http://http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dm-povukao-iz-prodaje-vocne-kasice-za-bebe.html
samo obavijest ukoliko netko od vas ovo kupuje, a nije opazio u medijima.
 |
|||
|
|
|||
kupovne kašice iz DM-a povučene iz prodaje
http://http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dm-povukao-iz-prodaje-vocne-kasice-za-bebe.html
samo obavijest ukoliko netko od vas ovo kupuje, a nije opazio u medijima.
katastrofa!
ježim se od same posmili da bi mi dijete moglo pojesti staklo
na sreću, kašice ne kupujemo, ali poludim kada mi se nešto razbije u kući pa se staklo/porculan/emajl raspe po cijeloj prostoriji
užas, užas!
a pazi ti dječje kašice kojoj je rok trajanja minimalno 1 i pol godina, ajmeee
Moja mama je pravila arvaj i pekmez koji je bio u upotrebi i po dvije godine. Tajna je vjerojatno u duuugom kuhanju, sterilnom punjenju, neprisutnosti kisika, a možda i limunima...
Baš sam željela napisati da i moji rade zimnicu i ukuhano voće bez ikakvih dodanih šećera i konzervansa. Bočice i staklenke se vakumiraju i sve traje po dvije godine, tako da ni meni nije jasno čemu čuđenje o roku trajanja kupovnih kašica. Ne kažem da su bez konzervansa, samo kažem da je moguće i izvediv takav rok trajanja i u kućnoj radinosti.
arvaj=ajvar, mislim da ni te kupovne nemaju konzervanse
stvar je u tome da ne bih bebi dala nešto što stoji jednu godinu na polici, bez obzira imali konzervansa ili nema.
niti domaći bakin pekmez ne bih dala ako znam da stoji u špajzi od prošle jeseni.
Bez obzira na nepromijenjeni sastav Lutonjice? To iz mjera predostrožnosti pretpostavljam?
da, kako da ja znam da je sastav nepromijenjen :/
mislim, ja sam osoba koja nikad ne zamrzava hranu jer ne želim da jedemo nešto što je bilo skuhano, pa zamrznuto, pa podgrijano. jednostavno mi se to gadi.
Razumijem, iskreno nisam ni ja za uživanje hrane koja je u svom procesu pripreme prošla kroz velike temperaturne razlike više puta. Ali neotvorenom pekmezu u staklenci vjerujem, možda zato što me podsjeća na djetinjstvo i moju mamu... Vjerujem i kontroli prehrambenih proizvoda, pogotovo kada su u pitanju veliki proizvođači. No to nije tema, ups.
nije čak ni u kontroli tokom proizvodnje stvar
bakin pekmez čuva se uglavnom u stabilnim uvjetima, u nekom podrumu ili špajzi, na mračnom i hladnom mjestu
dječje kašice, pak, izložene su sasvim drugačijim uvjetima. i sumnjam da to itko kontrolira
Nisam ni mislila samo na kontrolu tokom proizvodnje, pretpostavljam da su kašice testirane i nakon izloženosti temperaturi od 22 stupnjeva godinu dana barem bi tako terebalo biti. A kašice koje su na policama uz nekakv prozor, odnosno izložene sunčevim zrakama - nebi nikada kupila. Također mislim da je proizvodnja odnosno potrošnja tih kašica toliko brza da zapravo na policama u npr. DM-u ne možeš naći kašicu koja je po datumu proizvodnje starija od 6 mjeseci. Opreza nikada dosta kada se kašice kupuju u nekom od kvartovskih privatnih dućana mješovitom robom. Možda se varam.
slažem seLutonjica prvotno napisa
tko zna što te kašice prođu dok dođu do police, čak i ako ćemo vjerovati proizvođaču, iako ja ne vjerujem
osobno sam slučajno vidjela kako su skladištene kreme i čokolada u jednom trg. centru, paleta niveinih krema i dorina čokolade u sred ljeta na 30°C leži na suncu pokrivena ceradom, onda ju samo uvezu unutra, stave na police, ponovno se ohladi na klimi i proizvod je kao nov spreman za uporabu s valjanim rokom
ja od tada izbjegavam njihove dućane jer mislim da ti proizvodi više nisu baš ajmo reći ok za korištenje
domaćem pekmezu vjerujem jer je DOMAĆI i znam tko ga je radio, što je stavio u njega, gdje ga je skladištio
ipak nitko doma ne skladišti meso u staklenci po dvije godine, a ima kašica s mesom, što s njima?
