A da, uz to me muči umnjak-a ne stignem do zubara jer mi Jan kuri, a sunce prži-a nema mi ga tko pričuvat pa eto muku mučim već danima...
A da, uz to me muči umnjak-a ne stignem do zubara jer mi Jan kuri, a sunce prži-a nema mi ga tko pričuvat pa eto muku mučim već danima...
Uh! Nije ti lako, baš mi je žao
To je period takav. Doći če dan kad češ se probudit a sve muke če bit ko rukom obrisane! Evo, ja do sad kuhala samo ručak, a kuća KAZIN, KAOS...KOMA!Mm dobio posao i kako je on po cijeli, al mislim CIJELI dan vanka, ja skroz izgbuljena. Bila sam stvarno razmažena, doslovce sam imala vremena satima u vrtu čupkat travu. Sad se osječam kao da me netko ubacio u reality show...
ja moram priznati da mi je sad dosta lakse nego na pocetku
maleni ima 8 mj i osim sto je tempo i dalje zestok, sad je on aktivniji, vise budan, vise trazi interakcije, papamo i kuham mu posebno, osim toga i dalje slabo spava.... ali barem mi je lakse kad znam da me kuzi i puno manje place.
mm i ja smo s njim doma skupa, mm radi od doma, i to mi dosta znaci, kad mi pukne film, njega zamolim neka opere sudje ili uspava maloga, a ja se odem proluftati sat dva.
a to bude cca jednom u tjedan dva.
a kad mi se nakalemi pms, onda pucam po savovima, jer sam totalno disfunkcionalna + mali nece sisu pa pocnem sizit i mislim da cu dobit slom zivaca
nista strasno ugalvnom![]()
Isto tako je bilo i kod mene, maza velika, a sad - sve samo ne maza.
annie84, totalno te razumijem, i ja sam se sinoć tako osjećala, kao da više ne mogu dalje, al eto nađeš snagu, želim ti da ti čim prije bude bolje! I bit će, znam, samo treba izdržat kad je teško, nešto napravit za sebe, moraš!
Draga moja, ne vjerujem da postoji ijedna majka koja se tako nikad nije osjećala. Skupilo ti se svega i to je normalno.
Pokušaj razvrstat poslove na one koji se moraju obavit odmah i one koji mogu čekati. Napravi samo ono što se mora.
Spavala nisam 2 godine. I ja imam muža koji nikad nije kod kuće i znam kako je to osjećati se usamljeno. Zbog toga sam s vremenom naučila, a i još uvijek učim, kako što bolje iskoristiti ono malo vremena kad smo svi zajedno.
I meni je sve to dosta teško palo jer sam po prirodi control freak, ali shvatila sam da ne mora uvijek sve biti savršeno.
Danas ti je teško, sutra će sigurno biti bar mrvu lakše.
I ako trebaš nekog za šetnju Maksimirom, mi smo tamo skoro pa svakodnevno.![]()
sve normalno i sve prođe.
probajte cure muža poslati van sa djecom barem na petnaestak min svaki put kad pucate po šavovima.
I onda duboko udahnite i odmorite. nemoj te onda peglati, prati i sl. odmorite.
kućanske poslove podjelite i međusobno i po prioritetu.
ja npr jedan dan usisam i prebrišem pod,
sutra navečer ili dok spava popodne peglam.
ručak kuham ili ujutro ili navečer ovisi o poslu. A puno toga se može jesti i dva dana
mislim da je svima nama bilo puno teže u početku a s vremenom stvari ponovo sjednu na svoje.
jos se nisam maknula s kompa. mrvica konacno zaspala u 23 h, i bas je lijepi nered iza mene, dragi radi, vruce mi je, al danas sam dobro. annie84 di si na zapadu?? ja sam podsused. i ja zaboravljam, al nisam jos pocela gubit, samo ne znam kud sam stavila nesto, ne da ne znam nego pojma nemam
. a proci ce, sam nek su oni dobro i zdravi i sretni.
