala drugu opciju odustala bi nakon mjesec, dva.

[Anemona]

ja sam filipa tako pustila cijelu prvu godinu i do danas žalim. tek u 6 mjesecu sam nagovorila bake i dide da ga preuzmu, a najesen tetu čuvalicu. da sam imala drugu opciju odustala bi nakon mjesec, dva.

Ja bih odustala odmah, ako imaš prihvatljivu opciju čuvanja i pričekala do 3. godine.

[jelena.O]

pa sad nije velika razlika između 29 mjeseci i 3 godine, kaj ne. Moj je počeo ić u vrtić s 33 mjeseca i adaptacija je trajala punih 3 mjeseca.

[petarpan]

Ako imaš opciju koja ti odgovara-odustani.
Međutim, računaj da te kroz neko vrijeme ponovno čeka "adaptacija" i da djeca pamte.
Ako si zbilja sigurna da mu je ovakva situacija više na štetu nego na korist nemaš šta promišljati

[navi]

Kazes nece jesti, nece spavati? A da ga pocnes sada ostavljati po sat, dva pa da baka ili dida dodju po njega da se polako navikne na jaslice?
Das mu kuci dorucak pa ode na igranje i druzenje u vrtic i onda na rucak kod bake i dide dok ti sam ne kaze da zeli ostati u vrticu?

Vidi, ako se dijete jako muci ja ga ne bih ostavila tamo da pati, ali bih mu ipak dala sansu da vidi da li ce mu se tamo svidjeti. Normalno je da adaptacija za tako malene traje i mjesec dana, a osobno znam koliko je to bolno za izdrzati.
Struka ti kaze da djeca do 4 godine nemaju potrebu za drustvom i socijalizacijom, od 4.te godine se to mijenja i tada je jako pozeljno da budu sa svojim vrsnjacima.
Probaj mu dati sansu da se polako navikne, a ako ne ide neka ga cuvaju baka i dida. Starijima se puno lakse adaptirati, barem iz naseg iskustva.
Sretno

[genius]

veliki pozdrav.znam kako je. tako je bilo i snama kratko vrijeme.tate nisu htijela ništa govoriti o djetetu. svaki dan ista priča ma dobra je.sve je ok. ja imam svekra i svekrvu ali nisam isto bila za to da oni čuvaju....pa s godinu dana upisala u jaslice. ja sam radila i nije bilo izbora ....morala se naviknuti.... koliko mi to teško padalo. vrijeme prilagođavanja trajalo je oko 2 do 3 mj. svako jutro plač,nemogu je odvojiti od sebe...plače ona a isto tako i ja do posla...da bi nekako sve to skupa izdržali i nakon nekog vremena nitko sretniji od nje,
puno prijatelja, svakave pjesmice. da bi nakon pol god. ona rekla meni kako neće kući.
ukratko moj savjet ti je da odmah ne odustaneš da probaš izdržati.(ZNAM DA JE JAKOOOO TEŠKOOOO.) bar neko vrijeme ,pa ćeš vidjeti za mj. do dva,ako neide neide.
a što se tiče odgajateljice to sam jako brzo riješila. zahtjevala sam iscrpan razgovor što i kako se dešavalo tih 8 -9 sati. SRETNO!!!!

[Šuška]

Ma srce mi se slama kad ga tamo ostavljam. Kod nas nema mogućnosti ostajanja na sat, dva i ne možeš ga dovesti i odvesti kad hoćeš. Dolazak je do pola 9, a odlazak u pola 12 (prije ručka) ili u pola 1 (nakon ručka) i onda zaključavaju do pola 3. Ne znam, probat ćemo još sljedeći tjedan ovako, a ako ne ide onda neka ostaje do ručka. Ako ni to ne bude išlo, pregrist ću, pa nek ga čuvaju baka i dida.

[iki]

Ma srce mi se slama kad ga tamo ostavljam. Kod nas nema mogućnosti ostajanja na sat, dva i ne možeš ga dovesti i odvesti kad hoćeš. Dolazak je do pola 9, a odlazak u pola 12 (prije ručka) ili u pola 1 (nakon ručka) i onda zaključavaju do pola 3. Ne znam, probat ćemo još sljedeći tjedan ovako, a ako ne ide onda neka ostaje do ručka. Ako ni to ne bude išlo, pregrist ću, pa nek ga čuvaju baka i dida.