Mi svježe voće i povrće dobivamo od naših roditelja, imamo sreću što se toga tiče.
Razumijem da nije idealno dati djetetu nešto što stoji duže vrijeme na polici, ali ne volim ni koristiti voće i povrće kupljeno u dućanima i trgovačkim centrima. Prošle godine sam u jednom centru vidjela salatu putericu - zemlja porijekla - Koreja... Kažem, imamo sreću da smo opskrbljeni domaćim, bez pesticida.
potpisujem, posebno drugi dio
upravo zato ne kupujem kašice jer nemam pojma što je unutra osim onoga što na bočici piše,
uostalom, nikada djetetu ne bih dala ni mrkvu koja je skuhana stajala ni dva dana, a ne mjesec, šest ili godinu i pol...
što se tiče pekmeza, pekmez je pekmez i u svakom slučaju bolje domaći nego kupovni jer se potrudiš koristiti najbolje voće (a ne otpatke), ne stavljaš konzervans, doziraš šećer..., a osobno sam jela džemove i pekmeze stare i dulje od 2 godine i bili su prefini i jednaki kao prvog dana - nema tu neke mudrosti, voće je skuhano, ušećereno i kao takvo se bez beda drži neko vrijeme
isto je, primjerice, sa skuhanom rajčicom koja tek kuhanjem oslobađa likopen... bilo bi sjajno i u prosincu imati domaću, zrelu rajčicu pa od nje napraviti juhicu ili sos, ali nisam sigurna da netko može sačuvati rajčicu od kolovoza do prosinca, siječnja...
onda npr. grašak, zdraviji je smrznut nego kad ga kupiš, okomiš i onda ti stoji dan dva, tada se bjelančevine pretvaraju u škrob i on gubi na vrijednosti
imam malo vrta i baš sam jučer zamrznula mahune jer mi je važnije da mi dijete jede povrće bez pesticida nego svježe, ali napumpano iz trgovačkih centara... mislim da je smrzavanje manje zlo
Ili sa svježim sirom. Mislim da ni jedna bakica ne bi uspjela samo vakumiranjem i u ne znam kakvim stabilnim i sterilnim uvjetima očuvati takve kašice godinu dana. Dakle podatak o tome da tu nema konzervansa ne može biti istinit. Ako to ne vjerujem ne mogu vjerovati ni u ostalo što piše na deklaraciji i za mene je to kraj priče. Kupovnu kašicu bih dala djetetu jedino u slučaju elementarne nepogode.
Cebelka, to što kažeš da ne kupuješ kašice koje u trgovini stoje kraj prozora ne znači puno ako si zamisliš kako su skladištene, u halama bez klimatizacije, pa i na otvorenim skladištima (nedavno je izbila afera s lokalnim kauflandom koji je držao gazirana pića na suncu). Nažalost, prilike su takve da je profit uvijek najvažniji a etika postoji samo teoretski u prehrambenoj (i svakoj drugoj) industriji.
Čini mi se da ovdje nitko ne živi u iluziji da su kupovne kašice bez konzervansa, pogotovo one s mesom i svježim sirom, te su mi jako odbojne i nikad ih nisam kupovala.
A što se vakumiranja tiče - ne vakumiraju samo bakice, evo, vakumiram i ja, vrlo uspješno.
I, iskreno, da nemam domaćeg voća i povrća, mislim da bih radije posegnula za kupovnom voćnom kašicom nego nabildanom savršenom jabukom ili korabom iz Koreje, Vijetnama ili od kuda već - ali, srećom, ne moram birati.
Zapravo, moram reći da ja nisam tako radila.