MM je upravo izjavio kako ga bole noge od, možda, čučanja (čistio je večeras sifon) ili od hodanja (šetali smo popodne s M. sat, dva...), eto, toliko...
kad čitam neke od vas, zahvaljujem Bogu pa imam (kakvog takvog, he he) muža koji nije na terenu/poslu (trenutno je na praznicima, prosvjetar), hoće pomoći (kad mu nacrtaš da treba oprati suđe, iznjeti smeće, ponekad skuhati...hm, to je sve) i biti s M. (sve češće, duže i sadržajnije), a i njegove starce blizu koji barem tri puta tjedno odvedu M. na dva sata pa mogu nešto spremiti, otići u bašču i sl.
večeras sam zamračila
voda u kupaonici nam slabo otiče i već danima govorim MM-u kako to treba očistiti...
aha - da i ništa
i večeras napokon
međutim, kaže on meni da ću to ja napraviti da bih vidjela kako je on bio u pravu kada je rekao da ormarić nije trebao biti tu gdje je, a zbog čega je super teško očistiti odvod i bla bla... mislim ono, jednom u tri mjeseca čistiš odvod i onda me maltretiraš s takvim glupostima! e došlo mi je da ga klepnem onom sajlom! naravno da je on čistio (ne zbog toga jer se meni gadi, ne znam, ne želim...) i još je vratio i stvari u ormarić...
ja mislim da mi njih previše štedimo (svaka čast izuzecima) jer, koliko sitnih stvari mi dnevno napravimo..., al ono, od ujutro do navečer
rekla sam si da ću početi zapisivati što sve napravim u jednom danu pa da vidimo...
dobro, MM bi rekao, tko ti kriv što imaš cvijeće pa ga moraš zalijevati..., ali takvih sitnih gluposti milijun, a oni ni ne vide da ih mi obavljamo, to im dođe pod normalno
uh, otišlo ovo u tračanje muža, ali baš mi je došlo
eh da, i ja peglam četvrtkom i to najviše zbog CSI NY i Mentalista (kojeg više nema, ali uvijek se nađe nešto), a danas sam zažmirila i u ormar spremila neopeglane stvari, nisu jako zgužvane, a nakon jednog nošenja će i tako biti usaftane, smrdljive i opet zgužvane...)
a bašča, nisam ju zalila već četiri dana... malč spašava stvar
Kako kada...ponekad samo hodam ko suluda i čantam vidi ovdje, vidi prašinu, šta radi ovo tu , ali to je uglavnom u pms-u. Volim da mi je čisto, ali ne mora baš svakodnevno sve full uredno. Mm nema po cijele dane jer radi,a ja i moj bebuskoni od 8 mj se mazuckamo. Jako je zahtjevna beba i traži punu pažnju, rijetko se igra sam, po danu malo spava pa jedva stignem skuhat i usisat,peglala nisam od kad se rodio osim u letu šta nam treba. Pokušala sam obavljati sve kao prije, pranje podova svakodnevno, usisavanje, ribanje kupatila ali to me još više činilo nervoznom jer malo malo zvao me bebolinac i nikad završit. Sad je situacija ovakva. . Kad je mm kući on zalijeva cvijeće, brine se za zeke i psa, izbaci smeće, ponekad skuha,ili čuva bebu dok ja nešto poradim. Nemamo ovdje nikoga od roditelja, svi su 100 km dalje,ali dobro se snalazimo. Najvažnije je učiniti sve da se osjećamo sretno i blisko, da nam je bebač zadovoljan, tako da često lovimo po frižideru da bi svi skupa zbrisali u grad u šetnju ili evo sad je aktualno kupanje u dvorišnom bazenu...
Kuća je trenutno malo veći kaos, ali se ne vidi okom, sve je negdje zbuksano. Imamo plijesan u kuhinji koju sutra moramo očistiti pa smo zamolili kumove da nam čuvaju maloga..a usput ćemo nas dvoje obavit generalku..a oni presretni što će se družit s kumčetom...
draga annie, žao mi je kad vidim kako je nekima od vas teško. ja kad puknem imam mamu ili sestru kojima odem ili odvedem malu. čovjek mora imati nekoga tko mu može pomoći, možda neka prijateljica? mislim da se jednostavno moraš opustiti i krenuti polako s jednom po jednom stvari. nemoj se uzrujavati. nitko ne očekuje da budeš savršena, a i sama to nemoj očekivati. pa normalno je da pod tolikim pritiskom zaboravljaš.