Meni je logično početi sa manje:
-tjedan dana do ručka
-mjesec dana nakon ručka
-a tek onda cijeli dan
???

Onda je to bar nekakva adaptacija, ili?

[MIJA 32]

žao mi je što malac plače i znam kako ti je teško
ptičice su bile super dva tjedna i kad sam mislila da je sve prošlo glatko počelo je plakanje
mislila sam da ću umrijeti svaki put kad su plakali
no tete su bile super;nježne i pune razumijevanja
iako su stalno naglašavale da ih treba dovesti,kratko se pozdraviti i otići;ja to nisam mogla niti htjela
ja sam ostajala,tješila,grlila,objašnjavala koliko sam smatrala da je potrebno i brzo je prošla ta faza

ono što meni nije jasno i što me razljutilo je stav teta koje ne daju info o djetetu,nema adaptacije...kakve su to gluposti
da probaš malo o tome porazgovarati

[dorotea24]

ah on ti je sada 2.5 godine, taman da je još pola godine da malo sazrije. no što je, tu je. nama su se tete isto protivilie adaptaciji na način da roditelj bude u grupi sa djetetom, a sada i vidim zašto i da to zaista ne bi dobro funkcioniralo. rađe su mi ponudliti opciju da prvi dan dođem po njega nakon 2 sata i tako par dana. jer ako si ti unutra s njim, nisi ništa dobila pošto se on mora naviknuti na situaciju bez tebe i svejedno te to čeka kada ga prvi puta ostaviš tamo samog. osim toga, i druga djeca plaču kada vide tuđe roditelje. znam kada sam tih prvih mjesec dana dolazila po sina, kako sam ušla u njihovu sobu, tako je vidivši me u plač udarilo nekoliko djece. i tako na svakog roditelja koji dođe po svoje dijete.
patrik isto nije htio jesti prvih dana gotovo ništa. tu su se svi uskomešali, bake počele paničariti, ali teta i ja smo se dogovorile da će mu ona cijelo vrijeme ponavljati kako ću ja po njega doći čim pojede jelo. tako je i bilo. kod kuće smo se prvo tako dogovorili, teta mu je tako rekla, a po njega se došlo bezrezervno odmah nakon jela. ako nisam mogla ja, došla je baka ili je tata otišao s posla i tada je počeo jesti. onda smo nakon 3 mjeseca uveli spavanje. a moje dijete je dosta teško podnijelo adaptaciju i nije lako prilagodljiv. većinu godine je ili plakao ili negodovao, no ono najgore je trajalo mjesec dana. i sada je nakon godinu dana i nakon ferja par dana plakao u vrtiću. no vjeruj mi, oni ti zaista plaču samo dok mi odlazimo. čim se maknemo iza vrata njih tete utješe i oni prestanu. zaista se divim tim ženama kako takvu buku i tugu mogu podnositi svaki dan, a naručito kada dobiju punu grupu nove male djece na adaptaciju.....ajmeeeeeeeeeee

[Tami25]