Imala sam dosta svojeg (maminog, svekrvinog) povrća, a voća kako kad, recimo jabuke nam baš ne uspijevaju tako da ih imamo cijele godine. Ipak sam koristila kupovne jabuke (neke najobičnije, ajde nadam se da nisu bile baš iz Koreje, ali kao da to zbilja znamo) a ne kupovne kašice.
Jer ako na tim kašicama piše da su bez konzervansa a jasno nam je da to nije istina, onda i to što piše da je voće iz ne znam kakvog organskog uzgoja teško da će biti istina. Dakle prema tome mogu kupiti isto tako jabuku s palca ili iz Konzuma.
Dalje, te kašice su skladištene prilično dugo u uvjetima za koje ne mogu znati jesu li bili bar donekle u redu. To im vjerojatno nije toliko naštetilo obzirom da su im dodani konzervansi. Ali jelo koje ću ja spremiti doma je sigurno svježe, i bez dodanih aditiva, šećera, bilo čega suvišnog.
Dalje, u kupovnim kašicama se može ponekad naći i nekih nezgodnih sastojaka koji upadaju u proizvodnoj traci, kao što je ovdje bio slučaj sa staklom (to se ne odnosi samo na kašice, ja sam jednom našla hrpu stakla u topljenom siru - studentski danidobro da ga nisam umiješala u paštu jer nam je to bio jako popularan recept, a onda ne znam bih li primjetila na vrijeme - tako da ne govorim samo o kašicama, nego bi sva hrana trebala biti što manje "gotova" kad je kupimo).
I na kraju tu je i cijena, koju bih i platila kad bih zbilja znala da to ima smisla, ali ovako... za cijenu jedne kašice mogu kupiti oko kilo jabuka, koje su samo prskane insekticidom, i ništa više
Slažem se s Pomikaki, manje me peče savjest kad mu napravim kašicu od kupovnog (čitaj trg. centar) voća ili povrća nego kad mu dam gotovu kašicu. Čak sam jednom prilikom pokušala s tim, bio mi je takav bed jer sam rekla da to nikad neću ali moralo se. Srećom, on to ne želi jesti. Domaće imam meso (zamrznuto naravno ali drugačije ne ide) a povrće/voće nekad ako mi se posreći pa susjedi nabave, ili ako sam kod mame a to je rijetko.
Svjesna sam da i ta jabuka isto kao i kašica promjeni nekoliko mjesta i temperatura skladištenja, ali nju mogu pripremiti na više načina pa mi je i to plus.
Očito jedino ja imam ružičaste naočale na nosu, pa vjerujem da se takve kašice skladište u klimatiziranim skladištima, naravno dopremljene u hladnjačama, hm... Možda sam takvog stava zato što znam da se upravo na taj način dopremaju u DM trgovinu u kojoj sam ih nekada kupovala. Čudno mi je da bi bilo tko, od proizvođača do prodaje riskirao bilo kakvu aferu pogotovo vezanu uz dječje kašice. Možda se varam da su BAŠ SVI osjetljivi kad su djeca u pitanju.
Ja čak ni nisam unaprijed odlučila tako (nisam baš takav fanatik kakvim me se možda ponekad može doživjeti preko mojih postova
Cebelka, istina je, svi su osjetljivi kad su djeca u pitanju. Ali što se tiče industrije prehrane, potpuno sam sigurna da su osjetljivi točno toliko da ne dospiju u novine! Bitan je tu samo imidž, a aditivi i konzervansi nisu vidljivi golim okom pa imidžu ne štete.
Gle, ja radim u trgovini u koju se sva roba doprema u hladnjačama i mi pritom kontroliramo temperaturu u njima, ali nikad neću zaboraviti kad sam kupila bombonijeru u Billi a ona sva deformirana jer se bila prije otopila, negdje usput valjda. Ja ju nisam držala u toplom, otvorili smo je odmah nakon kupovine. Stignu li i skladištari spremiti svu robu nakon što je dovežena? To je već druga tema ali nažalost je tako. Nije DM ali ni ne kupuju svi tamo.
Morali bi se svi držati načina skladištenja, pa neka pravila valjda postoje ali po ovim vručinama sam sumnjičava.
Sad svi znaju da sam htjela istog trena smazat tu bombonijeru
Naravno, svi postupamo kako mislimo da je za našu djecu najbolje.