moje metode neradasu sljedeće: usisavam svaki tjedan jednom i to u nekoliko navrata jer moja beba ne voli previše taj zvuk. tad na brzinu obrišem prašinu i operem kupaonu. za to mi trebe ukupno ne više od dva sata. ne peglam ništa, oblačimo se casual, srećom košulje ne moramo nositi ni muž ni ja na posao, a posteljina i ručnici se ionako odmah izgužvaju pa nema smisla
već mjesecima hoću posložiti robu uredno u novom ormaru, ali to bez imalo grižnje savjesti odgađam. ionako uvijek nađem što mi treba. ručak kuhamo muž i ja naizmjence. često on radi veliki kotlić nečeg pa spremimo u zamrzivač tako da ne moramo svaki dan biti za štednjakom. srećom, mišica je po noći počela skroz spavati (ima 7 mjeseci) tako da sam relativno naspavana (nije to baš namirniji san, priznajem). sad sam tek počela i spavati s njom popodne jer osjećam kroničnu iscrpljenost budući da svo budno vrijeme hoće moju punu pažnju i nosanje (i dobiva ih
) obožavam otići mami i pol sata na miru piti kavu i čitati novine dok je ona zabavlja. i sestra mi rado pričuva malu pa tad odem na cugu s frendovima. izlasci mi srećom nimalo ne fale (imam 32 godine i sad mi se ionako samo ide na koncerte što su dva-tri puta godišnje oni pod must), većinom idemo na roštilje i dnevna druženja gdje mogu i klinci. osjećam se dobro i sretno iako sam naravno umorna od 24 satne brige o tom malom slatkom biću i rado bi jednom ospavala 24 sata u komadu, ali se tješim da će valjda i taj dan doći
![]()
kad je moj sin imao skoro godinu dana i nije spavao ni po noći ni po danu, i općenito nije nikad htio biti sam, a mm bio u americi nekoliko tjedana došla sam jednu večer na forum potražiti neki savjet o dohrani i naišla na neku temu na kojoj mame pričaju koliko im se teško odvojiti od njihove djece, jedna je rekla da pati za svojom bebom dok u kupaoni pere kosu. ja sam tada žarko željela da moju bebu netko uzme na par sati da operem kosu, pojedem i odem na wc sama. pa sam lijepo zagasila kompjuter jer sam zaključila da samnom nešto nije u redu. kako samo ja želim da netko uzme moje djete da bi odahnula i kako nisam ni mrvicu patila za njim kad su ga dida i teta čuvali jer sam ja jurila zubaru zbog puknutog zuba.
sad mi je sve to šašavo, kako sam mogla pomisliti da sam loša majka i luzer potpuni, samo sam osoba koja treba malo vremena za sebe. drago mi je da postoji ovakva tema na kojoj je moguće priznati da nam je ponekad teško i kako postoje majke koje ponekad žele pomoć.
ja sam danas rekla MM-ovim starcima neka dođu sutra po M. i neka je vode da je se malo riješim
šalim se, naravno
dok je bila jako, jako mala i ja sam imala potrebu stalno biti uz nju, ali, tu sam si misao mogla priuštiti jer sam bez problema mogla otići u kupaonicu, oprati kosu, otuširati se i što već jer je MM uvijek bio uz nju za to vrijeme
evo danas primjera
nije baš bila raspoložena za ručak, a kontam da je gladna samo joj je vruće, nervozna je, ne da joj se što li već i sad, da bi dijete pojelo bar nešto, dopustim joj da brlja po tom ručku (blitva, riba, mrkva, zob - supasto), prvo žlicom, vilicom, rukama... dok nije počela žmikati tu mješavinu, izbacivati na pladanj, otresati po podu, a sve je završilo muljanjem po kosi... MM i ja smo umirali od smijeha, on ju je snimao... istina, u jednom mi je trenutku došlo da se bacim kroz prozor, ali nije mi bio bed jer sam znala - sad ću je otići otuširati, pobrisat ću pod, stolicu..., a za to će vrijeme MM biti s njom
a da sam kojim slučajem bila sama s njom, ne bi mi palo na pamet to joj dopustiti jer bih znala da bi sve to smeće čekalo skoreno za kasnije, kada bi ona zaspala, a pored toga i još hrpa drugog posla...