ja kao vrtićki psiholog moram naglasiti da NIJE dobro da roditelj odmah prvi dan ostavi dijete samo tj. da ne ulazi u boravak s djetetom, ma koliko kratko ono boravilo taj prvi dan. pogotovo u slučaju jasličke djece. uloga roditeljskog boravka u sobi s djecom je ta da se djetetu da šansa da uz roditelja, što daje osjećaj sigurnosti, privikne dan-dva-tri na prostor, na nove ljude (odgajatelje, djecu) oko sebe. važno je da roditelji pozitivno pristupe dolasku u vrtić, da dijete vidi da se roditelj igra i s drugom djecom (ne smije biti pasivan i samo statjati sa strane) i da pozitivno pristupa odgajateljima jer će tako dijete uvidjeti da se može osjećati sigurno uz te ljude i u tom prostoru. nakon dan-dva kratkog zajedničkog boravka bez ostavljanja djeteta, roditelj može ostaviti dijete neko kraće vrijeme, pri čemu vidimo kako dijete reagira.
ako dijete dovedemo i ostavimo odmah prvi dan ono se osjeća nesigurno i napušteno, što može negativno djelovati na tok privikavanja. naravno, nije dobro ni da su roditelji predugo s djecom u boravku, najdulje do kraja prvog tjedna a drugi tjedan već roditelj više ne ulazi u boravak, u suprotnom dijete stječe naviku da i roditelj ide s njim u vrtić.
prvi tjedan prilagodbe služi tome da dijete upozna prostor, tete i djecu te da se vidi kako reagira na ostanak. prema tome se dogovara daljnji tijek prilagodbe. ukoliko se tijekom ostanka uoči da je dijete u prevelikom stresu, zovemo roditelja. nema smisla da se dijete traumatizira bespotrebno jer mu tako radimo kontraefekt.
drugi tjedan prilagodbe služi tome da dijete polako nauči da je dolazak u vrtić i ostanak bez roditelja svakodnevan, te je to obično djeci najteži tjedan. tu počinje ostanak na spavanju (ukoliko nije drugačije dogovoreno) i obično djeca taj tjedan najviše plaču. kasnije već bude lakše. do kraja 2. tjedna boravak se produžava po malo svaki dan da bi se do trećeg tjedna već došlo do cjelodnevnog ostanka.
ovakav ritam prilagodbe optimalan je i u našem vrtiću standardan, naravno ukoliko se ne ukaže potreba za nekom kodifikacijom (kod starije djece prilagodba obično ide brže). i mogu reći da do sada nismo imali prilagodbu dulju od mjesec dana.

ako se dijete muči i ako previše pati, kao u prvom postu, ja bih tu možda ipak prekinula prilagodbu, možda na svega nekoliko mjeseci pa onda pokušala ponovo. već 2-3 mj u životu male djece puno znače, znam i iz osobnog iskustva (moje dijete je imalo tešku i produljenu prilagodbu s pauzom od 6 mjeseci jer u 9. mj. nije nikako išlo). ako već postoji način kako se snaći s čuvanjem djeteta.

sretno!

p.s. ne znam kakav je to vrtić koji ne dozvoljava ulazak u boravak roditeljima u vrijeme prilagodbe u današnje vrijeme kada bi dobrobit djece u vrtiću trebala biti primarna a ne neki komoditet osoblja vrtića, imaju li oni psihologa i što on kaže na to? možda da pokušaš porazgovarati, ali s psihologom, ne pedagogom! problematika prilagodbe djece na vrtić nije u domeni pedagoga!

[Tami25]

kodifikacijom = modifikacijom

[Šuška]

ne znam kakav je to vrtić koji ne dozvoljava ulazak u boravak roditeljima u vrijeme prilagodbe u današnje vrijeme kada bi dobrobit djece u vrtiću trebala biti primarna a ne neki komoditet osoblja vrtića, imaju li oni psihologa i što on kaže na to? možda da pokušaš porazgovarati, ali s psihologom, ne pedagogom! problematika prilagodbe djece na vrtić nije u domeni pedagoga!

Na žalost, tako je u svim vrtićima u Slav. Brodu, a koliko znam i u ostatku Slavonije. Ja sam njega ipak prvi tjedan ostavljala do ručka (što teti nije bilo pravo jer će se kao navići tako). Ovaj drugi tjedan je bilo katastrofalno, ali eto u petak je ipak malo probrljavio ručak, pojeo voće i kaže teta "sam legao u krevetić i zaspao"!?! Ne znam, izdržat ćemo još sljedeći tjedan jer on ujutro ne odbija ići u vrtić i o tetama priča pozitivno, problem nastane tek kad ga preobujem u papuče.

[Tami25]

naravno, to je onaj moment odvajanja.
što se tiče hranjenja i spavanja, ne može se očekivati da to u početku štima i to je normalno, ne opterećuj se s tim. to će doći na svoje kad se privikne.
ako on i dalje neprekidno plače, tijekom cijelog boravka i doziva te, to nije ok, da se dijete pusti tako. ako ga tete uspijevaju utješiti i dobiti da se bar malo zaigra, to je dobar znak. zato ih dobro "izgnjavi" da ti kažu što se i kako događalo tijekom dana. to i nije gnjavaža, to je njihova dužnost i zove se komunikacija i suradnja s roditeljem.

i javljaj nam kako ide!

nisi mi rekla, ima li vrtić psihologa? ako da možeš li zatražiti razgovor s njim/njom?

