mi smo vama napisali test

[maria71]

dal da se smijem ili plačem?
:?

ovo gore su mi izjavili maturanti ,nakon ispravka provjere znanja iz relativnosti.....

koja je prošla fenomenalno,nitko nije dobio jedan,a ja sam sastavila poprilično zahtjevan test.....(prepisivanje svedeno na minimum,svatko u svojoj klupi 2 grupe)

jest da sam se mjesec i pol polomila objašnjavajući što dilataciju vremena,što skraćivanje duljine,Einsteinove postulate,zbrajanje brzina itd

ali ja sam očekivala da će oni učit za sebe,ili bar za ocjenu :/

nisam baš zadovoljna sobom

[ivana7997]

to ti se prvi put dogodilo?!?!

ma budi zadovoljna sobom

[maria71]

ma nije

nego sam mislila da su oni ozbiljniji i da shvaćaju da uče za sebe,a ne za učiteljicu tij profu

drugo su sedmaši

[Morwen]

Ova tema mi je bliska.

Iskreno, kao profesor vjerujem u onu da je krajnji cilj sve te puste nastave - znanje (i umijeće), i to na kvadrat!). A btw. radim u školi koja uopće nije obavezna, pa se pretpostavlja da oni koji su tamo jako dobro znaju zašto su tamo i da su ondje samo i isključivo zbog SEBE i SVOG znanja).

No čovjek ne bi vjerovao da je čak i u jednoj neobaveznoj školi (koju usput budi rečeno i plaćaš) odaziv učenju zbog i za sebe zbilja malen i da tek rijetki izuzeci shvaćaju da ne uče zbog mene i ocijene. To me i čudi i rastužuje i razočarava i na koncu pomalo ljuti.

Mnogo puta sam (u nekim neobaveznim razgovorima) govorila svojim učenicima da je ocijena samo pokušaj da količinu i kvalitetu nečijeg znanja i umijeća opišeš jednom jedincatom brojkom, da je to u biti prilično ograničen način vrednovanja, da je vrlo teško znanje 50-tak učenika opisati sa samo 5 ocijena: od 1 do 5 i da im priznajem da ponekad možda i griješim u procijenama. No, to u krajnjem slučaju uopće nije tako važno jer će se njihovo znanje i umijeće kad tad imati priliku pokazati u svom punom sjaju i ocijena kojom sam ih ja opisala je sasvim sporedna strana priče.

I tako, istrviš se da objasniš kako je svaka sitnica koju su zapamtili jedno veliko obogaćenje za njih, jer je to znanje njihova i samo njihova svojina, a onda me učenik svejedno na kraju pita: "A za koju je to bilo ocijenu?"

Eto, Maria, tvoji uče za tebe, a moji za gđu. Ocijenu :/

[Bubica]

Ok, ali sjetite se sebe u tim godinama. Za koga smo mi učili?

Ja sam shvatila tek na faksu da učim za sebe. Uvijek sam bila odlikašica ali nikada nisam ispravljala ocjene, tražila veće...razumijete što hoću reći. Na faksu ljudi ponekad nisu htjeli da im se upiše trojka ili dvojka nego bi išli na drugi rok...ja sam i u situacijama kada su me prof. molili da dođem na drugi rok jer je ocjena mala to odbijala jer mi ta ocjena nije bila važna (bila sam uvjerena da su oni krivi za tako loše rezultate grupe u cjelini). I tada je došao aha! to stvarno znači da ja učim za sebe i da sam tako radila kroz cijelo školovanje.

[MamaAna]

Maria, ja bih to shvatila kao kompliment!

Morwen- piše se ocjena, a ne ocijena, nadam se da nisi prof. hrvatskog

[wewa]

Maria, ne bih se ja sekirala previse
zbog koga god da su pripremali materiju za test, oni su je ocito savladali, a to je jedino bitno.

super je da te djeca cijene, a jednog dana bice ti zahvalni i zbog znanja.

i nije neshvatljivo da djeca uce za ocjenu, na nasim prostorima se i inace cijeni samo ta i slicna potvrda necijeg uspjeha i znanja, a ne uspjeh koji se postize na osnovu tog znanja. tako su nas generacijama odgajali - uci, bez DIPLOME ne mozes nista - niko ne kaze znanje ce te obogatiti...

Ja sam radila u nekoliko skola/ustanova, od kojih je jedna bila posebna po svemu. tu sam upoznala djecu od kojih su neki geniji, ni manje ni vise, a opet nisu bas svi bili jaaaaako motivirani za ucenje.

[mamaS]

Nadam se da u nasem skolstvu ima vise ovakvih poput vas kojima je stalo.
Ali nazalost ma koliko se vi trudili skola ne moze zamijeniti kucni odgoj koji usadjuje radne navike i raspiruje i podupire zelju za otkrivanjem i ucenjem.
I znam jako je tesko prisiliti se da ucis nesto sto te bas ne zanima.

Cini mi se da ove nove generacije na zanima bas puno toga a to je strasno....potpuna nezainteresiranost za svo znanje oko tebe je najstrasnije... i vi mozete dubiti na glavi da ih zainteresirate ali ako im to nije usadjeno u "koljevci" nece im nista biti zanimljivo i sve ce im se ciniti bez veze i uciti ce iskljucivo za ocjenu.....a onda ipšak ponekad covjek naleti na nekoga koji je iznimka ... i znas zasto ti je stalo... i tako ide iz pocetka...

[Morwen]

MamaAna, nisam!
Al, svejedno