iako su MM-ovi starci blizu i često ju vode u šetnju i sa sobom kod prabake, rodbine, volim kada je sa mnom, ali znam da bih s druge strane pucala po šavovima kada ne bih imala MM-a koji je i pored svog posla dosta kod kuće (posebno sad preko praznika) i njegove starce koji mogu uskočiti kad god ne rade
@lola3-ja sam nova u Grazu, nisam ni godinu dana ovdje tako da imam ovdje samo prijatelje od MM-a koji većinom još uvijek studiraju ili im se ni ne da baš s djetetom gnjavit, pa se ili vidimo kad smo svi troje skupa ili kad smo kod bake i dede u Koruškoj pa oni pričuvaju Jana. A kad mi stvarno pukne film, kao prošli mjesec i kad mi se svega nakupi, pokupim stvari i odem u ZG pa mi je odmah lakše![]()
čitam i tako sam se nasmijala!!
Meni najviše fali mojeg vremena.Inače sam vjetropir i svuda stalno.Hrabra sam i ovako s bebom od 3mj i malom od 3,5g neki dan šetnja po gradu cijeli dan-neće mene nitko zaustaviti, ali krepana poslije toga.Dojim po noći,spavam malo,po danu ne spavam,jer kad oni spavaju ja čistim i spremam.Nered me čini živčanom na način da se ne osjećam dobro u zatrpanom prostoru.Ali,ništa nije sterilno i još s malom naučila sam se dobro organizirati pa se sve stigne.Svaki dan pomalo i sve štima.Nekad ne spremam po par dana,pa onda jedan dan uvalim svekrvi djecu i čistim kao pomahnitala da stignem što više što brže(kao npr. danas) Imam pomoć od svekrve(kuha) i i mama dođe ako zovem, sestra, frendica...ali ja volim sama.Meni ne fale djeca dok perem kosu,to mi je sf,dapače zaključam se da mi nitko ne može ući i legnem u vodu da ih ne čujem-kad iziđem van budem zen.Doduše to mogu tek kad je mm doma,dakle većinom se perem u letu.MM-a nema većinom doma,radi ili je na terenu,da krenem pisat što učinim u danu nebi tome bilo kraja.Prošli tjedan je došao s terena ,oprao se i pojeo,dobio je djecu u ruke,a ja sam u 8 navečer zaspala i rekla ga da me ne dira osim ako mali treba cicu.I napunila baterije.(koliko se to može sa 3 puta noćnim dojenjem).
Promijenilo se to da ja rijetko koga sada žalim.Prije mi je bilo žao mm-a,radi i umori se(zadnji put kad me nazvao da se nije naspavao pitala sam ga jel to on mene zaj..ava?!?),svekrve-stara i naradila se,ovoga ,onoga-sad me baš briga.Djeca su naša i nek trpi.Svekrva kad se već nudi nek pomaže.Ako hoće kuhat nek kuha.I sl.Još uvijek nemam vremena za sebe,ali puno je bolje.
Ponekad mislim da ću poludit jer ne uspijem u "miru" ni ručak skuhat, ali to nije tako često, a uz svu zbrku uspijem i sjesti za komp ili popričati na tel, pa se ne žalim
Ja ovih dana često opsujem (u sebi) zbog svake sitnice koja me iznervira. A inače nikad ne psujem, tj. nisam do sada
.