Kad nemam domaćeg voća i povrća (srećom, dobivamo od naših roditelja), kupujem ono što se prodaje pod nazivom 'organskih proizvoda'. Netko vjeruje tom certifikatu, netko ne - i zaista nemam namjeru uvjeravati bilo koga u bilo što. Odlučila sam vjerovati, jer mi to pojednostavljuje život. Ništa više.
Kupovnu kašicu ne smatram idealnom hranom, ali su mi odbojne i namirnice za koje uistinu ne mogu znati od kuda dolaze, iz kakvih uvjeta, jesu li i u kojoj mjeri tretirane pesticidima ili čime već god... Uvijek mi pada na um ta puterica iz Koreje - stvarno ne znam što se sve mora u njoj naći da bi ona ostala u dobrom stanju od branja u Koreji do police u našem dućanu... Jednom zgodom sam kupila jabuke na placu koje su cijelu zimu i dio proljeća provele u zdjeli na stolu, potpuno nepromijenjenog izgleda (nakon toga sam ih bacila, zanimalo me hoće li početi konačno truliti). Ali to je samo moje subjektivno mišljenje u koje, ponavljam, nemam namjeru nikoga uvjeravati.
kao prvo, i ja se vodim teorijom da kupujem, koliko mogu, što manje prerađenu hranu.
ali, kao drugo, ovo ti nije dobra logika.
ako na kašicama piše da nema konzervansa, ako na kašicama piše njihov sastav, i još ima i etiketa - ekološki uzgoj, zar stvarno misliš da lažu?
dječja hrana u hrvatskoj podložna je strogim pravilnicima, ona se kontrolira. pa zar stvarno mislite da su sve institucije korumpirane, i svi ljudi i stručnjaci koji rade u tim institucijama? kontrolira se i skladištenje i proces proizvodnje i sve.
to ti je kao kad kupuješ hrenovku našeg poznatog proizvođača, kontrola je jaka, i znaš da ćeš pojesti zdravstveno ispravnu hrenovku, znaš i što je u njoj. pa je onda tvoj izbor. ali isto tako nećeš nasjesti na njegovu reklamu da je hrenovka najzdraviji doručak za djecu. tu nema kontrole, deklaracije su pod itekakvom kontrolom.
a kad je riječ o prerađenoj hrani, uvijek se može desiti ovakav slučaj, to je neizbježno. i zato je hvalevrijedno da su obavijestili javnost, povukli robu s polica (iako se najvjerojatnije radi o tome da je netko namjerno ubacio staklo u manji broj kašica, ne znam, čini mi se u njemačkoj).
meni ovaj slučaj samo jača povjerenje prema DM-u.
Da, mislim da lažu - možda ne uvijek ali dovoljno često. Nisam jednom čula da ima zaslađivača u dječjim kašicama, a jednom sam sebi kupila neki od tih bebi sokova i bio je nenormalno sladak i jako neobičnog okusa, tako da ga nisam mogla popiti do kraja (a to mi se još NIKAD nije dogodilo, ja sve što je slatko mogu pojesti) Puno puta sam čula i za konzervanse. Nemam nekih konkretnih podataka, kao ni svi mi ovdje. Ali mi se to čini vrlo logičnim. Pa tako ne vjerujem ni u organski uzgoj tog voća.
Potpuno je moguće da sam u krivu, naravno, ali meni se ovo čini najvjerojatnije.
Sa tvojim zaključkom se slažem, ok je da su kašice povukli, moguće da se radi o sabotaži i ne mislim zbog toga ništa loše o dm-u. Ali i dalje jelo za dijete, kao i za svih nas doma, radije pripravljam sama od namirnica koje su mi dostupne.
Ne kužim, gdje si to čula?
Pa, od osobe iz obitelji koja se bavi kontrolom uvjeta u prehr. industiji (ne smijem previše o detaljima, ali mogu reći da se ne bavi jedino dječjom hranom i da zna i pretjerati, ali je uvijek u tom điru i saznaje stvari koje mi obični smrtnici nemamo priliku čuti), od čovjeka koji je bio poslovno u skladištu proizvođača dječje hrane i slično čuo od zaposlenika... opet ne mogu o tim podacima. Uopće ne tvrdim, ponavljam, da su ti podaci točni. I nemam vas nimalo namjeru uvjeravati ni u što, to je čisto moje mišljenje. Ili bolje reći razmišljanje.