[Šuška]

ako on i dalje neprekidno plače, tijekom cijelog boravka i doziva te, to nije ok, da se dijete pusti tako. ako ga tete uspijevaju utješiti i dobiti da se bar malo zaigra, to je dobar znak.

Da, uspije se malo i zaigrati, ali je teta naglasila da je to zaista MALO. Inače, stalno hoda za tetama i traži njihovu pažnju, a druga djeca ga ne zanimaju.

nisi mi rekla, ima li vrtić psihologa? ako da možeš li zatražiti razgovor s njim/njom?

Nema, postoji centralni vrtić koji ima psihologa i , imaš pravo, pokušat ću dogovoriti razgovor. Hvala na savjetima

[Loryblue]

naravno, nije dobro ni da su roditelji predugo s djecom u boravku, najdulje do kraja prvog tjedna a drugi tjedan već roditelj više ne ulazi u boravak, u suprotnom dijete stječe naviku da i roditelj ide s njim u vrtić.

i moj je krenio u jaslice i mučno nam je ovaj tjedan.
kod nas je adaptacija bila ovakva: pošto je 1.9. pao u srijedu onda smo 3 dana sjedili s djecom u sobi po 2 sata. pa je došao vikend i opet sve iz početka - ponedjeljak 2 sata s djetetom u sobi, utorak ga ostavili sat i pol i došli po njega, srijeda - ostavili ga do ručka i trebali se vratit nahranit dijete, četvrtak isto, petak smo došli poslije ručka. i sve je bilo ok. malo bi zaplakao, ali čim bi vidio hranu sve bi boljke prošle.
jedino što prvi dan kad smo ga mm i ja ostavili pa kad smo došli po njega mene nije želio niti pogledat, a kamoli mi prići. bila sam mu smrtni neprijatelj. ljuta na mene do bola i to sam razumila.
nakon tih 10 dana prilagođavanja, šta se mene tiče, prilagodba je bila gotova jer sam se morala vratit na posao. vidim da se malo i teta iznenadila kad sam joj rekla da malac ostaje od ponedjeljka na spavanju. jučer zaspao bez problema, danas nije želio spavat nego je u suzama zaspao.

ujutro mi srce puca kad počne plakat i navlačit me, ali znam da će sve to proć i da će posli bit ok. uostalom nemam drugog izbora. plakao on ili ne isto mu dođe, ja moram na posao a on u jaslice. moram stegnit srce i ostavit ga. a to šta čujem njegove urlike i kad sjednem u auto to je druga pjesma.

[krumpiric]

nije problem u (očekivanoj) tuzi, nego u lošem sistemu adaptacije. Taj grozni period prodje, al ne mora baš tako naglo

[pikula]

Ima li netko da je odustao?
M. ima 29 mjeseci i krenuli smo 1.9. Cure iz Slavonije će znati kakva je kod nas adaptacija - nema je. Roditeljima nije dozvoljeno ulaziti u sobu, informaciju o proteklom danu dobijem sutradan jer valjda jutarnja i podnevna teta ne komuniciraju Uglavnom, M ne želi jesti, ne želi spavati, ne želi se igrati s djecom, samo me po cijele dane doziva. Počeo se opet buditi po noći, nervozan, razdražljiv...Imam opciju da ga čuvaju baka i dida kao prošle godine, ali bih to jako rado izbjegla. Koliko još da pustim ovako?

Nemoj pustiti uopće idi riješi s tetama i vrtićem - vrtić je tu da ti pomogne i uz svo uvažavenje uvjeta i procesa uvrtiću oni su tu zbog tvojeg djeteta i tebe. Budi odlučna i ljubazna, ali ne odustaj, adaptacija mora biti postepena i fleksibilna i u suradnji s roditeljima.
Ako ne ide, iskoristi baku i djeda još malo, dok ne nađete drugu opciju.
Nije normalno da dijete cijeli dan plače i dobije poruku da nitko neće reagirati. Ponekad se stvari somatiziraju, kad izgleda kao da je dijete odustalo od otpora i tuge u obliku zatvora, pada imuniteta isl.

[Ifigenija]

Meni bi bilo žao i ja bih ga izvadila. Uostalom, moje je dijete krenulo s 2.5 godine, vidjela sam da to nije to, izvadila sam ga iz vrtića, i nisam požalila. Ići će sada, s 5,5 godina, i užasno se veseli.