A ja sam mislila da sam sama, kada sam došla iz bolnice sa malenom Evom to je bilo opća radost mojima druga unuka a njegovima PRVA a svi ludi za djecom, a meni mala beči kada ju bilo tko osim mene uzme u ruke a dok ona beči meni se srce para svi stalno hoće pomoć a kako sam ja kontrolfrik svi mi više odmažu nego pomažu jer ne rade ništa dobro, pa se uhvatim kako pospremam iza svoje majke koja mi je kao došla pomoći, rodila sam na carski ali sam se usspjela povezat sa svojom bebicom i uspostavit sisanje( hvala Bogu mala je nadarena) ali osjećaj da stalno radim nešto krivo stalno je bio prisutan, mrzila sam kada je mala plakala( zato što bebe nekad plaču ) pa me moja mama ili netko uporno ispituju a zašto plače???Sada mogu raspoznati kada plače koji je razlog ali dva tjedna poslje poroda držala sam se bolje nego što sam trebala, ali bila sam nesigurna i osjećala sam da ako netko to vidi da bi me okrivljavao, plakala sam svaki dan mjesec dana,i nikome nisam pokazivala pa sam stoga bila i jako usamljena, tu usmljenost još ponekad osjećam ali onaj prvotni babyblues je na moju veliku radost prošao
Ja sam ovih dana strašno umorna a posla ko u priči, i sad me još maleni odbacuje, (tj. ja to tako doživljavam) jer skoro uopće ne traži sisati, ne traži da ga uzmem, nasmije mi se tu i tamo, a za tatom je lud: stalno hoće biti s njim, da ga on nosi i sl., čim izađe iz stana plaće za njim pred vratima. Jadna sam.
V&NMama, to je samo faza. Bez brige, ti si jedina najvažnija osoba u njegovom svijetu. Ovo su samo njihove fore.![]()
litala hvala ti što postojiš![]()
Zadnjih par noći imam osjećaj da me curka hoće izluditi.Budi se svakih 45 min traži cicu,ja se dignem umzem ju iz krevetića dam joj sisu a ona ju u često samo malo povuće i nastavi spavati.Prebacim ju u krevetić i nakon cca 45 min opet isto.Uopće nespavam,a ona da,jer sve to kroz polusan obavi,a kad ja hoću kroz polusan da obavim da njena 'buđenja' ona kao da psjeti i počne tako vikat da bi i mrtvaca probudila.Sad gledam već sat vremena spava,zašto nemože tako i noći?A mm samo ode u dr.sobu i jednom navrati da vidi što se to događa.
moja mala je par dana nakon tvoje rođena i isto se zadnjih dana stalno budi. izašao joj je jučer gornji zubić i noćas je super spavala. i tebi držim fige da brzo prođe. sigurno su zubi
Jan se isto tako budio svakih 30-45 min kad su mu išli zubi...ali on ni danas ne spava dulje od 1h u komadu po noći....
Mi čekamo te zube več 2-3 mjeseca!!! Toliko dugo živim kao ti, buđenje svako sat-dva. Nemam pojma što je, provala sam sve savjete ništa nije upalilo pa sam to prihvatila kao fazu kojoj ne nazire se kraj...a da mi se naspavat!
Moj sinčić se noćas budio ne znam koliko puta (prehlađen je i pun mu je nosić a ne da ga čistit) i plakao dok nije dobio sisu, a ja sam bila nervozna jer sam kasno legla a već sam i bila premorena od cijelog dana, i bila sam tako ljuta na njega, gurnula sam mu rukicu jer me štipao, na što se on jako tužno rasplakao,a meni je sad jako jako žao i zbilja se osjaćam odvratno i nesposobno da budem dobra i strpljiva mama, nego ko zadnja sebičnjakuša. Totalno sam jadna.. sad sam na poslu i ne mogu ga pomazit pa mi je još gore. Neda mi se ništa. Što je najgore najrađe bi pobjegla nekud i da me nema bar 2 dana
.
V&NMama, nemoj biti tužna. Vjerujem da se svakoj mami to barem jednom dogodilo. Evo, ja sebe smatram baš nježnom mamom, a opet mi se isto znalo dogoditi. Da budem umorna, nervozna, na pameti još sto stvari i za obaviti još sto poslova, a ona jednu sisa, a drugu štipa, nateže, grebe. Isto sam joj jednom malo grublje (uh, ovo mi sad zvuči preblago kako sam se tada osjećala) maknula rukicu. Nije plakala, ali me pogledala baš onako. Užasno sam se osjećala.