Jedino što znam sigurno je o onom soku za djecu koji je provjereno bio odvratan i presladak :bljakbljakbljak:.
I mene zanima.
pomikaki, vjerujem da bi ti bio presladak i sok od grožđa u izradi moje svekrve koji je od stopostotnog organski uzgojenog grožđa, bez dodanog šećera i ikakvih konzervansa. Sok je toliko sladak da ga obavezno moram razrijediti vodom.
Odgovorila si dok sam pisala post.
Na isti način ti mogu reći da sam i ja doznala kako se uzgaja povrće koje se prodaje na placu - jedno je za prodaju, drugo je za ukućane. Slično sam čula i za privatne pekarne.
Moguće da bi mi taj sok bio presladak. Slobodno me razuvjerite
Za to o povrću za doma i za plac sam i ja čula, i to jako dramatične podatke. Zato uzgajamo hranu doma (tj moji je uzgajaju, a i ja ću jednom kad budem imala svoj komad zemlje) i gledamo što više hrane nabaviti od domaćih uzgajivača (meso i mliječne proizvode).
Neke stvari ipak moramo kupiti u trgovini ili na tržnici. I moram reći da neke stvari kupujem s bio oznakom, što već mogu naći (puno manje od vas u metropoli) ali nemam baš potpunu vjeru u sve to. Tako da jednako kupujem i ono što moram u trgovini iz masovnog uzgoja. Ne mogu se od svega zaštititi, na kraju krajeva.
OT
samo mala digresija, i ja sam isto ovo od nekog čula
Ajde i ti reci od koga, ako nisu povjerljivi podaci
Ma znam da se kotrolira, ali opet bojim ni blizu dovoljno.
Talijan i Izabela - iako se ja uopće ne razumijem u sorte grožđa, ne znam jesu li to neki nazivi iz ovih krajeva. Sok je prefin, sladak do besvijesti.
I, naravno, ne možemo se od svega zaštititi, mislim da je to apsolutno nemoguće i da ćemo se uglavnom svi s time složiti. Na nama je "samo" da izaberemo, vjerujemo ili ne vjerujemo deklaracijama i certifikatima i odlučimo što je najbolje za naše obitelji i nas same.
Thnx, znam bar što je Izabela. Možeš mi pp-at i upute o izradi soka, ako ne pilam previše
ja nisam svom djetetu kupovala gotove kašice
jer niti sebi ne kupujem hranu u konzervi
za mene je obrok ono što se skuha prije jedenja, nije mi obrok nešto što samo kupim, otvorim i pojedem.
ok, ima i to prednosti u uvjetima kad nemaš mogućnosti kuhati (npr. na putu) ali ja nikako ne bih mogla svome djetetu davati hranu koju sama ne bih jela
i, ne vjerujem proizvođačima hrane, jer njihov cilj nije proizvesti najbolji mogući proizvod za svoje potrošače, nego proizvesti proizvod koji će biti prihvatljiv, kvalitetom i cijenom. a to znači jeftin, i ne pretjerano kvalitetan. zato i troše toliko love na reklame da nas uvjere kako su njihovi proizvodi fantastični. da su stvarno fantastični, ne bi im bila potrebna reklama
Nije obrok, ali je međuobrok.
Srećom, svojoj djeci ponudim jabuku iz voćnjaka njihove bake - i, kako rekoh, da nemam takvu sreću, vjerojatno bih prije dala kupovnu kašicu na kojoj piše "bio", nego jabuku iz Konzuma.
Primjerice, jedemo maslace od orašastih plodova kupljene u trgovini zdrave hrane - ne spremam ih sama, i ne mislim da time radim nešto loše.
Možeš misliti što misle na djecu. Misle jedino na profit.