[pikula]

Zaboravih odgovoriti na pitanje , da i mi smo odustali sa 16 mjeseci (dobio je temp svako jutro u vrijeme polaska u vrtić )i krenuli sa nepunih 5 bez ikakvih problema

[SikaPika]

Kada bih imala opciju da mi dijete čuvaju baka i dida, nikada ga ne bih ni vodila u jaslice. Pregrizi sve što imaš možda protiv njih za dobrobit djeteta. Meni bi se srce slomilo već prvi dan, ma mislim da kada bi zaplakala da bih ju odmah u ruke i kući. Ne znam, tako reagiram...
Ja molim Boga da mi svekar ide u mirovinu da bude s malom...

[andiko]

Baš je lijepo kad imaš opciju....a s druge strane onda se i više grizeš... Meni je bilo grozno kad je kretao u vrtić, ali sam znala da nemam druge opcije i gurali smo tako. Da je bilo opcije bakaservisa, vjerojatno bi mi bilo teže s odlukama...

[kikic]

Da, i mojima je adaptacija teška...plakanje, plakanje... Stariji još nekako, dva dana je ostao bez plača, sad se malo i zaigra i jedan dan je čak i ručao tamo (inače neće ništa jedu u jaslicama) ali mlađi je još stvarno beba i srce mi se slama kad izađem i ostavim ih tetama. Da imam baka sevis isti tren bih ih odvela k njima na čuvanje barem do 4 godine, ali eto, što je tu je. Guramo dan za dan

[čokolada]

Krenula s 22 mj. lani u rujnu. Plakala samo pri dolasku i odlasku 3 tjedna. Nakon toga svaki dan jako rado isla. Svaki mjesec uredno bolesna 10-15 dana. Koncem sijecnja prvi put nesto pojela. Pocetkom ozujka prvi put zaspala (dotad poslusno lezala). Prezivjeli smo.

[Šuška]

Samo mali update.
Izgleda da smo pronašli čarobnu formulu, a to je - tata. On ga je vodio jučer i danas i nije ostao u suzama. Sam ulazi u jaslice (od mene ga moraju otrgnuti),a jučer mu je rekao "Tata, zatolji vata" i otišao. Počeo je jesti voće i kruh i pomalo spavati. A valjda ćemo doći i do žlice. Samo se ja, izgleda, ne smijem ni približiti vrtiću.

[Tami25]

Samo mali update.
Izgleda da smo pronašli čarobnu formulu, a to je - tata. On ga je vodio jučer i danas i nije ostao u suzama. Sam ulazi u jaslice (od mene ga moraju otrgnuti),a jučer mu je rekao "Tata, zatolji vata" i otišao. Počeo je jesti voće i kruh i pomalo spavati. A valjda ćemo doći i do žlice. Samo se ja, izgleda, ne smijem ni približiti vrtiću.

super! a gledaj, i vrijeme prolazi, stvari pomalo dolaze na svoje. ma bit će to sve ok!

[genius]

super!!!!samo hrabro,pozdrav!

[pikula]

Super vijest! Baš mi je drago da ide na bolje

[Ifigenija]

Tata-superspasitelj! Super!

[SikaPika]

Uh, dobro je!

[oka]

Šuška, super na adaptaciji i tati!

Ma, p.s. ne znam kakav je to vrtić koji ne dozvoljava ulazak u boravak roditeljima u vrijeme prilagodbe u današnje vrijeme kada bi dobrobit djece u vrtiću trebala biti primarna a ne neki komoditet osoblja vrtića, imaju li oni psihologa i što on kaže na to? možda da pokušaš porazgovarati, ali s psihologom, ne pedagogom! problematika prilagodbe djece na vrtić nije u domeni pedagoga!

A ja ne znam koji uopće kod nas vrtić i ima prilagodbu i stvarno svaka čast iznimkama!

Moja je sa osmjehom na licu krenula sa tri i par mjeseci...

Mogučnost prilagodbe ne postoji, jer kud bi oni stigli da svi roditelji požele mogućnost adaptacije...
Došla je prvi dan, pitala sam da par minuta stojim uz vrata, s time da me kuharica gledala, dok je teta strijepila da će ju kuharica otkucati direktorici (koja je usput rečeno moja rođakinja)
Ostala je prvi dan sa osmjehom na licu i obećanjem da se vraćam uskoro..