Sigurna sam da si ti dobra i strpljiva mama jer da nisi, ne bi te to tako kopkalo i ne bi te rastužilo. To što se on rasplakao, vjerojatno je zato jer je i sam bio umoran i trebalo mu je samo nešto što će biti kap koja će preliti čašu.
Za pun nosić preporučam NoseFrida pumpicu. Istina, i moja se curka znala derati kada bih joj čistila nosić, ali znala sam da je to najbolje za nju pa sam to radila bez imalo grižnje savjesti.
Pusa!
Posljednje uređivanje od SikaPika : 05.10.2010. at 23:32
V&N mama, samo polako, to je bio samo loš dan, nemoj se sad gristi zbog toga...svima nam se dogode takvi dani...
RozaGroza-o da, znam kako ti je. Samo moj malac ima već 7 zubića :D I još uvijek se nisam naspavala, naučila sam živjet nenaspavana![]()
mene nervira kad mi muz radi nered po kuci...toboze posprema spajz kojeg sam ja uredno slozila a on sve izvadio van i stavio na stol...koda mi nije dovoljno naporno i stalno se sama bavim 10-mjesecnom curicom nego moram i za njim spremat i trpit danima njegov nered
Ja sve što mogu obavim odmah, tako da mi se poslovi ne nakupljaju.
Recimo kupaona..Ne čeka da imam vremena da poperem wc i lavabo svakodnevno, već ujutro kad dođem na wc pošpricam, pobrišem i svaki dan je čist i nezapišano.
Skuham svaki dan, kuham ono oko e treba previše posla.
Jedino što mi se nakuplja to je veš.
Prvo ti je dijete proći će ti vrijeme brzo, poslije će ti biti žao što je to sve proletilo u nekom polusnu...UŽIVAJ. Ja sam evo dobila priliku da još jednom mogu uživati u bebi, mada je trenutno u fazi kad bi se nosala od 17-21h a pritom plakala, grčila se i slično.
Imam ih troje, ali nisam umorna, nisam nervozna (ako i jesam kratkog je vijeka, ono, puknem na neku sitnicu i za sek sam opet kul), kuham svaki dan, peglam sav dječji veš, stan je uredan i osim muža nemam nikakvu pomoć sa strane... i uživam...Jednostavno uživam u životu i svojoj djeci. I mužu naravno.
Lijepo te čitat ana.m. Ko da sam sama nedavno to pisala, al sad sam slomljena totalno. Sve mi je bilo 5, kuća čista, veš ispeglan, s bebačima super red i raspored. A sad, a joooooooooooooj. Ne znam s čim bi krenula.
Dođe to tako. Samo, važno je razmišljati o prioritetima.
Ja sam neki dan uzela svoju hrpu neopeglanog veša (vjerovali ili ne, u njoj je bilo odjeće od porljetos, a koja se nije nosila preko ljeta) i dvije trećine stvari spremila u ormar neopeglano (majice za kod kuće, pidžame, posteljinu, a prestala sam peglati i gaće, sve tetra pelene, gaze...).
Prozore uopće više ne gledam (ali gleda svekrva). Prašina na polici stoji kako stoji, niktko ju ne dira pa ni ona ne dira nikoga. Pod redovito čistim (prestala sam usisavati već ga pometem ili pokupim mrvice onim mali usisavačem) jer Maša još uvijek sve kupi s poda i često stavlja u usta.
Nekada je u kući takav drlog da mi se zavrti u glavi, ali u trenu sve spremim na svoje mjesto i već je bolje (meni je važno da je pod pravim kutem, pa makar i bio drlog).
I ja kuham redovito, i to dva ručka, za nas i Mašu, a najjači mi je MM kad kaže da ne moram komplicirati, ne moram ni kuhati, a onda kada ga kasnije pitam što ću sutra, on izvali jelo poput, ne znam, pileće juhe, sosa i pire krumpira. Ili kad kaže palačinke. Kao, to je na brzinu.
