Joj, Niky, hvata me jeza zbog moje osobne traume....nepotrebno bušenje vodenjaka radi ubrzavanja poroda koje je rezultiralo time da mi se dijete nabilo licem i jedva izašlo van, reanimiran po porodu...ali hvala Bogu, na kraju je sve u redu pa im još nekako i mogu oprostiti.
Eh, i na dr. Polančecu ti zavidim! Živa je dobrica Polančec i Tonka u suradnji- moj dream team hehe

Ma na kraju krajeva, bitno je kako si ga ti doživjela i da je tebi bilo lijepo