Drugi dan je isto išla veselo u vrtić, odskakutala je unutra, nastala gužva kod vratiju i teta mi odmahnula rukom da odem...
Ja otišla bez pozdrava...zbunila sam se i poslušala tetu...ne moram pričati što se dogodilo dok je vidjela da me nema....

Treći dan je htjela ići u vrtić, ali sa grčom, naravno tamo više nije htjela niti ući u sobu iako je jako željela...
Opet se kuharica šetala i naravno otkucala direktorici da smo pred vratima...

Direktorica koja sebe naziva pedagogom dolazi pokušava fizički uzeti E za ruku i staviti ju u sobu i počinje sa mnom raspravu sa visokim tonom pred mojim djetetom...
To je pedagog? Uostalom to je čovjek?
Ka ta stro fa!

Da ne spominjem da ona sada ne želi čuti niti v od vrtića!
Jako sam jadna i ljuta na te vrtiće i direktorice i sve te manipulacije koje se događaju po vrtićima...
A na kraju smo moje dijete i ja ispali problem!?

E je bila spremna za vrtić, da je dobila šansu neke minimalne adaptacije vjerujem da bi uspjela...isto kao što mi je nedavno doslovce zalupila vrata pred nosom nakon tri dana adaptacije u igraonici...

Baš me zanima mišljenje psihologa o ovoj mojoj priči.
Da ne pričam koliko mi je muka vraćati se tamo u predškolu...

[Tami25]

oka, meni su ovakve priče (iz mog dosadašnjeg iskustva) nevjerojatne. u smislu da ne mogu vjerovati kako se ravnatelji i osoblje nekih vrtića (koliko vidim, uglavnom izvan zagreba) ponašaju zadrto, kao da ne poznaju nove pedagoške standarde, kao da ne postoje razni programi tipa korak po korak, kao da se ama baš nikako stručno ne usavršavaju i ne educiraju. kao da još uvijek žive u dalekom socijalizmu.

koliko znam, u većini vrtića u zg postoji period prilagodbe i on se strogo poštuje, jer u suprotnom se događaju ovakve stvari kao što ti opisuješ, dolazi do kontraefekta. djetetu koje je starije, koje s veseljem kreće u vrtić, na kraju se vrtić ogadi. recimo, nedopustivo je "pobjeći" iz sobe od djeteta odnosno otići bez pozdrava i bez da se djetetu točno kaže kad će roditelj doći po njega. još je više nedopustivo da te teta otpravi bez da si se pozdravila s djetetom.

Kud bi oni stigli kad bi svi tražili adaptaciju? bilo bi i njima i roditeljima i djeci puno lakše! u današnje vrijeme kada vrtići nisu više samo čuvališta, polazi se od djeteta a ne komoditeta osoblja.

ja do sada imam iskustvo u dva gradska vrtića i jednom privatnom.
u vrtiću u kojem sam odradila praksu postoji period prilagodbe. u vrtiću koji pohađa moja kćer također. u vrtiću u kojem ja radim implemetirali smo isti sistem prilagodbe i nismo ni pomišljali da ga preskočimo!
u nekim privatnim vrtićima u kojima do prije koju godinu nije postojala prilagodba, sada je uvedena.

a ovo što se događa po ostalim dijelovima hr, za to ne mogu govoriti, ali vidim da su mnogi još daleko od "vrtića prijatelja djece". nažalost.

[bajadera71]

moja princeza krenula prošli tjedan.doduše, ima 2,5 god i dovoljno je velika da sve kuži.nisam previše šljivila okolinu, odlazak je uvijek s pusom i pozdravom, mrzim laganje i bijeg od djeteta.
i, zapravo se baš veseli novoj okolini (iako s njom u grupu idu klinci iz dvorišta pa joj je sve poznato).
inače, totalno sam iznenedjena kak je za vrijeme adaptacije samo jedna teta u grupi, klinci plaču, padaju, ona se znaoji...(jadna)...nekak mi je to koma.
pa, kaj ona kuži s 20-ak klinaca sama???