Evo, ja sam čula kako jedan hrvatski proizvođač (pa i dječje) hrane nije dobio odobrenje za uvoz sirovine za izdradu sladoleda za djecu (ono, sladoled sa sličicama, a kojega većinom kupuju djeca). No, povučene su veze i sirovina je ipak ušla u Hrvatsku.
Možda sam paranoična, ali ja svom djetetu zaista nikada ne bih dala kupovnu kašicu (kao što joj ne dajem kruh ili peciva iz pekare nego pečem sama, piletinu nabavljam domaću, povrće uzgajam ili sama ili nabavljam od žene koja ne šprica dok domaće voće koje kupim je špricano, ali samo u vrijeme cvata, dakle nije premazano svim mastima da bi se moglo sjajiti još mjesec dana na policama trgovina..., a o grickalicama i slatkišima da ne govorim)
Jesam za konzerviranje, ali ne takvo, sa svim tim dodacima.
Što se tiče dodataka, mislim da je fora da oni čak ni ne moraju sve navesti, odnosno ono što je u skroz malim količinama.
Čak previše ne vjerujem ni žitaraicama iz bio uzgoja, no ipak ne mogu sama proizvesti proso, zob, rižu... pa to ipak kupim u trgovini, ail pod oznakom bio.
Što se tiče ovoga što je SikaPika napisala, slobodno me proglasite nedomoljubnom, ali ja više vjerujem institucijama i pravilnicima EU, nego kontroli proizvodnje prehrambenih proizvoda u našoj zemlji gdje se uvijek nađe neki "rođak" koji će srediti da se proizvodi upitne kvalitete nađu na policama u našim trgovinama pod reklamom "kupujmo domaće, ili "izvorno hrvatski proizvod". Što zapravo uopće nužno ne garantira kvalitetu proizvoda. Isto tako ne mislim da ako je u pitanju domaći proizvođač dječje hrane da se za tu hranu koriste domaće sirovine još k tome iz BIO uzgoja, na kraju krajeva mislim da nitko od njih niti ne maže oči tom deklaracijom. Ali da, vjerujem da npr. **** zaista koristi namirnice iz BIO uzgoja koje nisu tretirane konzervansima, osim limunskom kiselinom koja je potpuno sigurna i bezopasna, te se slobodno koristi u ekološkoj proizvodnji prehrambenih proizvoda.Između ostalog teško mi je vjerovati da bi i jedan od velikih proizvođača dječje hrane pod certifikatom BIO riskirao s obzirom na konkurenciju koja spremno čeka bilo kakav kiks da ga stavi u javnost i sruši im prodaju, a samim time poveća svoju.
Puntica, kašice uopće nisu jeftine. Srećom kupovala sam ih zaista rijetko, jer mi je isto kao i n.grace dostupna domaća hrana iz proizvodnje mojih roditelja. Ali kada iz nekog razloga nisam u kućanstvu imala tih namirnica, bez grižnje savjesti sam kupila kašicu.
Cebelka, ne opterećuj se...
Kao što sam već nekoliko puta rekla, za mene je na prvom mjestu domaća, organski uzgojena hrana naših roditelja, na drugom kupljene organske namirnice s certifikatom (žitarice, voće, povrće, mahunarke).
Tko ne vjeruje certifikatima, najnormalnije kupuje i konzumira namirnice iz dućana/placa/trgovačkih lanaca.
Više sam sklona vjerovati proizvodima s certifikatima, smatram da se ipak razlikuju od standardnih namirnica - i izgledom i okusom. Ako ništa drugo, barem mijenjaju izgled i trunu nakon nekog vremena.
Da, ovo zadnje me podsjetilo na paradajz s posla koji stoji u hladnjaku NEPROMIJENJEN (čitaj!) zadnjih dva mjeseca. Dogovorila sam se s kolegicom da će izgon iz hladnjaka dobiti tek na prvi znak promjene, pa da baš vidimo dokle će.
Ali, meni to nije toliko dvojba između bio namirnica i namirnica iz masovnog uzgoja, nego između svježe hrane i konzerviranog proizvoda s police
Ne znam, ne zazirem od konzervirane hrane s polica, valjda zato što i mi sami konzerviramo, pa nam to nije nikakav bauk. Konzerviramo i voće i povrće, voće sam curama stavljala u kašice, primjerice, pire od jabuka i kupina.
