Princip je takav da principa u biti ni nema. Već smo obe zbunjene metodama koje smo pokušali da ni ne znamo više koja nam je standardna procedura. Evo mogu reći da većinu vremena izdojim nekih 40ml i stavim u bočicu nakon toga joj dam dojku pa kada vidim da se počne ljutiti i da bjesno navlači bradavicu (zaključim da nema više mlijeka) pa joj dam na kraju izdojenu bočicu.
Drugi način je da prvo njoj ponudim dojku (kada je puna - jedino malo izdojim da joj omekšam) i kada ponovno ponovi navlačenje bradavice i počne negodovati dam joj bočicu sa mlijekom koje izdojim nakon nje.
Treći način je da joj dajem samo bočicu sa svojim izdojenim mlijekom i tada je sretna i zadovoljna - brzo ju posisa i onda zadovoljno ćorki 3 sata.
Četvrti način je da joj dajem samo dojku i onda imamo scenarij da ona po dva sata (kao jučer) bude prištekana na nju, ja vidim da joj se miče čeljust i osjetim da iz dojke izlazi mlijeko, ali ona nikako da prestane cicati čak ni nakon dva sata. Kada ju maknem sa dojke da ju dignem da podrigne okreće glavu, zjeva i pokušava ponovno naći dojku. Tada počinje šou, neutješni plač i nespavanje. Nitko ju ne može umiriti i tada mi ponovno (okolina nametne da joj izdojim makar 30ml).
Tu ja lagano padam u svojim očima osjećajući se nesposobno da bez kojekavih pomagala nahranim svoje djete .

Što se tiče ostalog napominjem da joj dajem samo isključivo svoje mlijeko, te da ga izdajam svaka tri sata ( i po danu i po noći).

Pokušala sam i kompresiju, jučer smo pokušale dojiti ležećki, ali nikako da dođemo do toga da se ona najede i bude zadovoljna.
Meni nije problem izdajati se i davati joj mlijeko na bilo koji način kada bi znala da ćemo nakon određenog perioda doći na hranjenje isključivo sisanjem moje dojke.