[martinaP]

Naše tete su zaista ok, A. ih jako voli, ali isto nisu bile oduševljene s idejom da roditelji ostaju u početku s djecom. Srećom je A. vrlo rado krenuo od početka u vrtić (kasnije smo imali nekoliko faza od par dana plakanja), pa mi to nije ni bilo važno.

[ms. ivy]

ajme

ako već nemate mogućnost postupne adaptacije, bar nemojte dopustiti da vam dijete silom odvajaju ili da odete bez pozdrava. nikad.

moj 6,5-godišnjak bude tužan ako ujutro odjuri prijateljima i zaboravi me poljubiti. kolikogod leteće i usputno, dijete se mora oprostiti od roditelja.

isto tako, ako znate da dijete neće svojevoljno otići u sobu - a u početku gotovo sigurno neće - pozdravite se s njim, po mogućnosti kratko i uvijek na isti način - npr. zagrlite ga, poljubite i recite "pa-pa, sad idem raditi i dođem poslije posla" i onda ga predajte teti da ga odvede u sobu. ne smije teta "preoteti" dijete.

također, nastojte (teško je!) ne ostajati pred vratima, ne viriti u sobu jer vas dijete može vidjeti i onda nastaje lom - tu ste, a ne dolazite po njega.

u našem vrtiću adaptacija ide kako opisuje tami25, i ja uopće ne mogu zamisliti da bude drugačije. jako mi je žao da neki od vas prolaze takve muke.

[Tami25]

VELIKI potpis na ms. ivy.

bajadera, jel tvoja curica ide u gradski vrtić?

pitam zato jer su se nažalost (po tete, a i djecu) u gradskim vrtićima neke stvari promijenile, nekad su gotovo cijeli rujan obje tete radile kroz prijepodnevnu smjenu, odnosno jedna bi (popodnevna) dolazila ranije da pomogne ovoj jutarnjoj. danas to nažalost uglavnom nije više tako, zašto? jer su im postrožili pravilnik o satnici, sada svaki odgajatelj u gradskom vrtiću ima točno propisan broj radnih sati koji se ne smije prekoračiti, jer inače se dešava da imaju previše prekovremenaih na koje onda dobivaju slobodne dane. da bi se to izbjeglo, one više ne smiju prekoračiti broj sati koje odrade u efektivi (s djecom) i zato više ne dolaze pomagati kolegicama u jutarnju smjenu tijekom prilagodbe. to je informacija koju je naša voditeljica dobila os kolegica iz gradskih vrtića kada je pohađala seminar korak po korak.
u našem vrtiću (privatni) radimo ovo preklapanje kroz jutro sad dok traje prilagodba, baš iz razloga da tetama bude lakše. inače je to jutarnje preklapanje kod nas isključivo stvar dogovora odgajatelja u grupi, oni ga nisu obavezni raditi.

[ms. ivy]

nevjerojatno... gdje nam sve neće zakinuti djecu!

lani je u našu jasličku grupu prvih mjeseci dolazila i treća teta na ispomoć tijekom jutra, pa su ipak donekle stizale i utješiti i pomaziti i nositi, a ne samo mijenjati pelene i brisati nosiće. ne znam kako je ove godine.

[MarijaP]

Prvih tjedan dana dvije tete, a poslije jedna

[mamaineven]

Jao cure, ovo je strašno što se radi s djecom! U našem seoskom vrtiću je isto potpuno normalno i uobičajeno da je dijete barem tri dana s roditeljem na adaptaciji ( ja sam s curicom ove godine bila tri dana po dva sata, u vrijeme dok su se igrali na dvorištu, a tako i svi roditelji dijece na adaptacije, ali kod nas može doći na adaptaciju i mama i tata, baka, brat/seka ). Ali, naš je vrtić dosta mali zato je to vjerovatno lakše organizirati, a još radi po principu otvorenih vrata pa svi paze sve! Moja E. kad dolazi, teta ju preuzima i malo mora češkati po leđima i onda je sve ok. Stvarno mi je koma da to nije standard u svim vrtićima, pa naša ravnateljica kaže da ako imamo vremena možemo koji dan doći u vrtić i igrati se s djecom, glumiti, pričati priče ili opisati svoj posao, znači maksimalno se surađuje s roditeljima i imamo svako malo radionice s djecom poslije podna. Pa ja sam mislila da je tako u svakom vrtiću. Evo, sad javno upućujem veliko hvala tetama na tome!