Naravno da je svježa hrana idealna, to nitko neće opovrgnuti, samo je stvar u tome tko više zazire od čega - ja radije kuham varivo bez mrkve ako nemam domaću ili eko, ili upotrijebim neko drugo koje imam pri ruci a zadovoljava moje kriterije... a isto tako mi je najnormalnije da je netko neopterećen stvarima s kojima se ja opterećujem.
Ali ne konzerviraš konzervansom nego vakumiranjem...
I sve te silne dvojbeno-eko-bio kupovne kašice su ti isto vakumirane...
nema konzervansa* po zakonu, znači da je nešto dodano, ali po zakonu ne moraju navesti sastojke. Ima zakon u NN.
Nitko ne mora navesti sve sastojke. Pa kud bi stigli kad bi pisali sve sastojke na etikete?! Coca-colu bi svaka kumica prodavala
Povrće koje se prodaje po supermarketima bio uzgoja, ne mora nužno biti i bio skladišteno, tj., ne tretirano nakon berbe. Pa kako će bio šljive iz čilea doći do polica ako ga naknadno ne našpricaju nečim?!
gle, npr. na frute**voj kašici ili soku piše slijedeće:
bez šećera, bez kemijskih konzervansa, bez bojila, bez umjetnih aroma,
sastav: jabučna kaša i jabučni sok (62%), kaša od mrkve (37%) sok od limuna i vitamin C.
pa ne smiju oni dodati nekakav kemisjki konzervans ili umjetno bojilo. pa zamisli da je netko alergičan na umjetna bojila, ili sl. aditivi hrani su propisani (E brojevi) i moraju biti, ustvari, ne znam da li svi, ali neki moraju biti navedeni na deklaraciji.
e sad, koliko je to zdravo, zdravije od friškog ili ne - u to uopće ne bih ulazila, tu potpsiujem n.grace. svako ima svoje fobije, principe i kriterije. osobno, uvijek rađe kupim, kao i ti, na pjacu, i što manje gotovu i pripremljenu hranu.
djeca su jela kašice kad mi se to činilo praktičnije, nikako nisu jela kašice, pa ni ove bio, jer su mi se činile zdravije. kažem, ovo je samo moje subjektivno mišljenje. nemam pojma koliko prskaju voće koje kupujem na pjaci i nekako se ne opterećujem time.
za mene su voće, povrće, meso i riba s pjace - zdravi i gotovo.
kad smo kod trajanja. jel znate što su ULO hladnjače? to su hladnjače gdje se, ovako laički rečeno, ne znam ni ja točno, dugotrajno čuvaju jabuke bez kisika, bez CO2, nemam pojma - u strogo kontroliranim uvjetima - nakon vađenja, plod je i dalje visokokvalitetan.
Zahvaljujući suvremenim tehničkim rješenjima u čuvanju jabuke (ULO hladnjače), danas potrošnja svježih plodova jabuke traje čitave godine, i to od lipnja kada počinju dozrijevati rane ljetne sorte, pa sve do idućeg ljeta kada se vade iz hladnjače kasne zimske sorte.
Postoji zakon (nek gugla kome se da) u kojem jasno piše da se sastojci dodani u određenom dijelu prerade u određenim količinama ne moraju navesti. To vrijedi i za kašice (ne tvrdim da sve imaju skrivene sastojke, samo kažem da po zakonu mogu imati). Čitala sam zakon prije par godina. Ne sjećam se detaljno.
I moji su par puta jeli kašice jer mi je tad tako bilo najzgodnije.
Nemam krute stavove, samo mi je žao kad čujem (a često čujem) da ljudi na rubu egzistencije kupuju isključivo kašice jer misle da tako čine dobro djetetu. Kašice su preeeeskupe iako znaju biti zgodne na putovanju i sl.
Ne bih rekla da se to odnosi na umjetne konzervanse, a oznaka * prema zakonu na kašicama znači da su zakonom o dijetetskim proizvodima umjetni konzervansi zabranjeni u dojenačkoj hrani.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