Draga Demi, što reći. Moj kaže, kakva je ovo mrlja ovdje. Ja mu kažem da je Maši ispao tanjur pa je hrana završila i na dnu vrata elemenata. On kaže, pa zašto ne počistiš i to onako naivno, bez neke zamjerke, prigovora. Nego onak', zašto to ne očistiš. A ja ga pitam, a zašto ti ne očistiš? Nakon toga me više ništa ne pita. Ali ni ne očisti, naravno![]()
Mame, kako se nosite s komentarima okoline?
Imam kćerkicu od mjesec dana i primjećujem da svatko s kim smo u kontaktu ima drukčije savjete o roditeljstvu. Kad imam problem i tražim savjet - svatko kaže drukčije, pa na kraju uvijek dođem do zaključka da mi je najbolje informirati se na forumu i onda slušati svoj instinkt u odluci kako postupiti. Komentara sam se naslušala svakakvih, uglavnom od svoje familije i to mi nije bio problem - sa svojima lako izađem na kraj.
Dijete dojim na zahtjev - pa mi je često gotovo cijeli dan na prsima, spava s nama u krevetu i dosta je nosimo na rukama. Osim toga koristimo platnene pelene što je također mnogima jako čudno. Sutra nam u goste dolaze prijatelji muževih roditelja i do mene je već stigao glas o njihovim komentarima kako nije dobro da "dijete nama upravlja" i da radimo velike greške. Neznam kako da im na to "nježno" odgovorim, ne bi ih htjela uvrijediti, a ipak mi se ne sluša gluposti - pa molim mame koje su bile u sličnoj situaciji (a vjerujem da vas je puno) da mi prenesu svoja iskustva.
nema tu nekog recepta posebnog, sama se moraš ćupat kako znaš.
Doduše uvijek možeš otići u drugu prostoriju da se bebica nahrani na miru pa malo prileć i pomazit se sa svojom bebom.
Sretno i ne daj da ti smetaju tuđi komentari!
Moj savjet je da svakako radiš kao i do sada! Svi smo mi imali dosta pitanja i nedoumica...poslušaš više drugih savjeta i onda odlučiš šta je najbolje....svako dijete je individualno, pa se njemu prilagodiš! I uvijek bude ovih nadobudnih koji su puni pametnih komentara jer su oni tako odgojili svoju djecu..pa eto vidi kako su divni i krasni ispali!
Kada dođu poslušaj ih iako se možda nećeš složiti sa njima i reci da prihvaćaš savjete drugih, ali da je to vaše dijete i da ćete ga odgajati na naćin na koji vi mislite da je najbolji!
Malom djetetu je sisa hrana i piće i bliskost i što sve ne.....cijeli svijet! Ostatk života će mu biti diktiran nekim rokovima....pa nek papa i mazi se kad to hoće! Brzo će to sve proći...tako da smo uživajte u tome!
I zapamti...ti si mama.....a mame znaju najbolje!![]()
nikad se nemoj dovoditi u situaciju da se nekome opravdavaš ili pojašnjavaš zašto ovo radiš ovako ili onako
ako nekoga zanima pristojno će pitati bez nametanja, nesuvislih komentara ili ironije
ako već netko nešto bubne ja fino kažem da imamo svoje principe
tipa: mi vam brijemo svoje i baš nam je dobro
Navikni se da češ uvijek bit neka čudakinja i svak će ti htjet solit pamet, po mogučnosti smisli generičnu repliku, i izgasi se u trenutcima kad "napadaju". Mene su mrcvarili u početku ko vudu lutku, sad su odustali.
evo malo literature, ima i više toga ali tko bi sve pronašao
http://forum.roda.hr/threads/8499-qu...%8Diti+na+ruke
http://forum.roda.hr/threads/54155-g...=glupi+savjeti
http://forum.roda.hr/threads/17080-K...hlight=okoline
http://forum.roda.hr/threads/5865-Re...hlight=okoline
http://forum.roda.hr/threads/62682-k...od-super-majki
nipošto se nemoj opravdavati, nemoj pokazati da te komentari "diraju" u takvim situacijama korisno je sve okrenuti na šalu,pa diskretno preći na druge teme. ako su baš uporni kimaj glavom i radi po svom i to tako da shvate da ti njih ne doživljavaš i da si ih saslušala iz puke pristojnosti!