[čokolada]

Zbog čega ne priupitate Ministarstvo postoji li neki univerzalni pravilnik o razdoblju adaptacije? Meni je ovo upravo nevjerojatno da se s toliko razlika i "ja-sam-ovdje-šefica" stava pristupa tako osjetljivom problemu.

[SikaPika]

E ja se samo nadam da netko od novinara čita ovu temu pa da malo pročačka.
Na žalost, danas se samo tako neke stvari mogu riješiti.
Pa to je odvratno što rade djeci. Bože, srce me boli kad pomislim kako se osjeća malo dijete samo, u nepoznatoj okolini, s nepoznatim osobama, tužno i jadno.

[tandina]

Nama je N krenula s 2 g. i 5 mj. u vrtić "Utrina" i bilo je sve SUPER, s time da je ona bila jedna od djece s iznimno lakom adaptacijom, ...ali....
preselili se na Vrbik i s 3 g. i 4 mj. krenula tamo, adaptacija loša, tete 8 kopalja ispod - ne može se reći da su bile zločeste, već prije odmaknute, neoduševljene svojim poslom i djecom i hladnije....a N je imala svaki dan mokre rukave koliko je sisala od neugode....mi probali razgovarati o tim poteškoćama - da se i doma žali, da su je djeca isključila, da joj kažu ovo ono....a tete- a kaj bi vi htjeli? pa treba se adaptirat - to su djeca. ??? da pustim da mi dijete prođe proces isključivanja i da se osjeća iznutra jadno vezano za prihvaćanje od strane vršnjaka - potencijalno i u budućnosti?!...
i mi je vratili u Utrinu.....PREPOROD! Vratila se naša stara N, samopouzdana, za pol godine na svoj zahtjev otišla u englesku grupu - gdje je dob bila približnija njenoj i malo starijih. razgovarali s str.suradnicima.... i ponovo - super!

R ima težu adaptaciju, plače i teško mu je, budi se po noći, ne jede, jučer je prvi put zaspao, ali....teta i striček! su odlični - topli, dosljedni, odmjereni, brižni i pristupačni. pa je sve ipak lakše!

kad pomislim da mi djeca idu u vrtić gdje ne vlada takva atmosfera, muka me snađe

definitivno je potreban novinski članak sa iskustvima roditelja i djece, i nekim smjernicama kakvo bi osoblje po zakonu i pedagoško-psihološkim principima trebalo biti. i kako se žaliti.
pa da ne ide više toliko nakrivo - mislim - kad bi meni netko rekao da nije mogao održavati grupu zbog mog djeteta - koje se adaptira - pred djetetom - tražila bih razgovor u 6 očiju - sa bilo kojim suradnikom, jer to nije normalno za reć! koja je poruka i dobra namjera u tome!? da teta ode na psihoterapiju - ili promijeni posao. no, lako je tako razmišljat kad imaš mogućnost za drugu opciju. žao mi je da se na toliko područja za djecu moramo boriti za stvari koje bi trebale u "humanom" društvu biti uobičajene.

[bajadera71]

Tami25, sorry...ovih dana me nije bilo.Da, mi idemo u gradski vrtić; inače sam ljuta od upisa jer smo dobili opservacijski ugovor zbog bronhitila (pa hallo!!).Taman sam se malo smirila, onda šok od te gungule...
Svih mi je nekak bilo žao, pa za boga i te tete su samo ljudi!!Nitko ne misli na to da je za sve upis u vrtić neka nova prekretnica u životima tih malenih bića...cijeli sistem mi je nekak koma.
Ma, mi idemo bez problema, lijepo se pozdravimo, poljubimo i tak...(iako me svaki dan pita jel danas subota??:)

Uglavnom, za sve treba beskrajno strpljenja...

[bajadera71]

tandina, potpuno si u pravu.
pusa, hrabra majko )

[bajadera71]

e, da...sada čekam 30.11. da vidim kaj će biti s produženjem ugovora...ak opet dobijem ugovor na 3 mjeseca, idem kod pravobraniteljice.
Pulmologica od moje princeze se složila sa mojim mišljenjem da je to diskriminacija.
Bez presedana...