većina nas je to prošla, samo da sam bila pametnija mogla sam puno živčeka sačuvati![]()
ja sam tek trudna pa sam se naslušala komentara tipa - da, da, tako sad govoriš, vidit/čut ću te ja kad rodiš...
pa onda komentari da imam 2 bebe i da nema šanse da ću moći koristiti platnene i sl.
mislim - pokušat ću pobogu, ništa nije pod moram, ali mi je stvarno više dosadilo objašnjavati zašto ne volim jednokratne pelene ili zašto mi as ne služi ko ukras i zašto ne želim na poklon as staru 12 godina...
al ni ja ne znam povući crtu gdje stati sa objašnjenjima.
Pinky, užasno je teško podvući tu crtu, jednom kad kreneš samo se dublje zakopaš.
zato stvarno treba znati procijeniti s kim ima vajde razmjenit mišljenje a s kim možeš samo izgubit vrijeme i živce i bezveze trošit dah. ni ne trebaju svi dijelit moje stavove, ja znam zašto ja tako mislim i zašto je to dobro za mene i moje dijete. tako sam ponosna što sam se izvježbala, više ne objašnjavam naširoko i nadugačko svoje odluke a niko me više i ne zapitkuje kad sam škrta na riječima. naravno, s istomišljenicima mogu 3 dana o platnenim i dojenju i zdravoj hrani i bla bla bla, to mi je baš gušt!
Beba ima mjesec dana a u posjet vam dolaze prijatelji od Muževih roditelja? Ok!
A kako to beba od mjesec dana upravlja tobom ako ej dojiš na zahtjev? O Bože!
A spavanje s bebom u roditeljskom krevetu! P arecimo, ja osobno time uvelike olakšavam ne samo bebi, nego i sebi! Spavam super po noći zbog tga i beba ima zadovoljnu i naspavanu mamu!
A da se uzbuđujem što misle roditelji od muževih staraca koji dolaze vidjeti bebu od mjesec dana...O zaboli me baš...
Uostalom, što se ti njima imaš uopće opravdavati, tko su oni tebi ustvari. Ma da mi je i vlastita mama! Ne daj se smesti!
Uh, meni su "prvi gosti" došli kad je D. imala 12 dana, nakon prvotnog šoka, bila sam s njima 20 min. i otišla u sobu dojiti i više se nisam pojavila. Kad je mm doša viditi što nas nema, rekla sam mu: "spavamo", javi mi kad odu...
A što se tiće "pametnih i dobronamjernih savjeta" , ne trebaš se ti nikom ništa opravdavati, a pošto su to stariji ljudi sa svojim stavom, nema ti baš smisla nešto im objašnjavati, pravi se blesava i klimaj glavom.. otići će, kad tad
Samo ima reci: sretna i zadovoljna beba, sretni i zadovoljni mi!!
Nas su "gosti" dočekali! Muževa 2 brata, mama, tata, moja mama i sestra, muževa baka, rodica, bratova cura, mamina susjeda...![]()
Da, ljudi baš i nemaju razumijevanja s tim posjetama. Kad sam došla iz bolnice svima smo razglasili da ne primamo posjete prvih mjesec dana. Naravno, kao da nismo ništa rekli - prvi gosti došli su osmi dan, nenajavljeno, kao da je to nešto sasvim normalno. I onda komentar: "Pa nije valjda da smo prvi? Pa šta - mala ima deset dana, šta ne?"
A znam da su mojoj frendici gosti počeli uredno dolazit onog dana kad je iz bolnice stigla, i od tada redovito svaki dan netko...
Zahvaljujem na odgovorima! Ma neće oni mene smesti, ne pada mi na pamet da djetetu namećem neki raspored hranjenja ili da je puštam da plače.
Uostalom ako počnu puno filozofirati - MM će im skratit jezik, a ja se neću nervirati!
Ja došla iz bolnice i muž mi namišta stolicu za stolom da sjednem, kad zvono na vratima. Ja se šokirala, mislila da mi se priviđa. Kad susjeda, došla "povirit" ....."čekala ja", kaže, "vas na prozoru"...?! Došlo mi je da se bacim s prozora od muke.